20 godina od osnutka Herceg-Bosne: Herceg-Bosna je garantirala da će Srbija ostati na Drini

Hrvatska zajednica Herceg-Bosna 28. kolovoza/augusta 1993. prerasta u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu, kao hrvatsku upravnu jedinicu u sklopu Bosne i Hercegovine. Hrvatska Republika Herceg-Bosna kao politička i teritorijalna cjelina je ukinuta potpisivanjem Washingtonskog sporazuma, 18. ožujka 1994. Hrvatska zajednica, a poslije Hrvatska Republika Herceg-Bosna nikada nije donijela ustav o raskidu odnosa s Bosnom i Hercegovinom. Nije donijela čak ni svoj statut, a u svim je aspektima poštivala suverenitet BiH.

Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, kao politička, kulturna, gospodarstvena i područna cjelina hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini utemeljena je 18. studenoga 1991. godine. Osnovana je od strane političkog vrha Hrvata u Bosni i Hercegovini (HDZ BiH), kao odgovor srpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu i Hrvate u toj zemlji.

(hr.wikipedia.org)

Herceg-Bosna je garantirala da će Srbija ostati na Drini

Nikada se onaj koji uistinu osjeća Herceg-Bosnu ne bi mogao odreći obranjenih prostora u središnjoj Bosni, Posavini, Usori, Žepču. Mi smo zbilja vjerovali da je teritorijalni diskontinuitet zapravo jedna vrsta prednosti jer je on jamčio da naša politička opcija ne teži za dokidanjem države BiH

(Oslobodjenje)

• Gospodine Tokiću, navršilo se 20 godina od osnutka Herceg-Bosne.  Što za Vas znači ovaj datum?
– Često se sjetim tog dana kad se u Grudama osnivala Herceg-Bosna i osjetim ponos što sam izravno, tada kao novinar, doživio taj dan u kojem mi je srce bilo radosno. Svi smo u tom trenutku vjerovali da smo konačno u BiH izborili pravo na ravnopravnost, jednakost s druga dva naroda te smo vjerovali, budući je to bila provedba Owen-Stoltenbergova mirovnoga plana, da imamo i međunarodnu potporu kako bi se BiH uredila kao država sačinjena od tri federalne jedinice sa zajedničkim upravljačkim tijelima na razini države. I danas mogu osjetiti nekakav zanos koji je tada vladao, unatoč ratnim okolnostima.

Srpska težnja za ekskluzivnošću

Bio sam optimističan i kad je bio u pitanju ratni ishod. Vjerovali smo da će Herceg-Bosna jamčiti stvarnu jednakost i stvarno sudjelovanje u upravljanju ovom zemljom. Herceg-Bosnu nikada nisam doživljavao kao nešto što bi trebalo biti neovisno od BiH ili izvan BiH. Nikada se onaj koji uistinu osjeća Herceg-Bosnu ne bi mogao odreći obranjenih prostora u središnjoj Bosni, Posavini, Usori, Žepču. Mi smo zbilja vjerovali da je teritorijalni diskontinuitet zapravo jedna vrsta prednosti jer je on jamčio da naša politička opcija ne teži za dokidanjem države BiH, nego upravo postizanju odgovarajućeg balansa u upravljanju BiH. S obzirom na ratne okolnosti, Hrvatima je u tom trenutku Herceg-Bosna jamčila i da će Srbija ostati na Drini.
Isto tako, ne možemo osporiti pravo Srba na sudjelovanje u konstrukciji BiH i ne uvažiti njihovu povijest trajanja u ovoj zemlji te pravo na ovu zemlju jednako kao što ga imaju i druga dva naroda. Kod Srba je sporna ta neka njihova težnja za ekskluzivnošću te u konačnici i težnja da BiH kao takva nije okvir u kojem oni žele funkcionirati. Mislim da tragovi takvih promišljanja unutar srpskog političkog bića postoje i danas. O tom svjedoči i njihova težnja za teritorijalnim kontinuitetom, odnosno njihova i ratna i postratna borba za koridorom u Posavini kojim teritorij RS-a ostaje cjelovit. Dok god postoji teritorijalni kontinuitet RS-a, postojat će i ideja izlaska tog entiteta iz BiH.

