Znamo li za muslimanske žrtve ‘naših ratova’?

Mi rutinski i s pravom osuđujemo terorizam koji u ime Boga ubija civile, ali ne možemo si pripisati visoke moralne stepene ako ne odbacimo patnje i pogibiju hiljada civila koji u našim ratovima umiru kao ‘kolateralna šteta’.

(KAREN ARMSTRONG)

Drevne religijske mitologije su ljudima pomogle da se suoče s dilemom državnog nasilja, a nasuprot tome naše trenutne nacionalističke ideologije promovišu povlačenje u poricanje ili otvrdnjavanje naših srca. Ništa zornije to ne pokazuje od opaske Madeleine Albright dok je još bila ambasadorica Clintonove administracije u UN-u. Docnije ju je povukla, ali među ljudima širom svijeta, njene riječi nisu nikad zaboravljene.

U CBS-evoj emisiji 60 Minutes snimljenoj 1996. godine, Lesley Stahl ju je upitao da li je opravdana cijena međunarodnih sankcija protiv Iraka: „Čuli smo da je poginulo pola miliona djece. Mislim, to je više nego što je poginulo u Hiroshimi…da li se isplati cijena koju plaćamo?“ „Mislim da je to veoma težak izbor“, odgovorila je Albright. „Ali cijena, mislimo da se isplati.“

Mamana Bini, 65-godišnja starica, je 24. oktobra 2012. godine brala povrće na velikom posjedu svoje porodice u sjevernom Waziristanu (Pakistan), kada ju je ubio dron američke vojske. Ona nije bila terorista, već sredovječna žena udana za penzionisanog učitelja, ali ipak je raznesena u komadiće pred očima njenih devetogodišnjih unuka. Neka od te djece su bila podvrgnuta višestrukim operativnim zahvatima koje je porodica jedva priuštila jer su ostali bez stoke; mlađa djeca i dalje čitavu noć vrište od straha.

Mi i dalje ne znamo ko su bile prave mete. Pa iako američka vlada tvrdi da sprovodi temeljite procjene nakon napada, nisu se nikad izvinili, nikad nisu ponudili kompenzaciju porodici, niti su ikada američkog narodu priznali šta se desilo.

Direktor CIA-e, John O. Brennan, je prethodno izjavio da napadi dronovima ne dovode niti do jedne civilne žrtve; nedavno je priznao da je stanje drugačije, ali su takve pogibije veoma rijetke. Od toga dana, Amnesty International je analizirao 45 napada dronovima u istom regionu Pakistana, otkrivši dokaze o nezakonitom ubijanju civilnog stanovništa, izvjestivši o nekoliko napada koji su doveli do smrti civila van okvira zakona.

„Bombe samo proizvode mržnju u srcima ljudi. A ta mržnja i bijes dovode do više terorizma“, izjavio je Bibin sin.  „Niko nas nikada nije upitao ko je tog dana ubijen ili ranjen. Nisu nas pitale i Sjedinjene Države ni naša vlada. Niko nije došao da istraži niti je iko proglašen odgovornim. Jednostavno, nikoga nije briga za nas.“

Mi danas živimo u tako isprepletenom svijetu da smo svi uključeni u tuđu historiju, ali i tuđe tragedije. Dok mi – s punim pravom – osuđujemo one teroriste koji ubijaju nevine ljude, moramo pronaći način da priznamo našu vezu i odgovornost prema Mamani Bini, njenoj porodici, i stotinama hiljada civila koji su poginuli ili osakaćeni u našim modernim ratovima samo zato jer su se našli u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu.

Izvor: “Fields of Blood: Religion and the History of Violence”, autorice Karen Armstrong

Preveo: Nedim Botić
Preporod.com

Karen Armsrong je rođena u katoličkoj porodici u gradu Wildmoor u Engleskoj 1944 g.
U svojoj 16 godini stupila je u katolik. Samostan i nakom 7 godina redovničkog života,poslije bezuspješnog traganja za prosvjetljenjem (doživljaj svetosti),kako kaže,napustila je samostan.
Završila je studije na Univerzitetu Oxford (Engleski jezik) .Svoj težak život u samostanu,pun gorćine i muka,opisala je u knjizi „Spiralne stepenice“.
Danas je Karen uvažena svjetski poznata spisateljica.Napisala je preko 20 knjiga iz oblasti religije o Islamu,Kršćanstvu,Judaizmu,što je danas stavlja u sami svjetski vrh u ovoj oblasti.Pišući historiju religije,posebno Islama i Kršćanstva,pokazuje poveznicu o današnjim političkim pitanjima,ukazujući na vjekvne predrasude prema Islamu sve zbog postizanja političkih ciljeva,što bi moglo izazvati katastrofu svijeta armagedonskih razmjera.