Dan rudara / U jami rudnika Breza: Posao težak, oprema stara, povrede svakodnevne

Danas rudari Bosne i Hercegovine obilježavaju svoj dan. Mada su u posljednje vrijeme donekle uspjeli poboljšati svoj status, rudari u Bosni i Hercegovini i dalje rade u teškim uslovima.

Ranije bilo lakše

Povodom Dana rudara, za njih velikog praznika, novinari agencije Anadolija posjetili su rudnik u Brezi, gradiću 30-tak kilometara udaljenom od Sarajeva čiji stanovnici godinama žive i umiru kao rudari. U ovom kraju, rudarsko zanimanje se prenosi s koljena na koljeno, s generacije na generaciju…

Nadzornik smjene u rudniku „Breza” Mustafa Opačin, zaposlenik ovog rudnika od 1988. godine, u razgovoru za agenciju Anadolija, priča da je ranije bilo mnogo lakše raditi s obzirom na to da je ovaj rudnik imao noviju opremu.

„U posljednje vrijeme dešavaju se i povrede prilikom nekih lakših radova jer je oprema zastarjela”, kazao je Opačin.

Prema njegovim riječima, jama predstavlja jedno veliko jedinstvo, veliko drugarstvo, mjesto na kojem su svi rudari uvijek tu da priskoče u pomoć jedni drugima.

„Tu nema ustupanja, prepreka, pomaganje je prioritet”, rekao je Opačin. Iako je svjestan težine svog zanimanja dodaje da ga nikada ne bi promijenio, niti je ikada čak razmišljao o tome.

„Ovo je težak hljeb, ali je zahvalan. Naravno, i plata može biti bolja s obzirom na to koliko radimo, ali, u svakom slučaju, ja sam zadovoljan”, kazao je Opačin.

Rad nekoliko stotina metara pod zemljom nosi stalnu opasnost, koje je rudar, kaže Mustafa, potpuno svjestan, što je proizvodi dodatni stres.

Električar pred penzionisanjem Sakib Šabić složio se sa Opačinovim riječima kad je govorio o veoma teškim uslovima rada u rudniku.

„U rudnik se danas skoro ništa ne ulaže i sve nam je teže raditi. Tražimo, molimo i pokušavamo da dobijemo sredstva za rad”, kazao je Šabić koji kaže da nakon čitavog radnog vijeka provedenog u rudniku, pod zemljom, očekuje oko 500 KM penzije.

I on potvrđuje da su povrede u rudniku “Breza” dio svakodnevnice.

„U prosjeku, svakodnevno neko se lakše ili teže povrijedi, dok mjesečno budu barem tri teže povrede. Tako mjesečno u prosjeku gubimo tri čovjeka u jami. Ovo je proizvođač invalida”, kazao je on opisujući situaciju i uslove rada u rudniku u Brezi.

Elvedin Šehić, također električar u rudniku, pripada mlađoj generaciji rudara rudnika “Breza”. Biti rudar, u njegovoj porodici je postalo tradicija.

„Đedo rudar, babo rudar, svi u porodici su se bavili ovim poslom. Tako da sam i ja nastavio tu tradiciju”, kazao je Elvedin u razgovoru za agenciju Anadolija. On je u ovom rudniku zaposlen 2007. godine i dodaje da ni na trenutak ne zaboravlja sve opasnosti ovog posla.

„Sada se ne bih mogao naviknuti da radim neki drugi posao. Ovdje je sva moja raja sa kojom sam išao u školu i sa kojima se družim”, priča Elvedin.

Plate redovne, ali male

„Od 2006. godine u ovom rudniku je stabilna situacija što se tiče proizvodnje i plata”, kazao je upravnik pogona “Kamenica” u rudniku “Breza” Alija Salkić.

On je naglasio kako je u posljednje dvije godine penzionisan veliki broj rudara starije generacije a naslijedili su ih oni mlađi.

„Trenutno imamo 200 mladih rudara sa dvije godine radnog staža, prosječne starosti između 22 i 23 godine”, kazao je Salkić.

Prema njegovim riječima, u ovom rudniku posljednjih 15 godina ljudi rade sa istom opremom, na isti način, i da se u suštini ništa nije promijenilo. Inače, u jami rudnika u direktnoj proizvodnji, odnosno na vađenju uglja, radi 700-800 ljudi.

„Radi se non-stop, u četiri smjene. Proizvodni ciklus nikada ne staje, osim za praznike. Trenutno se dnevno otpreme za termoelektrane i proizvede između 1.500 i 1.600 tonauglja”, kazao je Salkić.

Prema njegovim riječima, rudnik “Breza” svake godine, povodom 21. decembra – Dana rudara, posjete zvaničnici “Elektroprivrede BiH” i redornog ministarstva, organizuju se fešte na nivou rudnika, ali za rudare je najvažnije da dobiju bonus od 250-300 KM povodom njihovog praznika.

Anadolija