Said Šteta: Kratki spoj na Zlatištu

Davno još naučih lekciju iz vestern filmova! Ono, sačekati da se prašina slegne kako bi ugledali trag a ne konje koji u daljinu jezde. Kako se u ovom, o čemu želim reći, ne radi o plemenitoj i meni baška dragoj životinji, nego o zvijerima što strvinu traže, evo sačekao sam i da im ne ćutim trag u zraku.

Naime, već nebrojeno puta ponovljeni scenarij, po onoj dobro poznatoj „Kad je muka hajde Duka…”, za izazivanje nacionalnih tenzija, talasanje, ono predizborno, pozvan je niko drugi do lažni logoraš Branislav Dukić. On se pobrinuo idejno, kao meštar od laži, putem poslušnika Dodikove garde, Staše Košarca, za koga makar po imenu nije utvrđen spolni identitet, da realizira ovu prljavu nakanu.

Aleksandar Todorović, upravnik Elektrodistribucije Istočno Novo Sarajevo sa tehnikom pomenutog poduzeća i „nosačima” bandera, dao je da se na Zlatištu iznad Sarajeva, „načuture” takve dvije koje asociraju na krst. To nije krst, niti svrhom niti mjestom svoga postavljanja. Da se zna!

Kako je to i u ovo kišno vrijeme zapaljiv fitilj za brojne žrtve glavnoga grada, razumljivo, nikome pametnom u glavnom gradu ali i u Istočnom Sarajevu, nije bilo svejedno. Reakcije su bile od one da to ne treba, da je provokacija, do onih da to treba rušiti, što su „napaljeni momci” i pokušali. Policija sa Pala, žurno je reagirala. Čudno! I kada je ekipa FACE TV htjela samo snimiti mjesto, nije im dozvoljeno od iste policije. Ima boljih načina da se uredi i obilježi svako mjesto stradanja, posebice ako to ono jeste. U ovom slučaju nije. Zlatište je mjesto ubijanja, Točnije, mjesto sa kojeg se pucalo da bi neko nevin i nije bitno koje mu je boje dres, bio ubijen.

U tom je suština.

I odmah da se razumijemo, naći pogodnu budalu za izazivanje nepogode nije problem niti u jednom, kako se to na ovim prostorima izvan svih ljudskih standarda kaže, konstitutivnom narodu. Naravno, simptomatično je, kako to višak „nacionalnog proizvoda” imaju predstavnici vlasti iz reda srpskog naroda. Jer samo nekoliko dana nakon sramotnog otvaranja, neću pomenuti vjerski izraz, koji bi u normalnim okolnostima bio primjeren, crkve na Budaku. Pet metara od masovne grobnice. Desilo se Zlatište! Nije li apsurd, graditi crkvu, nakon one bespravno sagrađene a ne porušene u avliji, ponavljam u avliji i još jednom, jer me budale ne čuju, u avliji nane Fate Orlović.

Podsjećam crkva na Budaku, udaljena je i od puta i daleko udaljenija od mjesta u kojem žive stanovnici srpske nacionalnosti.Ali je iznad Memorijalnog centra „Potočari”, iznad onih na hiljade bijelih nišana kojima nije konačan broj. Da provocira, bezbeli! Pomenutim činom oko bespravno podignutih crkava i nazovi krsta na Zlatištu, vlasti u Republici Srpskoj same pucaju na entitet kojeg izdižu iznad svih prethodnih svetinja.

Entitet kome evo dvadeset i kusur godina temelje na neistinama. Pored bezbroj činjenica, na koncu definisanim i od strane međunarodnog suda pravde u Den Hagu, entitetu grade merdevine do nebesa. Bojim se od istog i na isti način kao i nazovi krst na Zlatištu. Od neistine! Nije li odveć, ako ne i previše, pored retoričkog ubijanja, lažima o broju žrtava, lažima o logorovanju Branislava Dukića, predsjednika logoraša RS-a, ubijanje i vlastitog naroda koji jeste pretrpio određenu žrtvu.

Ali ako će glasnogovornik, „najveći stradalnik” biti prevarant iz Hrasnice, koji je u ratu uredno potpisivao za pomoć i dobijao istu, što u Sušici, Keratermu,Trnopolju, Kravicama i brojnim logorima za Bošnjake od strane vojske Republike Srpske, nije bila praksa. Tamo su samo dijelili patnje kakve su prevazišle Jasenovac i Auschwitz i onim „sretnijima” metak u čelo.

Poruka Dukiću!

Na sreću, u zadnje vrijeme vidljivo, u Republici Srpskoj ne misle svi Dodikovom glavom. Odmah se, kako i svijest čovjeka koji drži do onog ljudskog, javio bivši gradonačelnik Istočnog Sarajeva Radomir Kezunović. On je negodujući na ovu sramnu uvredu, prije svega bošnjačkom ali i srpskom narodu, rekao kako je to i stav većine građana Istočnog Sarajeva. Hoću da vjerujem, kako razum bije, još uvijek tešku bitku nad nerazumom, velikih a praznih glava.

Kezunović je, u svome obraćanju podsjetio na period od prije nekoliko godina, kada je aktualizirana izgradnja krsta, navodeći da su akteri bili isti, a to je Savez logoraša RS na čelu sa Branislavom Dukićem. Zbog oštrih reakcija pogotovo iz Sarajeva, uspio je, zajedno sa tadašnjom gradonačelnicom Semihom Borovac smiriti neprimjerenu situaciju. Vrlo prijetećim tonom, pozvao je logoraše iz RS-a da se odreknu usluga njihova vođe i lažnog logoraša Dukića, kojem je predložio da kada bude imao sličnu ideju, dođe i sam stane na to mjesto. „Nećemo vas morati braniti od braće muslimana nego ćeš se braniti od nas iz Istočnog Sarajeva”, Dukiću je poručio Radomir Kezunović.

Dvije nule…

Planirani kratki spoj po zamisli laktaškog lidera SNSD-a Milorada Dodika, očito je pao na lekciji o osnovama elektronike na što bi se postidio i Sam Nikola Tesla. Naime, u nakani da se na Zlatištu pomenutim činom izazove kratki spoj, onaj nacionalni, nisu dovoljne samo dvije bandere. Potrebna je i struja, faza plus nula. No vodilice koje su trebale dovesti napon na ovo mjestu bile su dvije nule. Niđe faze, da ne kažem niđe veze kako to običavaju reći moji Hercegovci.

Kako su Dukić i Košarac samo dvije nule, za sve nacionalne petljanije, poručujem najprije onim napaljenim momcima u Sarajevu, koji, makar po inventuri, dolaze iz mog konstitutivnog naroda. Bilo je i prije ovakvih ubadanja po čukama Bosne i Hercegovine baška i gradnje onoga što nikako ne priliči. U većoj ili manjoj mjeri. Neka još stoje, više kao stubovi srama nego li vjerskoga obilježja. No, neka se za njih srame i vezuju postavljači. Zato, ne ložite se momci. Oni su samo nula. Nula! A već ih je neko i dobro nabio u zemlju samo to oni ne ćute. No tamo su fakat provodnici.

Ili sprovodnici…. Pokazat će vrijeme!

dnevno.ba