Russell [rʌ'səl], Bertrand, britanski filozof i matematičar (Trelleck, Wales, 18. V. 1872 – Penrhyndeudraeth, Wales, 2. II. 1970)
Jedan od najutjecajnijih intelektualaca XX. stoljeća i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1950. za promicanje humanističkih ideala u svojim djelima, napose Povijesti zapadne filozofije (A History of Western Philosophy, 1945).
Mali je broj autora na ovom svijetu čiji je doprinos nadišao njihov život i dotaknuo se onoga koji bi ih naslijedio u neprestanom protoku vremena, kojem smo svi podvrgnuti.
Jedna od tih figura nedvojbeno je slika Bertranda Russella, koji je uspio ostaviti toliko mnogo i toliko raznolikih djela (matematika, filozofija, logika, politika, itd.) Da ga je teško provaliti u bilo kojem određenom polju znanja.
***
Nekoliko njegovih razmišljanja iz predgovora autobiografije Bertranda Rasela Za šta sam živeo
Tri strasti, jednostavne ali neodoljive, su me nosile kroz život; čežnja za ljubavlju, traganje za znanjem, i nepodnošljivo žaljenje zbog patnje čovečanstva. Ove strasti, kao snažni vetrovi, su me nosile tamo i amo po svojevoljnom kursu, iznad velikog okeana patnje, dosežući same ivice očaja.
Tragao sam za znanjem. Želeo sam da razumem ljudska srca. Želeo sam da saznam zašto zvezde sijaju. Trudio sam se da shvatim pitagorejsku moć po kojoj brojevi imaju uticaj nad tokom. Nešto od toga, ali ne mnogo, sam i uspeo.
Ljubav i znanje su me uzdizali ka nebesima onoliko koliko su mi bili dostupni, ali me je sažaljenje vuklo nazad ka zemlji. Odjeci bolnog vapaja odzvanjanju u mom srcu. Deca koja umiru od gladi, žrtve tlačenja i mučenja, bespomoćni stari ljudi koji su teret svojoj deci, i čitav svet samoće, siromaštva i zlopaćenja koji pravi ruglo od onoga što ljudski život treba da bude. Čeznem da ublažim to zlo, ali to ne mogu, zato i sam patim.
To je bio moj život. Nalazim da je bio vredan življenja, i rado bih ga proživeo ponovo da mi se za to ukaže prilika.
Tragao sam za ljubavlju, jer pre svega, ona donosi ushićenje; tako snažno ushićenje da bih često žrtvovao ostatak života za nekoliko sati ove radosti. Tragao sam za njom, zatim, jer olakšava samoću, tu užasnu samoću u kojoj prestrašena svest gleda preko ruba sveta u hladni, nedokučivi , beživotni bezdan. Tragao sam za njom, naposletku, jer sam u ljubavnom sjedinjenju, u čudesnoj minijaturi, video naznake vizije neba koje su sveci i pesnici zamišljali.
To je ono za čim sam tragao, iako to može delovati previše za jedan ljudski život, to je ono što sam, na kraju, i pronašao.
***
Pretpostavljao sam do tog vremena da je poprilično uobičajeno da roditelji vole svoju decu, ali me je rat ubedio da je to ipak redak slučaj. Pretpostavljao sam da mnogi ljudi vole novac više od bilo čega drugog, ali sam otkrio da razaranje vole još i više. Pretpostavljao sam da su intelektualci odani istini, ali sam otkrio da ni deset posto njih ne ceni istinu više od popularnosti.
***
Kao zaljubljeniku istine, nacionalna propaganda svih ratobornih nacija mi se smučila. Kao zaljubljeniku civilizacije, vraćanje u varvarstvo me užasnulo.
***
Živeo sam u potrazi za vizijom kako ličnom, tako i onom društvenom. Ličnom, da se postaram za ono što je plemenito, za ono što je lepo, za ono što je pitomo, kako bih omogućio trenucima spoznaje da daju mudrost zemaljskim vremenima. Društvenom : da zamislim društvo koje će tek biti stvoreno, u kom se osobe razvijaju u slobodi, i u kom će mržnja, pohlepa i zloba izumreti jer neće biti ničega da ih hrani.
U ovo verujem, a svet sa svim svojim užasima, još nije uspeo da me pokoleba.
