NOVA OTKRIĆA IZ PROŠLOSTI
“Proklinjem te, đavole!”: Solomonov pečat, olovni amuleti i zaboravljeni egzorcizmi u srednjovjekovnoj Bosni
Piše: Belmin Herić, klix.ba
U četvrtak, 4. juna 2026. godine u 16:00 sati, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine biće domaćin nesvakidašnjeg predavanja. Profesor Mehmed Kardaš predstaviće fascinantno istraživanje na temu “Proklinjem te, đavole! Srednjovjekovni bosanski egzorcizmi na olovnim pločicama”.
Kroz analizu apokrifnih zapisa, od ranijih nalaza poput olovne pločice iz Fatničkog polja, pa sve do senzacionalnog otkrića iz 2025. godine na utvrdi Bedem kod Visokog, prof. Kardaš rasvjetljava skriveni svijet narodne magije, strahova i nadanja u srednjovjekovnoj Bosni.
Ususret predavanju, razgovarali smo s profesorom o tankim granicama između religije i magije, tajnama Solomonovog pečata i bogatoj, a nedovoljno istraženoj pisanoj baštini.
Profesore Kardaš, Vaše predavanje nosi vrlo intrigantan naslov – “Proklinjem te, đavole!”. Možete li nam za početak približiti kakvu su tačno ulogu ovi olovni amuleti imali u svakodnevnom životu, strahovima i nadanjima ljudi u srednjovjekovnoj Bosni?
Zapisi na olovnim pločicama, kojih je iz perioda srednjovjekovne Bosne sačuvano tek nekoliko, prastara su praksa čaranja. Poznato je da se olovne pločice s prokletstvima javljaju još u antičkom periodu, kao što su npr. pločice defixiones, koje su zasvjedočene širom grčko-rimske civilizacije. Inače, magijski obredi stari su koliko i čovjek, a počivaju na strahu od nepoznatih sila, naročito demona koji donosi bolesti i druge nevolje. Monoteističke religije upile su dio prastarih ritualnih tradicija prilagođavajući ih svojim dogmama te su oblikovale čarobnjačke formule (egzorcizme). Njihovo poznavanje daje čarobnjaku moć da mijenja vrijeme, liječi bolesti i oslobađa od opsjednutosti.
Mehmed Kardaš
U Vašem radu detaljno analizirate olovnu pločicu iz Fatničkog polja koja sadrži apotropejski zapis – molitvu svetom Trifunu protiv poljoprivrednih štetočina. Koliko je u to vrijeme bila tanka granica između zvanične kršćanske molitve i narodne magije, odnosno egzorcizma?
Ta granica ne samo da je tanka nego je i propusna. Magijska moć amuleta počiva na tajni, a sadržaj takvih zapisa mogao je biti čak potpuno nepoznat onome koji ga koristi. Pri tom je nesumnjiv udio narodnih vjerovanja u čaranjima prisutan do današnjih dana. Kad je riječ o odnosu monoteističkih religija prema egzorcizmu, svete knjige još od Mojsijevog zakona zabranjuju amulete, ali oni su prisutni u svim religijskim praksama.
Neki istraživači upravo ovim zabranama objašnjavaju zašto su amuleti skriveni – u kožicu, svitke itd. S druge strane, svete knjige u svojim sadržajima nude brojne primjere istjerivanja đavola i iscjeljivanja bolesnih riječima, što znači da odnos prema ovakvoj praksi počiva na interpretaciji svetog teksta, koji je mnogo složeniji nego što pretpostavljamo.
Posebno je uzbudljiv podatak o novootkrivenoj olovnoj pločici iz 2025. godine, pronađenoj u blizini utvrde Bedem kod Visokog, koja sadrži molitvu protiv “zloga dažda” (zle kiše). Možete li nam otkriti nešto više o okolnostima ovog pronalaska i zašto je on toliko značajan za bosanskohercegovačku arheologiju i filologiju?
Pločica s utvrde Bedem u selu Grajani kod Visokog pronađena je sasvim slučajno, ali je njeno otkriće iznimno važno. Bila je u formi svitka, čijim se razmotavanjem ukazao tekst ispisan u više od 70 redova. To je ujedno najduži tekst zabilježen na nekoj od olovnih pločica pronađenih na prostoru srednjovjekovne Bosne. Sudeći po pravopisu i jeziku, pločica je nastala u krilu pripadnika Crkve bosanske u 15. stoljeću, što nam daje bolji uvid u vjerski život bosanskih krstjana. Sadržaj teksta je molitva protiv zloga dažda, apotropejski zapis protiv đavola koji donosi kišu i olujni vjetar te time nanosi štetu njivama i vinogradima.
