Referendumska pobjeda Erdoganovog juriša na veće predsjedničke ovlasti u Sarajevu je dočekana s oduševljenjem i uličnom proslavom. Dok su u isto vrijeme glavni turski centri – poput Istanbula i Ankare – protestirali zbog poraza i moguće krađe glasova
Referendum u Turskoj, na kojem su građani tijesnom većinom glasali za ustavne promjene i drastično povećanje predsjedničkih ovlasti aktualnom predsjedniku države Recepu Tayyipu Erdoğanu, na ulicama Sarajeva dočekan je proslavom – kolonama automobila, larmom i pjesmom, te mahanjem turskim zastavama na centralnim sarajevskim okupljalištima. Izlaznost od preko 83 posto
U nedjelju su građani Turske, uz veliku izlaznost od preko 83 posto, tijesnom većinom izglasali ustavne promjene, izabravši predsjednički sistem. Izmjene ustava će tako kroz 18 tačaka omogućiti Erdoganu da ubuduće imenuje i smjenjuje ministre, te da se još dva puta kandidira za petogodišnji mandat, zadržavajući pritom kontrolu nad AK Partijom.
Prema zvaničnim podacima, koje distribuira turska državna novinska agencija Anadolija, za promjene je glasalo 51,18 posto birača, dok je 48,82 posto glasalo protiv. Erdogan je sam u izbornoj noći obavijestio tursku javnost kako je za promjene glasalo preko 25 miliona Turaka, tačnije 1,3 miliona više nego što je bilo glasova protiv.
Spontana protestna okupljanja su već počela na ulicama Istanbula i Ankare, ali se o njima zna isključivo zahvaljujući stranim medijima i društvenim mrežama. Protiv ustavnih promjena glasali su najveći urbani centri, među kojima su i tri najveća turska grada Istanbul, Ankara i Izmir, te većinski kurdski jugoistok zemlje
U isto vrijeme, zastupnici oporbe tvrde da ja posrijedi izborna krađa, zahtijevajući ponovno prebrojavanje čak 60 odsto glasačkih listića i najavljujući izlazak na ulice. Prigovori oporbe se mahom odnose na odluku izborne komisije da u posljednjem trenutku prihvati kao važeće glasačke listiće bez službenog pečata izbornih odbora, a takvih listića je, kako navode oporbeni izvori, blizu dva i pol miliona – što bi bilo više nego dovoljno da donese pobjedu strani koja je glasala protiv Erdoganovih ustavnih promjena.
Socijaldemokrati CHP-a, glavne oporbene stranke, osporili su glasove na gotovo 37 posto birališta, dok je glavni tajnik te stranke Erdal Aksunger najavio da bi se ta brojka mogla popeti na 60 posto. Slične tvrdnje su stigle iz prokurdskog HDP-a, koji je na Twitteru objavio da namjerava osporiti glasove “dvije trećine”.
Istanbul, Ankara i Izmir
Protestna okupljanja su već počela na ulicama Istanbula i Ankare, ali se o njima zna isključivo zahvaljujući stranim medijima i društvenim mrežama. Protiv ustavnih promjena glasali su najveći urbani centri, među kojima su i tri najveća turska grada – Istanbul, Ankara i Izmir, te većinski kurdski jugoistok zemlje.
U isto vrijeme dok su građani Istanbula – koji su većinom na referendumu glasali protiv – kroz prozore u znak protesta na ulice bacali šerpe i zdjele, uzvikujući: “Lopov, ubica, Erdogan!”, u Sarajevu se slavilo!?
“Odlučite sami što želite postići. Hoćete li da trujete svoju djecu? Ako kažete NE, onda ste pobjednici u životu i u budućnosti.” Zabilježena su obrazloženja djelatnika u javnom zdravstvu, prema kojima su pamfleti povučeni iz straha od mogućih nesporazuma, budući da je dio slogana “Ako kažete NE” (“Hayir diyorsaniz”) bio štampan masnim crvenim slovima na pamfletu
Potreba većinski bošnjačkog Sarajeva da slavi Erdoganove pobjede kao vlastite, razumljiva je, u onoj mjeri u kojoj je razumljiva neskrivena ljubav između Erdogana i bošnjačkih lidera, koji koriste svaku javnu prigodu da sultanu sa Bosfora upute nježne izljeve ljubavi, često ga nazivajući bratom. Međutim, neshvatljivo je zašto je bošnjačka ljubav prema Erdoganu veća od ljubavi prema Turcima, koji se sada imaju suočiti sa “reformama”, poput vraćanja smrtne kazne koja je u Turskoj ukinuta 2004. godine. Podsjetimo, nakon neuspjelog vojnog puča u Turskoj u Sarajevu su organizirana okupljanja u znak podrške Erdoganovom režimu, a za tu priliku su, pored besplatnih autobusa koji su dovozili građane, recimo, iz Zenice, bila aktivna, na primjer, i udruženja žrtava rata, poput Udruženja majki enklava Srebrenica i Žepa.
