Uporno se mladim ljudima u BiH govori da radna mjesta traže mimo državne službe, da se okrenu privredi i vlastitim biznisima i da je budućnost u preduzetništvu.
Govori im se da su radna mjesta u privredi. Kojoj privredi? Onoj koja ti kroz poreze i namete iscrpi sva sredstva još prije nego što stigneš platiti raji “slatku” jer si uspio završiti prvi posao…
Uspio završiti, ali ne i naplatiti. No, nema veze. Država je svoje uzela. PDV si morao platiti, a za “slatku” valjda bude kroz koju godinu. Govori se mladima i da budu preduzetni, a ne pasivni. Govori se…, ali pita li se iko da li se mladima u ovoj zemlji ikada pruža više od ovih riječi da bi ih se zaista potaklo na pokretanje vlastitih biznisa?! Pruža li se više od ovog govorenja? Jesu li ove riječi dovoljne?!
Pogotovo se trebamo zapitati ako uzmemo u obzir odsustvo preduzetničke kulture i mentaliteta našeg naroda. Nisu dovoljne! Nisu dovoljne za mladog čovjeka koji nigdje nije naučio šta je biznis, šta je privreda, kako sve to funkcioniše. Niko mu nije objasnio da i on može biti preduzetnik. Da i on ima kapacitet, sposobnost i način da razvije vlastiti biznis, ako za to ima volju i nekakvu ideju, pa bila ona i solidna i ne previše inovativna. Da se preduzetništvo može naučiti. Da je preduzetništvo niz koraka koje treba pratiti. Niko ga nije naučio da vjeruje da on to može. A i vjerovanje “da može” se uči.
O preduzetništvu u BiH mogu naučiti samo oni mladi ljudi koji studiraju neku od oblasti ekonomske struke. Ili mladi koji su prošli neku neformalnu edukaciju, trening, obuku o pisanju biznis-plana, pokretanju i vođenju biznisa i sl. Takvih obuka nema mnogo jer njihova ponuda nije uređena sistemski, već je sporadično pružaju nevladine organizacije koje uspiju pribaviti donatorska sredstva za provođenje takvih projekata. Ono što načuju od nekog privrednika u krugu porodice i prijatelja, itekako ih obeshrabri. Nisu to samo puka naglabanja, to su i podaci Globalnog monitora preduzetništva, najvećeg svjetskog akademskog istraživačkog projekta u oblasti preduzetništva, koji kaže da je strah od neuspjeha jedan od dominantnih razloga za nepokretanje biznisa kod ljudi u BiH. Na konferencijama, okruglim stolovima, fokusnim grupama i svim drugim vrstama događaja gdje se govori o poboljšanju poslovnog ambijenta neizostavan je zaključak – uvesti preduzetničku edukaciju na svim nivoima obrazovanja. Nažalost, to je postala samo floskula. Koju predstavnici vlasti čuju, ponove, sami nekad izgovore, ali ništa ne poduzimaju. Dakle, nema stvarne, djelima očitovane, opredijeljenosti za preduzetništvo mladih ljudi.
Poražavajuće stanje oslikava i Analiza budžetskih poticaja privredi u BiH, koju je Institut za razvoj mladih KULT proveo u 2015. godini, a prema kojoj je tek 60.000 KM izdvojeno za preduzetničku edukaciju. Za podršku pokretanju biznisa vlasti su izdvojile 34 puta više budžetskih sredstava, odnosno oko 2 miliona KM. Jesu li svi ovi ljudi, koji su podržani finansijski da pokrenu vlastiti biznis, edukovani da to ispravno urade i što je još važnije da održe svoje biznise i da njima dobro upravljaju? Zasigurno da nisu. A trebali bi biti. Mladima za pokretanje biznisa treba finansijska, ali i mentorska podrška. Bh. vlasti prepoznaju omladinsko preduzetništvo kao jedno od rješenja problema nezaposlenosti, pa izdvajaju određena sredstva za poticaj, kako su to nazvali, “samozapošljavanju”.
Međutim, ta sredstva su sporadična. Jedne godine ih ima, druge ih nema. Sporo se realizuju, pa tako dodatno obeshrabruju mlade da uopće apliciraju za njih i krenu u biznis-vode. I kada ih ima, često nisu ciljano usmjerena na mlade kao specifičnu kategoriju korisnika, već se samo tako zovu. I što je najveći nedostatak, dodjeli ovih sredstava ne prethodi preduzetnička edukacija.
Nema učenja mladih ljudi o prepoznavanju biznis-ideje i prilike, pravnom procesu registrovanja biznisa, procjeni poslovnog okruženja, razvijanju dobrog marketinga proizvoda i nema evaluiranja njihovih biznis-ideja da bi se nagradili oni koji su najbolji.
Nažalost, nema ni nadzora nad dodijeljenim sredstvima, odnosno provjere šta se desilo sa utrošenim novcem – je li biznis opstao pola godine, godinu, je li zaposlena jedna, dvije ili više osoba, kako se taj biznis snašao na tržištu itd. Zašto je tako teško uraditi ono što je očito ispravno?! Zašto se mlade ljude u BiH ne uči kako da budu preduzetnici?!
(Autorica je iz Instituta za razvoj mladih KULT)
Piše: Mr. sci. Ajka BARUČIĆ
Oslobođenje
