BiHPrivreda

Kleptomanski napad na bankarski sektor

Piše: Prof.dr. Izudin KEŠETOVIĆ

Posljednja ili posljedična dešavanja u manjem entitetu Bosne i Hercegovine imaju svoju logiku koja je dovedena do apsurda. Ista je situacija je i u drugom entitetu BiH. S tim da ovdje logika stvari poprima drugi apsurd. Imalo revnosnom analitičaru stvari će biti jasne.

U prvom slučaju entitet Republika Srpska se želi zadužiti za 300 miliona kod „Global Bancorp Commodities & Investment“.  Naime, portal CAPITAL objavio je ranije da je sjedište ovog investicionog fonda u trgovačkom centru na Floridi. Fond GBCI je osnovan, 24. aprila 2014. godine i o njemu ima vrlo malo podataka na Internetu.

Najnovija vijest iz istog izvora je “da je od Vlada RS ugovor raskinut uz zvanično obrazloženje ministra finansija da je istekao rok za povlačenje tog novca.” Da se podsjetimo, radilo se o zamjeni propalog ruskog kredita nakon povratka predsjednika RS iz Moskve. Sjetimo se i predsjednikovih riječi “da je taj kredit veoma povoljan, iako će, kaže, sigurno uslijediti „galama“ nekih zbog ovog zaduženja, ali će omogućiti stabilnost njenih finansija.”

Sve se događa paralelno sa propadanjem banka pod supervizijom Agencije za bankarstvo RS i pražnjenjem novca sa računa Agencije za osiguranje depozita Bosne i Hercegovine. Cijela priča ima veze sa orkestriranim napadom na Centralnu banku BiH od onih koji ne znaju princip Valutnog odbora, pa bi milijarde iz obaveznih deviznih rezervi investirali u svoje privatne projekte. Apetiti za novcem od viška deviznih rezervi postoje od sve” tri strane”, bez obzira koliko se doimali manje više naivnim ili zločestim.

Najnoviji napad na novac Centralne banke je iskazan kao “apetit“ da se “prisvoji” višak sredstava iznad 100 posto pokrića monetarne pasive u rezervnoj valuti tj. stranom konvertibilnom novcu; ne znajući da svaki sistem koji je čuva mora imati tzv. “duple” ključeve ili obavezne rezerve. Svi zaboravljaju tzv. monetarne efekte koji se raspodjelom monetarne dobiti preljevaju u budžet. Suština je da su se nosioci vlasti nameračili na stotine i milijarde konvertibilnog novca stanovništva i privrede.

Da priča ima veze i sa drugim entitetom najbolje je posmatrati najnoviji reformski trik koji nema veze sa onim što je napisano u dokumentu, a tiče se poreza. Ovdje se misli na povećanje akciza na visokotarifne proizvode kako bi se servisirala kreditna zaduženja po osnovu investicija u putnu infrastrukturu. Sva obrazloženja o opravdanosti ovakvog poteza se graniče sa ludošću u smislu “da treba obezbijediti nekih sto i nekoliko desetaka miliona KM iz akciza na tečne energente, jer se iz akciza na kahvu/ kafu/ kavu i alkohol ne može namiriti dug, kako bi se još više podstakla evazija poreza” .

Priča u stvari ima i drugu stranu sa različitim predznakom javnog: unutrašnjeg i spoljnog duga i rasta deficita na tekućim računima države, gdje se bilježe minusi (deficiti), umjesto plusevi (suficiti) koji bi se usmjerili u investicije u privatnom i javnom sektoru.

Suština dešavanja u monetarnom i fiskalnom sektoru u Bosni i Hercegovini očito se mogla dovesti u ravan ne tako davnih dešavanja koja su se zbila u nama susjednoj državi Srbiji, a tadašnjoj SR Jugoslaviji, kada je harao gazda Jezda (Jezdimir Stanković), o čemu je Mlađan Dinkić  napisao knjigu “Velike prevare”. Da se podsjetimo na taj strašni scenarij iz 1992., 1993. i 1994. kada je inflacija rasla iz godine u godinu; iz mjeseca u mjesec i dana u dan, da bi 24. januara 1994.  urađena denominacija dinara za devet nula. Tada su cijene rasle 62% dnevno ili 2% na sat  ili 0,029 % u minuti.

U cijeloj priči o hiperinflaciji iz vremena monetarnog haosa raspadajuće države, javili su se Crnogorci sa poslovicom:“Ako smo braća nijesu nam novčanici zajednički”.

Ovo u asimetričnoj organizaciji države Bosne i Hercegovine, gdje je monetarna politika na nivou države, fiskalna na nivou entiteta i distrikta Brčko, samo na prvi pogled izgleda naivno.

U političkom smislu prizivanje referenduma ima osnovni cilj da se destabilizira država.

U ekonomskom smislu podrivanje bankarskog sistema i atak na monetarnu vlast ima za cilj koji se može opravdati kleptomanskim manirima novog gazda Jezde ili, pak, rušenja Centralne banke kao posljednjeg utočišta državnosti Bosne i Hercegovine, što bi vodilo u opći haos.

Svi pokušaji da se što više novca izvuče iz poreza imaju jedini cilj da se produži život silnoj glasačkoj klijenteli koja se nakupila u javnoj upravi, javnim preduzećima i ustanovama.

Borba za ministarske fotelje i direktorske pozicije u javnim ustanovama i preduzećima ima jedini cilj da se što više ovlada tokovima javnog novca. Niko više ne zbraja gubitke javnih preduzeća i ustanova, kao i silne troškove neproduktivne administracije.

Gubitak kredibiliteta finansijskog sektora će biti “fakturisan” u cijeni kapitala koji nam je nasušno potreban.

I dok realni sektor grca zbog nelikvidnosti i teško održava svoju reprodukcionu sposobnost, sve oči nosilaca vlasti su usmjerene prema bankama, fondovima i računima sa kojih krčme novac. Tako su i dvije entitetske banke postale ruglo namjere i potrebe da se obezbijedi potencijal za nove investicijske zahvate. Sve što se dešavalo u tim takozvanim razvojnim bankama je izbrisano praksom kredita po principu “vlastita kasica prasica” od čelnih kadrova koji znaju ispunjavati želje svojih lidera.

Gubitak kredibiliteta države Bosne i Hercegovine je poguban i ide na račun političkih elita, koje umjesto da se ponašaju državnički, poprimaju karakteristike kleptomana.

Zato iole ozbiljnom analitičaru ne može promaći da se sve odigrava oko “hodžinog jorgana”. Taj jorgan je očito napunjen novcem umjesto perjem.

I dok se ove stvari ne utvrde oko “jorgana”, posebno koliko je “rasutog perja”, neće biti suštinskih reformi.

Stoga su i reforme kojima smo se radovali počele obrnuto. Želio se obeshrabriti i utišati potencijalni društveni sloj koji je na margini ili ispod socijalne izdržljivosti. To su radnici i penzioneri. Sutra su to studenti, policajci, ljekari, profesori i na kraju svi.

Kleptomanija vlasti nema mjeru. Ona se ne može sama zaustaviti.

Zato postaje opasna kao fenomen i opasna za svako demokratsko civilizirano društvo.

nap.ba

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close