*iz predgovora autobiografije Bertranda Rasela Za šta sam živeo
Izvor: promenaideja.wordpress.com/youtube.com
***
Russell [rʌ'səl], Bertrand (Arthur William), britanski filozof i matematičar (Trelleck, Wales, 18. V. 1872 – Penrhyndeudraeth, Wales, 2. II. 1970). Iz plemićke obitelji (od 1931. bio je earl i član britanskog Doma lordova). Proučavao je matematiku, filozofiju, moralne znanosti (etiku) i ekonomiju u Engleskoj i Njemačkoj. Doktorirao je 1895. tezom »Esej o temeljima geometrije« na Trinity Collegeu, gdje je potom bio profesor (do 1916. i ponovno od 1944). Istaknuo se zagovaranjem pacifizma (zbog čega je 1916. bio otpušten), angažmanom u borbi protiv nuklearnoga naoružanja, uspostavom Pugwashke konferencije o znanosti i svjetskim zbivanjima, borbom protiv zlouporabe znanosti u vojne svrhe, napadima na politiku SAD-a u Indokini i dr. Bio je među osnivačima Svjetske akademije umjetnosti i znanosti, te suosnivač (s J.-P. Sartreom) neformalnoga Međunarodnog tribunala za ratne zločine (1966). Njegovo je filozofsko djelovanje prošlo nekoliko faza. Isprva se vezao uz matematički pristup filozofiji, prihvativši sustav platonističkoga realizma, po kojem se matematički entiteti javljaju kao istinski temelj zbilje. Na osnovi toga i filozofiju je, kraće vrijeme, promatrao kao analitičku znanost djelomice neovisnu o iskustvu. Iz te je faze proizašlo trosveščano izdanje Principia mathematica (1910–13), napisano s A. N. Whiteheadom, koje je uspostavilo logički konstruktivizam kao novi smjer u filozofiji i matematici. Njime je nastojao objasniti da i zdravorazumska i teorijska spoznaja imaju jedinstven izvor u izravnom subjektivnom doživljaju. No ubrzo se, samokritičkim promatranjem vlastitoga djelovanja, okrenuo ideji logičkog atomizma, koja tvrdi da se svijet sastoji od nezavisnih osjetilnih podataka međusobno povezanih logičkim relacijama. Oni se promatraju kao objektivne vanjske konstrukcije korespondentne znanstvenoj svijesti. Osim filozofskoga, važno je i njegovo djelovanje kao logičara, napose formulacijom tzv. Russellova paradoksa (1901), kojim je pokazao nelogičnost petog aksioma logičke analize aritmetike G. Fregea. Na tim je temeljima razvijao vlastite pozicije te postao jedan od utemeljitelja suvremene matematičke logike. Jedan od najutjecajnijih intelektualaca XX. stoljeća i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1950. za promicanje humanističkih ideala u svojim djelima, napose Povijesti zapadne filozofije (A History of Western Philosophy, 1945). Napisao je više od 50 knjiga iz područja filozofije (napose povijesti filozofije, filozofije jezika, filozofije znanosti, logike, filozofije matematike, etike), religije, sociologije, povijesti i politike. Ostala značajnija djela: Njemačka socijaldemokracija (German Social Democracy, 1896), Principi matematike (The Principles of Mathematics, 1903), Naša spoznaja izvanjskoga svijeta (Our Knowledge of the External World, 1914), Uvod u matematičku filozofiju (Introduction to Mathematical Philosophy, 1919), Analiza uma (The Analysis of Mind, 1921), U što vjerujem (What I Believe, 1925), Zašto nisam kršćanin (Why I Am Not a Christian, 1927), Analiza tvari (The Analysis of Matter, 1927), Brak i moral (Marriage and Morals, 1929), Obrazovanje i društveni poredak (Education and Social Order, 1934), Pohvala dokonosti (In Praise of Idleness, 1935), Moć: nova društvena analiza (Power: A New Social Analysis, 1938), Istraživanje o značenju istine (An Inquiry into the Meaning of Truth, 1940), Ljudsko znanje: njegov obuhvat i ograničenja (Human Knowledge: Its Scope and Limits, 1948), Moj filozofski razvoj (My Philosophical Development, 1959), Autobiografija (Autobiography, I–III, 1967–69).
Russell, Bertrand. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 1. 2. 2022.
