Pilot komandnog modula Jim Lovell: “Potpuna usamljenost izaziva strahopoštovanje i navodi vas da cijenite ono što imate na Zemlji.” Izvor: NASA
Pogled na Zemlju iz svemira dovodi do transcendentalnog pomaka u percepciji, snažnog i potpunog razumijevanja činjenice da je Zemlja zajednički dom za čovječanstvo
Rachel Carson, autorica revolucionarne knjige “Tiho proljeće” (Silent Spring) , plašila se uspona svemirskog doba. “Bilo je lijepo misliti”, napisala je 1958. godine nakon što je SSSR lansirao salelit Sputnjik, “da će velik dio Prirode ostati van dometa čovjeka.”
Nekoć je vjerovala da su okeani isuviše veliki i stari da bi ih industrijska civilizacija uništila. Sada se boji za svemir: “Čini se da će čovjek, koji je psihološki nespreman, uzeti u svoje ruke brojne funkcije Boga.”
Deceniju kasnije, nakon što je Carson umrla u 56. godini života od raka, američki astronaut uslikao je fotografiju u boji koja prikazuje izlazak Zemlje iza sive mjesečeve stijene, slika koja je protresla ekološki pokret. Uslikao je njenu viziju naše planete kao lijepe, dragocjene i međusobno povezane.
Divljenje
Dvije godine od nastanka slike “Izlazak Zemlje” (Earthrise) 1968. godine, osnovani su Zeleni mir (Greenpeace) i Prijatelji zemlje (Friends of the Earth), a 20 miliona ljudi izašlo je na ulice na Dan planete Zemlje. “Prešli smo čitav ovaj put da bismo istražili Mjesec”, rekao je Bill Anders, astronaut koji je uslikao ovu fotografiju, “i otkrili smo Zemlju.”
Novi pogled na Zemlju nadahnuo je borce za očuvanje prirode i na druge načine. James Lovelock, britanski naučnik koji radi za NASA-u, uvidio je “iznimnu ljepotu” slika iz svemira i one su na njega “duhovno” utjecale. Zajedno sa američkom biologinjom Lynn Margulis, 1970-ih je predložio teoriju Geje.
Ova teorija gleda na život kao živi, samoobnavljajući organizam koji oblikuje planete. Lovelockov doprinos nauci o sistemu Zemlje pomogao nam je da razumijemo ekološku i klimatsku krizu.
“Kad sam prvi put u mislima vidio Geju”, kasnije je napisao Lovelock, “osjećao sam se kao astronaut dok je stajao na Mjesecu i posmatrao naš dom, Zemlju.”
Postoji i naziv za snažni utisak koji se javlja kada gledamo na Zemlju iz svemira: efekt perspektive (overview effect).
Kosmos
Osmislio ga je Frank White u istoimenoj knjizi 1987. godine. White je razgovarao sa mnom za časopis Resurgence & Ecologist iz svog doma u Bostonu u Massachusettsu.
Genijalan, prosijedi muškarac, iza kojeg stoji polica prepuna knjiga o svemiru, rekao mi je kako je za potrebe pisanja ove knjige stupio u kontakt sa penzionisanim astronautima. Mnogi od njih opisali su kako su bili očarani bojom i sjajem Zemlje te osjećajem strahopoštovanja i međusobne povezanosti.
“Ni na koji način se ne možete spremiti na emocije koje vas prevladaju u tom trenutku”, rekao mu je jedan astronaut, Don Lind. “Suze su mi navrle na oči.”
White smatra da je efekt perspektive katalizator nužne spoznaje, suprotne onome što Charles Eisenstein naziva “pričom o razdvajanju” (um odvojen od tijela, ljudi odvojeni jedni od drugih i društvo odvojeno od Prirode), koja nas vodi ka “priči o unutrašnjem biću”.
“Efekt pespektive nudi istinu o tome ko smo i gdje smo u kosmosu”, rekao mi je White. “Čini se da autohtoni narodi imaju razumijevanja za tu ujedinjenost, što se ne može reći za mnoge ljude koji su do sada živjeli u zapadnim kulturama.”