Već iz same reakcije generalnog sekretara Vijeća Europe Thorbjorna Jaglanda, koji je nakon turskog referenduma naglasio kako je “nadasve važno osigurati neovisnost sudstva u skladu s načelom vladavine prava upisane u Evropsku konvenciju o ljudskim pravima”, jasno je u kom smjeru idu zabrinute misli iz Bruxellesa.
“Suspenzija” Konvencije o ljudskim pravima
Konvencija o ljudskim pravima je prošle godine u Turskoj “suspendirana” nakon neuspjelog vojnog puča, od kojeg se okoristio jedino Recep Tayyip Erdogan. U međuvremenu je preko 140.000 turskih građana uhapšeno pod optužbom da su učestvovali u organiziranju puča, a Komitet za zaštitu novinara je krajem prošle godine obznanio da je skoro trećina svih zatvorenih novinara u svijetu – 81 od 250 – zatvoreno u Turskoj, često i bez ikakvog sudskog naloga. Isti izvor navodi da je preko 200 medijskih i izdavačkih kuća zatvoreno, otkako je u julu prošle godine na snagu stupilo vanredno stanje.
Prigovori oporbe se mahom odnose na odluku izborne komisije da u posljednjem trenutku prihvati kao važeće glasačke listiće bez službenog pečata izbornih odbora, a takvih listića je, kako navode oporbeni izvori, blizu dva i pol miliona – što bi bilo više nego dovoljno da donese pobjedu strani koja je glasala protiv Erdoganovih ustavnih promjena
Katastrofalno stanje na polju medijskih sloboda i ljudskih prava u Turskoj možda ponajbolje ilustrira dokument s potpisom turskog premijera Binalija Yildirima koji je, navodno, proslijeđen turskim medijima, a u kojem se od javnih radnika tražilo da izbjegavaju upotrebu riječi “hayirli” (“blagosloveno” ili “dobro”), jer je odveć slična riječi “hayir”, koja znači “ne”, e da se “glasači ne bi zbunjivali”. Turska vlada je demantirala ove navode, navodeći da se radi o lažnom dokumentu, međutim reakcija turskog premijera na novinarski upit o dokumentu mu nikako nije išla u prilog. “Svi koji šire takve lažne vijesti, bit će sudski gonjeni”, rekao je Yildirim.
Sve i da navodi o Yildirimovom dekretu zaista nisu tačni, mogu se naći još i bizarniji primjeri suptilnog utjecaja na birače, poput odluke općine Konya da prestane štampati i distribuirati pamflete protiv pušenja, na kojima je pisalo: “Odlučite sami što želite postići. Hoćete li da trujete svoju djecu? Ako kažete NE, onda ste pobjednici u životu i u budućnosti.” Zabilježena su obrazloženja djelatnika u javnom zdravstvu, prema kojima su pamfleti povučeni iz straha od mogućih nesporazuma, budući da je dio slogana “Ako kažete NE” (“Hayir diyorsaniz”) bio štampan masnim crvenim slovima na pamfletu.
U isto vrijeme dok su građani Istanbula – koji su većinom na referendumu glasali protiv – kroz prozore u znak protesta na ulice bacali šerpe i zdjele, uzvikujući: “Lopov, ubica, Erdogan!”, u Sarajevu se slavilo!?
Da je u pitanju istinska ljubav prema turskom narodu, građani Sarajeva bi imali sve razloge da, ako ništa, budu oprezni s aplaudiranjem turskom autokrati i diktatoru u povoju Erdoganu. Ovako, slavlje u Sarajevu povodom instaliranja autokratske vladavine putinovskog tipa u Turskoj otkriva svu bijedu podaničkog mentaliteta, koji slobodu ne bi umio prepoznati ni da se na ulici sudari sa njom.
