– U RMU Breza posla ima i za sud i za tužilaštvo, jer u administraciji imamo izmišljena radna mjesta, izjavio je u intervjuu za Oslobođenje Ćamil Zaimović, direktor RMU Breza i zastupnik u Skupštini ZDK-a.
Od Rudnika koji je godinama bio teški gubitaš, radnika koji su štrajkovali glađu i pod zemljom i ispred zgrade federalne Vlade, Breza je pod Vašim direktorovanjem bila rudnik u sastavu koncerna koji je počeo poslovati pozitivno. Politika Vas je smijenila prije četiri godine, ali i vratila prije nekoliko dana…
– Početkom 2012. sam smijenjen sa mjesta direktora. U ovoj pauzi sam pratio stanje u Rudniku. Nažalost, trenutno stanje je lošije u svakom pogledu u odnosu na taj period. Dakle, i u perspektivi Rudnika i stanja radne snage i ekonomskom efektu. Ovakvo stanje je nastalo uglavnom zbog ljudi koji su vodili Rudnik i ljudi koji su bili na rukovodećim položajima u Koncernu Elektroprivrede. Trenutno u RMU Breza ima 1.220 uposlenih, sa strukturom radnika koja nije adekvatna. Imamo dvije trećine neproizvodnih radnika. Svega je oko 400 onih koji rade u jamskim revirima. Ostalo su administracija i vanjska usluga. Imamo više od 300 invalida druge kategorije.
Dugovi
Imamo u administraciji ljude koji su upošljavani uglavnom na izmišljena radna mjesta. Zatekli smo gubitak od 101 milion maraka, odnosno obaveza. A još pristižu obaveze koje je napravila stara uprava RMU Breza. Najveći problem su dugoročni krediti i obaveze prema njima od oko 12 miliona KM, obaveze prema kupcima uz primljeni avans za ugalj od 4,75 miliona KM, obaveze prema dobavljačima veće od deset miliona KM, obaveze za poreze i doprinose za isplaćene plate koje su veće od 65 miliona KM, ostale obaveze po radnim odnosima od 1,5 miliona, obaveze na porez, PDV i drugo oko milion maraka, što dovodi RMU Breza u tešku situaciju i za dalji rad u ovakvim uslovima. Državni revizor, koji je napravio ovdje presjek, dao je ocjenu da društvo ne može dalje funkcionisati samo, da mu treba pomoć. U borbu za poboljšanje stanja u RMU Breza treba da se uključe i sud i tužilaštvo. Bez njih teško da se može podvući crta. Ova država ima dobre zakone, međutim, oni se ne poštuju.
Krajnje je vrijeme da one koji su dobro profitirali na javnim nabavkama, na zapošljavanju, natjeramo na odgovornost.
• Kakvi su uslovi za proizvodnju?
– I u tome smo u vrlo teškoj situaciji. Razrada kapaciteta se nije pratila po dugoročnim i srednjoročnim planovima. Ovih dana orijentišemo rudnik jamskim kapacitetima s ciljem što hitnije stabilnosti u pogledu proizvodnje. Jedan mehanizovani kompleks, koji je u jami Sretno bio godinu i po u oksidacionom procesu, uspjeli smo izolovati i izvući nešto dijelova. Daleko je od neke rentabilnosti, ali napravićemo jedan presjek, ukoliko nas naše vladajuće društvo pusti da se konsolidujemo na ovakav način. Jama Kamenica, koja je dobila mehanizovani kompleks, jamsku pogradu visokosofisticiranu, radi već godinu i po. Ali, vadi se ugalj lošeg kvaliteta, koji ne zadovoljava kvalitetom potrebe Termoelektrane Kakanj i kupaca, tako da su nam kupci okrenuli leđa. I to je uticalo na katastrofalan rezultat u prethodnom periodu. Pokušavamo zaustaviti kapacitet da se ne radi tamo u naredna tri mjeseca i da pređemo u glavno otkopno polje koje ima kvalitet uglja od 20-ak hiljada kilodžula (KJ) po kilogramu koje je duplo boljeg kvaliteta od onog koje se trenutno kopa.
Ukoliko nam ne blokiraju račune, ukoliko uspijemo zaposliti i novu radnu snagu, planiramo polovinom godine ući u novi revir. Ukoliko dobijemo kvalitet uglja 16-17 hiljada KJ, mogli bismo aktivirati i jedan kop koji bi mogao davati kvalitet od oko 12 hiljada KJ, da se napravi optimalni kompozit za potrebe TE Kakanj i drugih kupaca. To bi u principu značilo da bi mjesečna faktura bila od četiri do 4,2 miliona KM bez PDV-a, što bi bilo itekako povećanje u odnosu na sadašnju fakturu od oko dva miliona KM. Stvorila bi se neka perspektiva. I mi bismo povratili rejting koji smo imali prije i samim tim stekli povjerenje.