Ultramilijarderi
Na početku ova ideja nije privukla mnogo pažnje, no sada je već prerasla u pokret, dijelom zahvaljujući zadivljujućem dvadesetominutnom dokumentarnom filmu Planetarnog kolektiva (Planetary Collective) pod nazivom “Perspektiva” (Overview), koji je pregledan preko 8 miliona puta.
White također pripisuje skoriji porast u interesu za ovu ideju današnjim globalnim problemima. “Ako izađete vani kada je vedro i sunčano, vidjet ćete plavo nebo koje se čini beskonačnim”, kaže astronaut Jeff Hoffman u filmu, “a opet kada vidite nebo iz svemira čini se tako tankim da jedva grli površinu planeta.”
Ovo je atmosfera, tanka kao papir, na koju se svi oslanjamo, a koju u isto vrijeme punimo stakleničkim plinovima.
Sada kada je utrka za svemir sve izvjesnija, rješavanje ovog problema sve je nužnije. Nadmetanje velikih sila sada se vodi između Kine, koja je prošle godine postavila svoju zastavu na Mjesec, i Sjedinjenih Američkih Država koje se planiraju tu vratiti sa ljudima, uključujući i sa prvom ženom, 2024. godine. Nadmeću se i dva najbogatija muškaraca na planeti: Teslin Elon Musk i Amazonov Jeff Bezos, sa raketama i vizijama da pretvore naučno-fantastične snove u stvarnost.
Bill McKibben nedavno je pohvalio Billa Gatesa “jer je jedan od rijetkih ultramilijardera koji aktivno ne pokušavaju pobjeći sa Zemlje.”
Treperenje
White bi volio kada bi se pokreti za svemir i okoliš ujedinili, ali trenutno se čine kao potpuno udaljenima. Moramo se pomiriti sa činjenicom da imamo samo jednu planetu, kažu ekolozi, stoga se trebamo okrenuti obnavljajućoj, kružnoj ekonomiju. Pomislite samo na svo silno raketno gorivo!
U isto vrijeme zaljubljenici u svemir maštaju o svjetovima u orbiti ili na Marsu i smatraju da se teret može skinuti sa Zemlje ako se rude počnu nabavljati iz svemirskih stijena.
Korejski naučno-fantastični film “Svemirski čistači otpada” (Space Sweepers), koji je nedavno postao hit na Netflixu, prati grupu neobičnih čistača svemirskog smeća 2092. godine i predstavlja odličnu satiru zlog milijardera koji bježi sa Zemlje sa nekolicinom odabranih ljudi.
Andrew Simms, koautor izvornog Novog zelenog dogovora, oštro je zaključio: „Dok treperimo od iščekivanja da pronađemo jedan jedni mikrob na drugoj planeti, na našoj planeti vršimo masovno uništenje.”
Poniznost
Oduvijek me oduševljavalo nebo noću, ali još više posljednjih godina kako postajem svjesniji koliko dugujemo Zemlji i ostatku života na njoj. Nadam se da ćemo, dok ljudi opet putuju u smrtonosni vakuum svemira, noseći sa sobom kisik, vodu, hranu i međusobnu podršku, više cijeniti život oko sebe i podstaći društvo da ga više štiti.
Kako je rekla filozofkinja Mary Midgley: svi bi ljudski ideali i dostignuća “nestali poput sna” bez života na Zemlji. Ili, kako je pjevala Joni Mitchell, “ne znate što imate dok to ne nestane.”
“Nisam upoznao niti jednog astronauta koji smatra da bi jednostavno trebali napustiti ovaj brod koji tone”, rekao mi je White. “Ovo je jedina planeta za koju znamo da nam savršeno odgovara.” Ljudska migracija u svemir je neizbježna, objasnio mi je. Njegov plan je da kroz projekt zvani Human Space Program (Program ljudi u svemiru) razvije novu održivu i inkluzivnu filozofiju istraživanja svemira.
Carson se složila da svako istraživanje treba raditi sa empatijom. “Kako se čovjek približava… svemirskom dobu”, napisala je “to mora činiti sa poniznošću, a ne sa ohološću… A mislim da uz poniznost još uvijek ima prostora za znatiželju.”
Izvor: The Ecologist
Prevela: Amina Hujdur, Prometej.ba