Ovakve molitve, sličnog ili različitog sadržaja, prisutne su u brojnim zbornicima slavenskih apokrifa. Pločica se u svojim egzorcističkim formulama referira i na starozavjetni i na novozavjetni tekst. Tako se npr. đavo proklinje četirima svetim rijekama: Pison, Gion, Tigris i Eufrat, koje prema starozavjetnoj Knjizi postanka izviru u Edenu.
Želim posebno istaći da se u uvodu zapisa s Bedema navodi da se amulet treba staviti na četiri strane crkve, što bi moglo značiti da je u blizini mjesta gdje je pronađena pločica postojala crkva. Lokalitet Bedem nikad nije arheološki istražen, a očito je riječ o iznimno važnom arheološkom nalazištu.
Zašto su ovi zaštitni tekstovi urezivani specifično na olovnim pločicama? Da li olovo kao materijal ima neko posebno apotropejsko (zaštitno) svojstvo u srednjovjekovnoj magijskoj praksi u odnosu na, recimo, pergament ili drvo?
Olovno od davnina ima važnu ulogu u magijskim obredima i o tome postoje brojna istraživanja. Još od antičkog perioda doživljavalo se kao materijal koji ima nadnaravne moći. U egipatskoj magiji olovo je metal Ozirisa, u babilonskoj se povezuje s božanstvom Ea. Mračnjačka, zlonamjerna uloga ovog metala naročito je karakteristična za ranije spominjane antičke pločice koje sadrže prokletstva.
To se povezuje s njegovom bojom, hladnoćom i otrovnim svojstvima. Iz tih razloga olovo je vrlo rano postalo najvažniji materijal magije. Treba li ovome dodati da su odjeci njegove magijske uloge prisutni i danas u obredu salijevanja strave.
Proučavajući nazive štetočina na pločici iz Fatničkog polja, identifikovali ste i slavenske i grčke korijene (poput slikovitih naziva kosmozob, listogriz, ali i grčkog hameleos). Šta nam prisustvo ovih grčkih magijskih formula govori o kulturnim vezama srednjovjekovne Bosne sa Bizantom?
Moj interes za ovu temu je upravo započeo s pločicom iz Fatničkog polja. Prije nekoliko godina, na inicijativu kolegice Adise Lepić, arheologinje na Odjeljenju za srednji vijek Zemaljskog muzeja, dobio sam fotografije pločice, koju je ranije konzervirala Lejla Bajramović. Inače, artefakt se čuva u Zemaljskom muzeju od 1895. godine, dakle preko 130 godina. Pokušaji čitanja, ako ih je i bilo, očito nisu urodili plodom. Razlozi su razumljivi.
Pored oštećenja, dio teksta su grčki nazivi za kukce napisani ćirilicom. Ključ za dešifriranje teksta bile su srodne molitve zabilježene u različitim apokrifnim zbornicima, slavenskim, grčkim i bizantskim. Sadržaj pločice je molitva sv. Trifuna. Inače, sv. Trifun bio je ranokršćanski mučenik iz Frigije u Maloj Aziji, kojeg hagiografski tekstovi predstavljaju kao iscjelitelja i egzorcistu te mu se pripisuju apokrifne molitve s bajalstvima protiv štetočina na poljima, vrtovima i vinogradima, tj. protiv nečistih životinja. Prisustvo grčkih magijskih formula u slavenskom idiomu svjedoči o uklopljenosti bosanske magijske književnosti u bizantsku tradiciju oslonjenu na grčku apokrifnu književnost.
U tekstu sa fatničke pločice spominje se da je zapis “zapečaćen pečatom Solomonovim” (pečatju Solomoneju). Kakvu je ulogu lik kralja Solomona imao u ovdašnjim srednjovjekovnim egzorcizmima i magiji?
Na kraju fatničkog zapisa dolaze tri šestokrake zvijezde (heksagrami), a u tekstu zapisa spomenut je Solomonov pečat. U srednjem vijeku pojam Solomonov pečat označavao je upravo ovakve znakove, heksagrame, ali i pentagrame, dok je u kasnijoj zapadnoj tradiciji u apotropejskoj i magijskoj ulozi poznat i Solomonov ključ, sa složenim kružnim dijagramima u koje se upisuju simboli ili kraći tekst, a smatralo se da iz ovakvih simbola izvire moć nad nadnaravnim silama, demonima i životinjama.
Pored heksagrama, na kraju zapisa stoji ime i jednog od anđela – Pilusiot, slično kao u tekstu poznatog Kunovskog zapisa (Putos). I ovo ime služi kao prepoznatljivi magijski znak, pratitelj svetaca i zaštitnik polja ili vinograda.