Prijetila nam je opća kataklizma

• Bošnjački političko-medijski krugovi uglavnom povlače paralele između Republike Srpske i Herceg-Bosne. Govori se i genocidnim i paradržavnim tvorevinama. Kako Vi gledate na takve ocjene?
– Herceg-Bosna je nastala u trenucima kad rat koji se događao nije bio nečiji rat. Stvarala se u vrijeme kad je palo Ravno, a prije toga Uništa. Imali smo očit napad različitih srpskih oružanih postrojbi na hrvatski narod u BiH, a to se još doživljavalo kao sukob koji Bošnjake nije zanimao, kako iz taktičkih, tako i iz političkih razloga i oni u tom sukobu nisu željeli sudjelovati. Mi sebi nismo mogli dozvoliti takav luksuz niti smo imali alternativna rješenja. Herceg-Bosna se uspostavila u trenutku kada uopće nije bilo sigurno da će se hrvatski narod obraniti od srpske agresije. To je trenutak pada Vukovara i velikoga pokolja u Škabrnji. Ratni ishod je tada bio potpuno neizvjestan. Hrvatskom je narodu prijetila opća kataklizma, opstanak tzv. krnje Jugoslavije i veća tragedija od one koja se dogodila u Bleiburgu. Svi se lako mogu prisjetiti da je Mostar branio HVO. Bošnjaci su sudjelovali u Lipanjskim zorama, ali kao članovi HVO-a. Sada se sve to pokušava interpretirati na druge načine.

Tako imamo čak i zapise na spomenicima koji krivotvore povijest. U to vrijeme su Bošnjaci protjerivani iz istočne Bosne i dolazili su i na prostore Herceg-Bosne. Mi smo ih radosno primali i pokušavali pomoći. Dio je otišao u Hrvatsku, a dio, nažalost, i u treće zemlje. To je u svakom slučaju bilo vrijeme dobre suradnje i korektnih odnosa. Kada se struktura stanovništva unutar onoga što je ostalo od BiH naglo izmijenila, s obzirom na protjerivanja iz istočne Bosne i veliki priliv civila i vojnika, došlo je i do promjena u odnosima. Cijelom se središnjom Bosnom izmijenio balans stanovništva u korist Bošnjaka. Bošnjaci su tražili način da opstanu i da se obrane. Onog trenutka kad su uspostavili kakve-takve linije obrane prema Srbima, pokušali su središnji dio BiH urediti na način da se eliminira HVO i da se iskoristi brojčana premoć.

U mnogim dijelovima zemlje to je, nažalost, i uspjelo. Tako danas više nitko ne govori o Varešu, Kaknju, Bugojnu… Izgleda da je danas ostao problem zbog onih područja gdje to nije uspjelo, poput Žepča, Usore i nekoliko općina središnje Bosne. Umjesto da se na ovakav način sagledaju razlozi zbog kojih je došlo do sukoba između Hrvata i Bošnjaka, počelo se govoriti o nekakvoj agresiji. Nije mi jasno kako je netko u središnjoj Bosni iz okružene enklave mogao vršiti agresiju na nekog tko je pet puta brojniji. Tu zamjenu teza ne mogu razumjeti drugačije, nego kao potrebu prezentacije političkih projekcija ovih prostora u današnjem vremenu.

Bošnjaci su kalkulirali

• No, ipak su neoborive činjenice da su i u Herceg-Bosni vršeni ratni zločini, što je utvrđeno i haškom presudom hercegbosanskoj šestorki.
– U Herceg-Bosni jesu činjeni zločini. Oni nikad nisu bili težnja vodstva hrvatskoga naroda u BiH niti su bili planirana projekcija nekakvih agresija. To su bili ekscesi koji, nažalost, nisu bili dovoljno sankcionirani. Herceg-Bosna nije zločin, ali je u Herceg-Bosni bilo zločina. To treba razlikovati. Isto tako je zločina bilo unutar prostora koji je kontrolirala Armija BiH, pa ne govorimo da su ljudi koji su na tom prostoru živjeli zločinci niti da je taj dio BiH zapravo proizvod nekih zločinačkih nakana. Imali smo ratni sukob, u početku agresiju na Hrvatsku i hrvatski narod u BiH. Tada je bošnjačko političko vodstvo kalkuliralo i govorilo da to nije njihov rat. Kad je na koncu agresija izvršena i na bošnjački narod, tada se karakter rata promijenio. Jednako se tako karakter rata promijenio i sukobljavanjem Hrvata i Bošnjaka. No, taj sukob nije samo posljedica vanjske agresije nego i različitih opcija za opstanak BiH. Hrvati su u iznudici glasovali na referendumu za neovisnost BiH. Sjetimo se livanjskog pitanja kada su Hrvati tražili da se u referendumsko pitanje unese i odredba da BiH bude organizirana kroz tri federalne jedinice. No, Bošnjaci na to nisu pristajali i Hrvati su unatoč tomu, u najvećoj mjeri izašli na referendum. Mi smo se opredijelili za nezavisnost BiH jer bismo u suprotnom legitimirali ostanak u Jugoslaviji i agresiju na BiH. Bošnjaci su u dobrom dijelu kalkulirali ostankom u Jugoslaviji držeći da će kao muslimani zajedno sa Sandžakom i Kosovom opet imati određenu ravnotežu i u krnjoj Jugoslaviji.

• Volite li i danas Herceg-Bosnu?
– Apsolutno!

 

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close