• Vjerujete li da bi se Rudnik mogao spasiti?
– Sastao sam se sa federalnim ministrom za energetiku, industriju i rudarstvo, obavio razgovor sa menadžmentom Elektroprivrede i dobio veliku podršku za sve što budemo radili i obećanje da se politika neće miješati. Daće nam podršku i u nabavci repromaterijala, rezervnih dijelova i ostalog, ali će nas pratiti šta to i kako radimo. Vidio sam da je ovaj menadžment EPBiH prisutan na terenu za razliku od prošlog, koji ni po godinu nije posjećivao rudnike. Još jedna stvar koju moram pomenuti su bolni rezovi koje ćemo morati povući u premještanju radnika. Neki od njih su sami izrazili spremnost da kancelarije zamijene jamom.
• Dok ste bili na poziciji načelnika Općine Breza počela je izgradnja vodovoda. Nedavno je Općinsko vijeće raspravljalo o projektu koji nije donio ono što se od njega očekivalo. Vaš komentar.
– Općinsko vijeće Breza imalo je tematsku sjednicu po tom pitanju, gdje su pozvani svi relevantni faktori koji su učestvovali u tom megaprojektu, koji je skrenuo sa pravog pravca zahvaljujući pojedinim ljudima među kojima i Seidu Smailbegoviću, bivšem načelniku, i onima koji su lovili u mutnom, tako da su investiciju koja je trebala da bude završena za 2,2 miliona maraka proširili na više od 5,5, miliona, a da posao nije završen. Naprotiv, u gorem se stanju sad nalazimo. Dobili smo pitku vodu 100 litara u sekundi iz Male reke u općini Vareš, gdje smo zahvatili sa 25 kvadratnih kilometara površine gdje nema nijedan objekat, i sa tako čiste ekološke sredine doveli vodu i trebali je filtrirati ovdje u gradu. Na međunarodnom tenderu je izabran izvođač radova. Prije mog odlaska, dovedena je voda koja nije filtrirana. A poslije toga nije uveden izvođač radova koji je izabran, nego se ponovno raspisao tender i izmišljeni su neki dodatni radovi da bi se uzele pare.
Spletke privatizacije
Za moje vrijeme je za oko milion i po maraka dovedena voda i za 700-800 hiljada KM trebalo se napraviti postrojenje, međutim, oni su uložili još 3,5 miliona KM, a nisu dobili očekivane rezultate. Tu su samo oprane pare od Agencije za slivove rijeke Save i njihovog bivšeg direktora Mehmeda Buturovića, koji je sa svojim firmama prevario načelnika i njegovu elitu. Načelnik je uveo te izvođače, koji su trošili državne pare iz federalnog Ministarstva za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo. Samo su pumpali pare, trošili i krali. Općinu Breza su vezali do 2028. godine za vraćanje kredita, a rješenje nije dovedeno do kraja, jer nemamo postrojenje za tretman vode. Ono koje su napravili je na pogrešnoj lokaciji, nema količinu vode od 100, već svega 20-ak litara u sekundi. Treba neko za to što se uradilo odgovarati. Na zadnjoj sjednici Skupštine Zeničko-dobojskog kantona kao zastupnik sam tražio da se uključi i Kantonalno tužilaštvo i istraži ovaj slučaj.
• Kako ocjenjujete rad vlasti u ZDK-u?
– Rad vlasti u ZDK-u, u zadnje vrijeme je puno bolji nego što je bilo ranije. Skupština i Vlada rade normalno, donose se zakoni, puno su aktivniji nego u 2014. Puno znači nova skupštinska većina iz razloga što su se prije oprezno iznosile stvari, promjene zakona, jer se smatralo da će teško nešto proći zbog tijesne parlamentarne većine. Ne sumnjam u premijera i Vladu, sada imaju predispoziciju da se uhvate ukoštac s problemima, posebno sa aspekta zapošljavanja radnika.
• Nedavno ste sa skupštinske govornice skrenuli pažnju i na preduzeće TRD Vareš?
– Radi se o Tvornici rezervnih dijelova Vareš, jednom strateški bitnom preduzeću po pitanju energetike, održavanja rudnika i ostalih struktura u široj regiji. To je preduzeće iz rata izašlo kompletno očuvano sa privrednim potencijalom da i nas rudare opslužuje. Ali, 20 godina poslije rata, došlo je u situaciju da ne može dalje raditi, da su ga privatizacijske spletke jednostavno ukočile, slično blokadi rada Općine Vareš.
Oslobođenje
