Kako se suočavate s krizom srednjih godina?

Srednje godine su period u kojem se javlja fenomen učestalijih razvoda brakova i ponovnih ženidbi i udaja, kad češće dolazi do radikalnih promjena u karijeri i profesiji, kad se neko odluči na studij nečega što mu je bila davna želja a koja u mladosti nije bila ispunjena, kad se sebi češće postavlja pitanje: “Koliko je još godina preda mnom?”

Piše: dr. Ivo Belan
Novovrijeme.ba

Vjerovatno ste čuli za krize sredovječnog čovjeka. Velik je broj onih koji su ih osjetili na svojoj koži. Neki su se hrabro suočili s njima, a neki pak uporno ne žele priznati da ih je takva kriza pogodila.
Možda su djeca već napustila dom, a muž i žena ostali sami u kući suočavajući se sa situacijom da opet budu par. Nakon što su djecu postavili na noge, možda će sad muž i žena morati preuzeti odgovornost i brigu oko njihovih ostarjelih roditelja. Te srednje godine su period u kojem se javlja fenomen učestalijih razvoda brakova i ponovnih ženidbi i udaja, kad češće dolazi do radikalnih promjena u karijeri i profesiji, kad se neko odluči na studij nečega što mu je bila davna želja a koja u mladosti nije bila ispunjena, kad se sebi češće postavljaju pitanja kakva su: “Koliko je još godina preda mnom?”, ”Šta još mogu obaviti?”, “Čega se moram otarasiti?” Eventualna smrt prijatelja dovodi do nas spoznaje da je i “naša smrt”, bliža nego što je bila. Vlastiti uspjeh roditelja, uz ostalo, mjeri se po tome kako su djeca organizirala svoj život.
To je doba kad i košulje ili haljine počinju biti tijesne jer mnogi bivaju skloni debljanju. Ima ih koje muče različiti bračni problemi, frustracije na radnom mjestu, dosada ili možda strah od starosti.
Eto, to su faktori koji pojedinačno ili u grupi pridonose krizama čovjeka u srednjim godinama. To je period u kojem nas je životna putanja dovela na vrh, ali na kojem smo nanovo ranjivi. U toj fazi života smo i jaki i bojimo se, i pametni smo i zbunjeni, i zreli i osjetljivi. Jedan dio naše ličnosti ne želi priznati da smo na silaznoj putanji, dok drugi dio pak želi ponosno prići novim avanturama, naoružan višegodišnjim akumuliranim znanjem i iskustvom.
Prirodan, neminovan rezultat ovih unutarnjih konflikata su patnja, preosjetljivost i bol koji se mogu iskazati u obliku zabrinutosti, depresije, srdžbe, nemira ili brojnih nerazjašnjivih fizičkih simptoma. Onako kako fizičkabol služi da nas uzbuni i upozori na moguću infekciju, tako bol koja proistječe iz smetenosti, zbrke i konflikata u srednjim godinama života može djelovati kao motivacija za suočavanje s problemom vremena, dobi i osobnog napredovanja.
Trezveno dočekati “poslijepodne života”

Postoji mnogo ljudi koji jednostavno ne priznaju da ih trese kriza sredovječnog čovjeka pa ju ignoriraju i odbijaju od sebe.
Kad se to dogodi, kod nekih od tih ljudi imamo priliku vidjeti određene bizarne promjene ponašanja: mladenačko oblačenje (velike kopče na remenima, plavi džins), frizure koje priliče uglavnom mladima, žene češće zalaze u gužvu kafića ili postaju usamljeni konzumenti alkohola, elegantno obučen liječnik ili inžinjer zaleti se u disko (sa zlatnom ogrlicom koja mu se njiše oko vrata), u razgovoru se češće upotrebljavaju fraze i riječi koje su u to vrijeme u modi među mlađim svijetom.
Period sredine života je period koji naprosto moramo proći, jednako kako smo prošli i krizne periode djetinjstva i odrastanja u odraslu osobu. Moramo se suočiti s osjećajima i mislima koje nas opsjedaju (“Imam li još kakve šanse da postanem direktor?”, “Ustvari, ostalo mi je manje godina nego što sam ih proživio”) i donijeti odluke i poduzeti korake koji su u skladu sa stvarnošću, ali i u skladu s novom slikom nas samih.
Iskreno govoreći, ne postoji univerzalan recept za uspješan prolazak kroz period srednjih godina života, ali bilo kakve promjene da se poduzmu, one moraju biti rezultat promišljanja, pažnje i uvjerenja.
Moramo proći kroz “poslijepodne života”, s isto onoliko radosnog očekivanja, uživanja i odlučnosti kao kad smo bili suočeni s “jutrom”.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close