22 godine od pogibije Crnog Labuda: Do kraja je bio uz svoje borce

Desetog maja, u nekoliko gradova i mjesta Bosne i Hercegovine bit će obilježene 22 godine od pogibije nosioca Ordena Heroja oslobodilačko-odbrambenog rata, Zlatnog ljiljana, i posthumno takođe, brigadnog generala Armije BiH Senada Mehdina Hodžića.

Oslobođenje

Fondacija koja nosi ime “Crni labud”  u subotu će odati počast čovjeku za kojeg mnogi tvrde da je jedan od najzaslužnijih za uspješnu odbranu sjeveroistočnog dijela BiH.

Aiša-Lilas Hodžić, Senadova sestra, osnivačica Fondacije,kaže nam da će cvijeće biti položeno u tuzlanskoj Slanoj Banji kod Spomenika poginulim borcima i šehidima u odbrambeno-oslobodilačkom ratu i Spomen obilježja Herojima oslobodilačko-odbrambenog rata 1992-1995, u devet ujutro.

U Sarajevu, ispred zgrade DIF-a, cvijeće će položiti Senadovi poštovaoci i rodbina u 11 sati, a na mezarju Hemlijaši, u Memićima, gdje je mezar Senada Mehdina Hodžića, obilježavanje tužne godišnjice bit će u 12 sati.

Podsjećanje na jedan časni život, bit će nastavljeno i u nedjelju, 11. maja, odavanjem počasti Senadu na Spomeniku poginulim borcima i šehidima u  Šićki Brod.

Podsjećamo na to da je Fondacija prošle godine organizovala okrugli sto na kojem se iz raznih uglova govorilo o Senadu Mehdinu Hodžiću, ali i o statusu pripadnika pokreta otpora uopće.

I ove godine, kaže nam Lilas Hodžić, okrugli sto će biti održan 25 maja.

Napominjemo, ovo su samo manifestacije iza kojih stoji pomenuta Fondacija, a ne treba sumnjati u to da će se i rijetki preživjeli suborci Crnog labuda  organizovano podsjetiti na ličnost čovjeka koji je rođen u Tuzli 15. oktobra 1957, godine, gdje je završio Srednju mašinsku kao i Višu pedagošku akademiju.Senad odlazi na područje Dalmacije, gdje radi kao policajac, a istovremeno nastavlja obrazovanje na DIF-u.

Majka se ljutila na sina

Vraća se u zemlju 1991. godine u vrijeme kada su mnogi počeli bježati iz nje.

Senadova majka Hurija nam je više puta pričala o tome kako se ljutila na sina što, umjesto u Bosnu, ne ide sestri u Švajcarsku.

“Rekao mi je, majko, ja to ne bih mogao, bilo bi me stid, ja sam sada najpotrebniji u Bosni”, tvrdi Hurija.
Hase Tirić, koji je postao čelnik jedinice nakon Senadove pogibije, jednom je rekao:”Znam da je bio ‘izrađen’ za posao kad je došao iz Hrvatske. Bilo mu je obećano da će dobiti neki posao u policiji, pa ni od toga nije bilo ništa. Znam kad smo sjedili jednom prije rata, i on mi kaže kako mu je teško. Kaže: ‘Imam 30 godina i čekam da mi otac da neki dinar.’ A to je čovjek koji je sve ostavio u Hrvatskoj, gdje je imao neki status, i vratio se da se bori za svoju državu.”

Majka Hurija nam je više puta svjedočila o teškim trenucima koje je, u samo predvečerje rata, dijelila sa sinom. Jer potjernice su bile raspisane za svima koji su napustili JNA i MUP, pa se i Senad morao kriti.Nije onda čudno što su svi oni, kao pripadnici Patriotske lige, imali konspirativna imena, Senad je bio kapetan Senad, a, eto, majku boli i to što su neki od onih koji su otvoreno tada prijetili njenom sinu, slali policajce da ga uhapse, kasnije vedrili i oblačili, a i sada to neki čine.

Dok je velik dio BiH bio uvjeren da rata neće biti, već sredinom aprila 1992. godine snage JNA i paravojne srpske jedinice zauzimaju Zvornik, Višegrad i Foču, a njihov glavni cilj je, ipak, bila  Tuzla. Vladao je haos. Običan svijet nije se mogao snaći, jer je s jedne strane bio bombardovan pozivima da slijedi JNA, a s druge je vidio svojim očima šta ta ‘njegova’ Armija radi.

