Čovjek će znanjem postići ono što ne može postići ničim drugim

“Kao zdravstveni radnik, nemam namjeru baviti se politikom i drugim stvarima za koje nisam dovoljno kompetentna, cilj mi je pokušati doprinijeti u svom polju. Ono što bih i drugim mladim savjetovala jeste da se fokusiraju na svoje usavršavanje i rade na tome da postanu ekspert u svom polju”.

Rođenja Konjičanka, Smaila Mulić trenutno se nalazi na specijalizaciji u Švicarskoj u koju je otišla nakon što je završila Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu te nekoliko godina paralelno sa studijem i nakon njega radila na kliničkim istraživanjima. Iako je svoje osnovno, srednje i univerzitetsko obrazovanje završila u Bosni i Hercegovini, učešće na brojnim međunarodnim naučnim skupovima i kongresima tokom njenog studija motiviralo je i ohrabrilo da odluči svoje znanje usavršavati izvan BiH na prestižnim zdravstvenim institucijama. 

Motivirana željom da vidi svijet i širi svoje znanje učestvuje na međunarodnim naučnim skupovima i radi studentske prakse u inostranstvu odlučila se “otisnuti u svijet”.

Iako je tokom studija ostvarivala sjajne rezultate Smaila je smatrala da to nije dovoljno pa je bila odlučna iskoristit svaku priliku koja joj se pružila, čak i onda kada je to značilo kako mora sama snositi finasiranje svog učešća na nekoj konferenciji. Kako i sama ističe mnogo puta je svoju potragu za znanjem financirala ili uz pomoć roditelja ili sama. A nerijetko je konkurirala i za stipendije.

“U mom slučaju je prelomni trenutak i odluka da želim da putujem i vidim svijet bila nakon druge godine studija, kada sam za vrijeme tromjesečnog ljetnog raspusta sjedila kod kuće i obećala sebi da je to posljednja godina u kojoj ću da sjedim i čekam da se izazovnije stvari dese. Nakon toga sam počela aktivno pretraživati i pronalaziti prilike za odlazak na usavršavanja. Nakon što bih dobila potvrdu da sam primljena na određeni kongres, školu ili praksu usmjeravala sam svoju energiju da nađem finansijska sredstva za to – uglavnom stotine poslatih mailova i molbi,” prisjeća se Smaila.

Njen prvi odlazak u inostranstvo bio je u Francusku na Research Summer School Angers „Intensive Training for Earlier Exposure to Research”. Nakon direktne prijave i odabira za učešće na ljetnjoj školi uputila je zahtjev za finansijsku pomoć Ambasadi Francuske u BiH, koja joj je odobrila zahtjev i snosila troškove puta i učešća na ljetnoj školi. Nakon toga uslijedilo je učešće na brojnim drugim konferencijama, te je osigurala sebi stipendije u DAAD programu, te stipendiju Rotary kluba u Beču. Ona je tako posljednje tri godine studija mnogo putovala, upoznavala ljude različitih kultura i opredjeljenja sa sličnim interesima i svaki put se kući vraćala veoma motivirana. 

Put do odlaska na specijalizaciju u Švicarsku 

Obzirom da je u toku studija radila i prakse u inostranstvu, što joj je kako napominje u mnogome proširilo vidike i utjecalo na odluku da specijalizaciju uradi u inostranstvu. Prije odlaska u Švicarsku njen rad prepoznala je doc. dr. Lejla Burnazović-Ristić, zahvaljujući kojoj je dobila priliku da radi kao kordinatorica na kliničkim studijama, tako da je nakon završenog studija nastavila da radi na tom polju u BiH, radeći za inostranu firmu.

“To je bio veoma lijep period mog života – radila sam u fascinantom timu, učila od iskusnijih kolegica i zbog posla putovala kroz cijelu BiH. Nakon nešto manje od dvije godine rada na kliničkim studijama, željela sam se više posvetiti kliničkom poslu i uraditi specijalizaciju. S obzirom na iskustvo koje sam do tada stekla i vidike koji su mi se otvorili boravkom u inostranstvu, odlučila sam se za odlazak van BiH i poslala prijave na različite klinike u Njemačkoj i Švicarskoj. Drugi korak je bio odlazak na razgovor za posao, imala sam sreću da sam već na prvom razgovoru za posao isti dobila,” govori Smaila. 