Zadnja strana olovne ploče iz Fatnice (Foto: Zemaljski muzej)
Ističete da se magijskoj književnosti u srednjovjekovnoj Bosni ranije nije pridavao veliki značaj zbog skromnog broja sačuvanih rukopisa. Da li ovi novi amuleti definitivno potvrđuju postojanje cijelog jednog bogatog, ali izgubljenog književnog žanra u našoj historiji?
Nema sumnje da su ovakvi tekstovi bili široko rasprostranjeni u srednjovjekovnoj Bosni te da su postojali i zbornici apokrifa iz kojih su prepisivani ovi zapisi. Prema mojim saznanjima, postoje još barem tri olovne pločice koje tek čekaju čitanje. Jedna se čuva u Zemaljskom muzeju, druge dvije su pronađene u okolini Tuzle. Njihovo čitanje zasigurno će dati i nove uvide u vjerski i kulturni život srednjovjekovne Bosne.
Za kraj, uoči predavanja koje će se održati 4. juna u Zemaljskom muzeju BiH – šta je ono najvažnije što biste voljeli da posjetioci i stručna javnost ponesu kao poruku o kulturnom i vjerskom identitetu srednjovjekovne Bosne?
Moja poruka je uvijek ista – prošlost i pisanu baštinu moramo interpretirati naučnom metodologijom, objektivno, istinito. Samo se tako možemo osloboditi mitova i neistina. Ovakvi artefakti potvrđuju da je srednjovjekovna Bosna slojevita tvorevina, i u političkom i u vjerskom pogledu, a preživjela baština trebala bi biti nadahnuće za različita proučavanja, suprotstavljena naivnim interpretacijama koje uzurpiraju naučnu istinu.
Na kraju, evo kako zvuči molitva protiv zloga dažda s utvrde Bedem, adaptirana na savremeni bosanski jezik:
Molitva od zloga dažda
Da se iznosi na četiri strane crkve na sve praznike!
Uistinu dostojno i pravedno i pravoljepno i svetiteljno Gospodinom našim Isuhristom, koji postavi Mihaila arhistratiga da čuva rijeke vodne, da nema đavo vlasti nad vodama. Gospod priđe s kletvom velikom, s Ocem i Sinom i Svetim Duhom, da đavola odbije od rijeka vodnih po Svetoj Trojici, kako ne bi imao vlasti nad radom krstjanskim uništavajući ga olujnom kišom.
Zaklinjem te, đavole, Bogom živim i istinitim. Zaklinjem te, đavole, Hristom. Zaklinjem te, đavole, svim anđelima koje Gospod stvori. Zaklinjem te, đavole, četirima stranama nebeskim. Zaklinjem te četirima evanđelistima nebeskim: Matejem, Markom, Lukom i Ivanom, koji drže nebo i zemlju. Zaklinjem te, đavole, velikim gradom Jerusalimom u kojem počivaju svi pravedni. Zaklinjem te, đavole, svetom Marijom koja je zaručena Josipom. Zaklinjem te, đavole, dvanaestoricom apostola. Zaklinjem te, đavole, šesnaestim prorokom Jovanom Krstiteljem. Zaklinjem te, đavole, četvoricom patrijarha. Zaklinjem te, đavole trista osamnaestoricom svetih otac u Nikeji – da nemaš vlasti nad krstjanskim radom u njivama. Zaklinjem te, đavole, četirima rijekama: Pison, Gion, Tigris i Eufrat koje ophode svu vaseljenu – da nemaš vlasti uništavati žito krstjansko. Zaklinjem te, đavole, krštenjem Gospodnjim. Zaklinjem te, đavole, anđelima, arhanđelima Gospoda našega Isuhrista. Zaklinjem te, đavole, rođenjem Hristovim. Zaklinjem te, đavole, vaskrsenjem Lazarevim Gospoda našega Isuhrista. Zaklinjem te, đavole, raspećem Hristovim. Zaklinjem te, đavole, vaskrsenjem. Zaklinjem te, đavole, njegovim svetim na nebesa vaznesenjem. Zaklinjem te, đavole, preobraženjem Gospodnjim. Zaklinjem te, đavole, silom silnoga i životvorećega krsta. Zaklinjem te, đavole, trima mladićima: Sedrahom i Misahom i Javdenago. Zaklinjem te, đavole, dvjema svjetilima koje Gospod stvori – Sunce danu, a Mjesec noći – da nemaš vlasti uništiti žita krstjanskih njiva. […] Zaklinjem te, đavole, sedamdesetoricom izrabranih i Bogom živim i onima koji pojahu Bogu pjesmu sionsku (…), kuda nema đavo vlast u vijeke vijekova! Amen. Na kom selu ova molitva bude dana, biraj deveti (dan).
Piše: Belmin Herić
klix.ba