“Mog brata, kapetana Hajru, i sve one oko njih mnogi su tada gledali s neodobravanjem”, kaže Aiša-Lilas, koja bi, napominje, voljela da oni sada, makar, šute.

Dakle, u takvom vremenu Mehdin Hodžić postaje komandant taktičke grupe Teritorijalne odbrane Zvornik, s sjedištem na slobodnoj teritoriji Sapne. Zajedno sa Hajrudinom Mešićem, (kapetanom Hajrom), organizuju odbranu tog dijela BiH. Da ni ne pominjemo brojne izbjeglice, koje su već napustile svoje domove, i koje pokušavaju naći spas tamo gdje se, kako su čuli, stvara narodna vojska.Petog maja 1992. JNA i srpske paravojne formacije sa oklopno-mehanizovanim bataljonom i artiljerijsko-raketnim jedinicama i pješadijom napadaju prostor Sapne iz pravca Karakaja, Boškovića, Kitovnica, Rastočnice, Rožnja Miloševića, Malešića, Kiseljaka.
Desetog maja, u jutarnjim satima, šačica slabo naoružanih branitelja, u situaciji za koju bi svi ratni stratezi rekli da je bezizlazna, zaustavlja veliku silu, tenkove, haubice, prage. No, u toj akciji, u kojoj su zarobljeni prvi tenk i samohotka za buduću Armiju BiH, poginuo je Senad Mehdin Hodžić.Njegovi saborci, i sami svi junak do junaka, svjedočili su o tom paklenom danu, u kojem je Crni labud pogođen u leđa.Izvukli su ga i nastavili kontranapad, sve dok neprijateljski vojnici nisu pobjegli.

Poslije su, svjedočili su i o tome, svi plakali.

Hase Tirić je objasnio da su odabrali ime za jedinicu Crni labud, jer je i labud bio Senadov nadimak, a oni su dodali crni,zato što je crnih labudova malo.

Rijetki su ljudi poput njega

Kao što je malo ljudi kakav je bio Mehdin Hodžić, dodao je Tirić.

Na šehidskom mezarju u Zaseoku, pored Mehdina Senada Hodžića, ukopani su i Bahrija Karabegović, Adin Salihović, Hasan Salihović, Ramiz Memić, Ismet Garibović i Šefik Garibović, a na zahtjev Hurije i Aiše Lilas posmrtni ostaci iz Zaseoka su prebačeni nakon rata 2008. godine u harem džamije Hemlijaši u kalesijskoj mjesnoj zajednici Memići.

No, sve su to pratili brojni nesporazumi, nepotrebne teške riječi, problemi s kojima se Senadova majka i sestra i danas susreću, i sve je to, nažalost, dovelo do velikog zahlađenja odnosa.

“Ja sam svjesna da je moj brat mnogo značio saborcima, divim se i sama velikom broju njih, odajem im poštovanje, bilo da su oni mrtvi, kao moj Senad, ili su živi.Ali ne mogu prihvatiti to da se busaju u prsa oni koji nisu imali veze s pravim ratovanjem, a koji su čak jedno vrijeme tvrdili da moj brat ne pripada  PL. To je velika uvreda.Ne samo za moga mrtvog brata, nego i za sve one koji su, zajedno sa njim, upravo davali primjer kako Bosnu treba na Drini braniti.Mene nepravda peče, a Fondacija ima cilj samo promicanje istine, Ne samo o Senadu, nego i o svim onim borcima, koji su zaista srcem krenuli braniti svoju zemljku, a koje danas, ako su preživjeli, niko ništa ne pita nego ih samo nastavljaju ubijati, svim i svačim.E, to kod nas neće moći.Pozivam sve one koji isto razmišljaju da se priključe Fondaciji “Crni labud”, kako bi lik i djelo i moga brata, i svih sličnih njemu, sjajili u ovom mraku”, kaže Lilas Hodžić.

Govoreći na prošlogodišnjem okruglom stolu mr. Esma Palić je istakla da je BiH zadužbina ljudi poput Crnog Labuda.