Ona ističe da je proces specijalizacije izuzetno vrijedno iskustvo ali da svakako iziskuje mango rada i odricanja, ipak napominje kako je uprkos svim izazovima, rad ono što se iznad svega cijeni. 

“Predviđeno radno vrijeme u bolnici je 10 sati dnevno. Kada ste specijalizant i još uz to s malo iskustva, 10 sati dnevno je minimum rada, a da ostanete na poslu i po 15 sati nije ništa neuobičajeno. Kada sam tek počela sa specijalizacijom imala sam mnogo izazova: studij je baza za vrijeme koje steknete opće znanje, rad u praksi je sasvim nešto drugo. Na početku specijalizacije vam je sve novo, između ostalog su tu i poteškoće sa jezikom i potpuno nova sredina i kultura koju ne poznajete. Ono što je u svemu tome pozitivno jeste da ljudi imaju razumijevanje za vašu situaciju i nastoje vam olakšati,” govori ona. 

Dodaje kako od specijalista koji nadgledaju njen rad uvijek dobije povratnu informaciju i upute, te kako je podrška koju joj pružaju u njenom radu na veoma visokom nivou. Ta podrška je za nju jedna od najvažnijih stvari – jer nije prepuštena sama sebi, ne polazi se od toga da već sve zna, već je pomno praćena kroz čitavu specijalizaciju da bi na kraju samostalno i kompetentno mogla raditi svoj posao kao specijalista i sama prenosti znanje na naredne generacije. Napominje da nažalost njene kolege koje su na specijalizaciji u BiH nemaju uvijek isto iskustvo. 

“Iako sama nisam radila specijalizaciju u BiH, prema onome što sam vidjela za vrijeme studija i prema iskustvu mojih kolega, kod nas je odnos između nadređenih i specijalizanata često suboptimalan.  Iako je glavno ono što sami uradite i učite kroz posao, veoma je bitno da imate nekoga ko vas u svemu tome usmjerava”, govori nam Smaila. 

Nakon specijalizacije koju je prošla u kantonalnoj bolnici, trenutno radi kao neurologinja na drugoj klinici gdje radi dodatno usavršavanje (elektroencefalografija, intraoperativni monitoring) i planira da to završi naredne godine. Iako napominje kako su joj prethodne dvije godine bile izazovne, kako zbog same prirode posla tako i zbog činjenice da je radila u vrijeme pandemije COVID-19, to je ne obeshrabruje da razmišlja o narednim koracima u karijeri. 

“Svakako mi je cilj da u budućnosti uradim i subspecijalizaciju, jedan dio vjerovatno i na engleskom govornom području. Ono što je po meni veoma bitno jeste da mladi, bez obzira u kojem dijelu svijeta žive, teže tome da putuju i stiču iskustva u drugim dijelovima svijeta – to u mnogome doprinosi razvoju vlastite ličnosti i otvara nove perspektive,” napominje ona. 

Državne institucije ne pružaju dovoljno podrške mladim ljudima 

Njena želja je da se jednoga dana vrati u BiH kako bi stečenim znanjem i iskustvima doprinijela razvoju našeg zdravstvenog sistema, jer sada u Švicarskoj ima priliku učiti i raditi po posljednjim svjetskim smjernicama te vjeruje da se to zasigurno može primijeniti i u našoj zemlji. Iako je zadovoljna znanjem koje je stekla obrazujući se u BiH, smatra da je udio praktičnog rada za vrijeme školovanja nedovoljan i da se zasigurno mora povećati, te napominje kako u švicarskoj učenici još od srednje škole rade praksu u oblastima za koje se obrazuju te na taj način “uče svoj posao”. 

Stava je da državne istitucije ne cijene dovoljno i ne koriste potencijal naših mladih ljudi koji studiraju i grade uspješne karijere izvan BiH.

“Iako duboko vjerujem da su naši ljudi, uključujući državne institucije, ponosni na naše studente u inostranstvu, mislim da se to ne pokazuje na pravi način. Sjetimo se samo reakcije države na prošlogodišnju situaciju kada su naši studenti u inostranstvu zbog pandemije izgubili studenske poslove, ostali bez prihoda i bili prepušteni sami sebi. Dok je veliki broj država svoje studente podržao na različite načine, mi smo morali pisati peticije da se osiguraju sredstva za naše studente,” podsjeća se Smaila.

