Helez i Julardžija, prepiska: Objasni kako si zaposlio suprugu Amru?
Iz prepiske Zukana Heleza, ministra za boračka pitanja u FBiH, i Ekrema Julardžije, predsjednika Saveza ratnih vojnih invalida Srednjobosanskog kantona, čitatelj svašta sazna. Ponajprije da ima nade za nezaposlene. Napose ako u familiji naš nezaposlen čitatelj ima premijera ili barem ministra Vlade Federacije BiH. Naime, ministar Helez je 12. decembra 2012. (srijeda) svoju suprugu Amru Helez zaposlio, bez konkursa, naravski, u Elektrodistribuciji Zenica, s tim da se drugarica Amra na poslu pojavila u Elektro-Bugojnu. Provjerili smo, u Elektro-Bugojnu su nam objasnili da osoba imena Amra Helez “od srijede” radi u ovoj firmi. Inače, ovo joj je prvo zaposlenje.
O patriotizmu
No, krenimo s prepiskom ministra Heleza i predsjednika Julardžije. Najprije je ministar Helez (4. decembar ove godine) pisao poručniku Julardžiji i fino mu objasnio kako “informacije do kojih smo u proteklom periodu i ovih dana došli upućuju na postojanje indicija da spadate u kategoriju nezakonitih korisnika boračkih prava, te zbog toga s vama ne želim nikakvu komunikaciju”. Potom je ministar “prijateljski” sugerisao Julardžiji da “ukoliko imate imalo morala podnesite neopozivu ostavku na časnu funkciju predsjednika kantonalnog Saveza RVISBK-a koju sada izvršavate!”.
Poručniku Julardžiji ostavka nije ni na um pala. Dapače! Presavio je tabak i 17. decembra 2012, kako to lijepo vaspitanje nalaže, odgovorio drugu ministru. I uz pismo mu priložio svoju vojnu knjižicu, uvjerenje na kojem piše da je pripadnik Armije RBiH bio od 24. aprila 1992. do 22. aprila 1994, te da je “prilikom povratka sa službenog sastanka iz Zenice imao saobraćajnu nesreću sa vozilom UNPROFOR-a 11. januara 1993. u rejonu Busovače, općina Busovača, kojom prilikom je zadobio povrede glave i lijevog uha”. U svom odgovoru ministru Helezu predsjednik i poručnik Julardžija kaže da je, hvala Bogu, moralno čist, zakonski, legalan i legitiman predstavnik SRVISBK-a, “ali bi se ti trebao itekako zamisliti da li ti je mjesto tu gdje jesi”. Objašnjava potom ministru Helezu da su ga i mnogi prije njega provjeravali i poručuje neka i on izvoli.
“Za razliku od tvojih informatora i njihovih herojskih poduhvata na početku agresije na grad Jajce, kada su ti heroji u rekordnom roku pomeli izloge i magacine u Robnoj kući Jajce, Varteksu, Borcu i drugim trgovinama u Jajcu, za šta su nagrađeni povoljnim penzijama, zlatnim ljiljanima, odgovornim mjestima u Patriotskoj ligi ili pokretačima otpora, ja sam časno izvršavao svoje obaveze u Ratnoj bolnici Jajce. I to na najžešćoj liniji odbrane, u regionu Čanino Polje – Gola planina, gdje sam 150 ranjenika otpremio u bolnicu i više od 100 svojih suboraca u jajačku mrtvačnicu”, piše Julardžija i navodi u pismu kako se sadašnji ministar Helez od mobilizacije krio po Bugojnu, “pa te policija morala privoditi da bi branio svoju zemlju, što sam saznao od ljudi koji su bili zaduženi za mobilizaciju u općini Bugojno”.
O moralu
“Nekim si medijima to komentarisao kao da su te tadašnje vlasti hapsile i htjele likvidirati… U ranijim dopisima, u kojima smo argumentovano iznosili sve tvoje nezakonitosti i nepotizam, koji provodiš na mjestu na kojem se nalaziš, možda bi, druže Helez, bilo lijepo da ovom napaćenom narodu kažeš kako ti je žena 12. decembra 2012. osvanula na radnom mjestu u Elektro-Bugojnu sa rješenjem da joj se odmah nađe odgovarajuća kancelarija da radi, a da navedena radna jedinica Elektrodistribucija – Zenica nije raspisala nikakav konkurs niti iskazala potrebu za bilo kakvim radnim mjestom, a pogotovo ne za tvojom ženom”, napisao je Julardžija drugu ministru, naglasivši kako bi, zapravo, on trebao da iz moralnih razloga podnese ostavku, “te tako ubrzaš ono što te neminovno čeka u skoroj budućnosti”.
Oslobođenje