Vjeruje da je za napredak i razvoj našeg društva svako neophodno da oni koji vode našu državu konačno preuzmu odgovornost za posao koji obavljaju te da ga obavljaju odgovorno i savjesno, a ne na uštrb građana i građanki BiH.

“Ne možemo nakon više od 20 godina nakon rata da se uzdamo u donacije, nego trebamo shvatiti da je odgovornost na onima koji nas vode da npr. obezbijede vakcine za svoje građane. Također, njihova odgovornost je da obezbijede potrebnu opremu za stanovništvo bez da pokužaju na istoj da ukradu. A da ne govorim o apsurdu da nam državu vode ljudi protiv kojih se vode sudski procesi da su oštetili istu tu državu ili oni koji je uopće ne priznaju kao državu,”govori ona. 

Zaključuje kako je u takvoj državi i sistemu mladom čovjeku veoma teško ostvariti svoje ciljeve i razviti se ne pravi način. Ipak, ono što je čini optimističnom jeste da poznaje veliki broj naših mladih ljudi u inostranstvu koji su postigli izvrsne rezultate u svojim oblastima i koji će svojim znanjem u budućnosti moći da doprinesu razvoju naše države na pravi način.  

Svako treba raditi svoj posao na najbolji mogući način 

Ona napominje kako je ključ svega i temelj za napredak društva, raditi svoj posao na najbolji mogući način i preuzeti odgovornost za ono što se radi, kao i za eventualno pogrešno učinjene stvari.

“Kao zdravstveni radnik, nemam namjeru baviti se politikom i drugim stvarima za koje nisam dovoljno kompetentna, cilj mi je pokušati doprinijeti u svom polju. Ono što bih i drugim mladim savjetovala jeste da se fokusiraju na svoje usavršavanje i rade na tome da postanu ekspert u svom polju. Na taj način ne samo da će pomoći sebi, nego i društvu u kojem djeluju. Povratak u BiH jedne obrazovane, kompletirane i kompetentne osobe je sigurno od ogromnog značaja, ali ne trebamo zaboraviti da naši ljudi koji žive u inostranstvu i bez stalnog prebivališta u BiH mogu na različite načine doprinijeti državi. Na kraju krajeva, BiH je naša država i mi imamo i obaveze prema njoj i njenom narodu,” kaže Smaila. 

Ona vjeruje u potencijal mladih ljudi naše zemlje, bilo da se nalaze u inostranstvu ili su u BiH, te ističe da je znanje i nauka temelj razvoja svakog zdravog društva pa tako treba biti i našeg. Govori kako je u njenom radu često motiviraju misli velikih ljudi kao što je Salij El-Udzejr, koji je jednom prilikom rekao:

”Ono što vam želim predočiti i što treba biti vaš cilj, jeste da znanje, nauku postavite na prvom mjestu vaših prioriteta. Čovjek će znanjem postići ono što ne može postići ničim drugim. Niti jedan učitelj ti ne može približiti znanje kao što to možeš uraditi sam sebi. Ti si sebi najbolji učitelj. Ti se sam penješ ljestvama prema slavi. Ja čvrsto vjerujem da koji god čovjek bude odlučan u postizanju svojih ciljeva u obrazovanju ili nekih svjetskih želja, to će i postići. To će postići ozbiljnošću, trudom, radom, zalaganjem, iskrenošću i ustrajnošću.” 

“Svi imamo svoju misiju i ima toliko dobra koje treba uraditi u ograničenom vremenskom periodu koje imamo na ovom svijetu. Biti političar i voditi ljude je ogromna odgovornost, ali i ujedno prilika da urade divne stvari i ostavi trag u životu velikog broja ljudi.  Kada se čovjek podsjeća na svoju ulogu, onda je sigurno i da se trudi da svoj posao uradi na najbolji mogući način,” zaključuje Smaila. 

(Ova priča je dio serijala #PonosBiH, o uspješnim mladim ljudima iz Bosne i Hercegovine. Serijal predstavlja politicki.ba uz podršku kompanije BH Telecom.)

Politički.ba