Govor odjeće

Osjetljivo je i slojevito pitanje odijevanja žene muslimanke u savremenim društvima. Nastanu kratkotrajna zatišja rasprava o hidžabu, nikabu i mahrami, pa se ponovo zahukču ili zatalasaju

(AIDA KRZIĆ – Preporod.com)

Neprebrojive rasprave, tekstovi, studije, knjige napisane su o odijevanju muslimanke. Rasprave za i protiv hidžaba ili pokrivanja zaokupljaju pažnju dobronamjernih, stručnih i pozvanih, ali i onih zlonamjernih, neupućenih, nepozvanih. Raspravlja se o hidžabu i nikabu posvuda, čak i u državnim parlamentima, i donose zaključci, propisi, zakoni koji počesto hoće biti iznad Božijeg, univerzalnog zakona. Allah, dž.š., naređuje u suri En-Nur – Svjetlost muslimankama da čuvaju stidna mjesta svoja, daprekriju ukrase svoje i da ih ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim… U ajetu se dalje navodi kome muslimanke mogu pokazati ukrase svoje i zašto samo tim dozvoljenimmuškarcima. U suri El-Ahzab – Saveznici Allah, dž.š., kaže da propisana odjeća osigurava muslimankama prepoznatljivost i zaštitu.

Muslimanima – i ženama i muškarcima – propisana je odjeća koja ne smije biti tijesna, prozirna, nepristojna – da bi bila odraz odjeće bogobojaznosti. U zavisnosti od prilika i tradicionalnih vrijednosti muslimani svoju odjeću oblikuju i prilagođavaju prostoru i vremenu. Pokrivanje pojedinih dijelova tijela je obavezno. Žena pokriva one dijelove tijela kojima bi mogla izazvati požudu ili neprilike – naravno kad se nađe na javnim mjestima na kojima bi njena otkrivenost to mogla izazvati. Odjeća treba zaštititi ženu muslimanku i učiniti je poštovanom i vrijednom.

Muslimanka ima svoje mjesto, ulogu, značaj u muslimanskom društvu. Ima, naravno, i musliman – muškarac svoje mjesto, ulogu i značaj, ali se pod lupom drži i promatra lik i djelo žene muslimanke. Ima u tom promatranju opravdane i poštene kritike – u ime Boga, dž.š., i prosperiteta muslimanskoga društva, ali i neopravdane kritike te nepoštenih i okrutnih gledišta i zahtjeva – u ime muških prava, muške dominacije i egoizma. O odijevanju žene muslimanke raspravlja se i s opasnih pozicija, mimo vjerskih i ljudskih. Sporna je odjeća muslimanke ako ne zadovoljava ukus i moral većine ili ako se ne uklapa u modne trendove. Smeta zapadnjacima pokrivenost i smjernost muslimanke, a ne smeta im sveprisutna ogoljenost i vulgarnost otkrivenih žena. Ne smeta im ni što je ta otkrivena savremena žena preopterećena, neshvaćena, ponižena.Emancipaciju ta zapadna žena prihvata počesto iz nemoći i neznanja. I modne trendove prihvata iz istih razloga, slijepo ih slijedi, robuje im – svjesno ili nesvjesno. Gubi ta žena u tom svom emancipiranju i osjećaj za elementarnu pristojnost, žrtvovati je spremna moralne norme i vjerska uvjerenja.

Ali, nije zanimljivo i važno javno raspravljati o nepristojnim, nakaradnim, ponižavajućim instalacijama koje nameću svjetski modni kreatori. Pozornost kritičara i zaštitnika savremenosti i jednakosti nije na tome, nego na odjeći muslimanke. Tolerantne nemuslimane tek iritira, a one neprijateljski nastrojene pokreće na akciju hidžab i nikab. Ne smetaju im razgolićenost, vulgarnost, bahatost izopačenih sljedbenika modnih i inih trendova, ali im smeta pokrivenost, smjernost, ustrajnost muslimanki koje čuvaju svoju vjeru i tradiciju.

Licemjerje, mržnja, destruktivnost odavno su pokretačke sile savremenih društava. Ali, i u takvim društvima iskreni i smjerni vjernici uspijevaju biti čuvari i zaštitnici univerzalnih vrijednosti i napretka. Uspijevaju oni – i u tim društvima – prepoznati i razdvojiti istinu od laži i dobro od zla. Osiguravaju oni čovječanstvu, ne samo muslimanima, milost i pomoć Božiju.

Božiji zakon i Poslanikov sunnet prihvatljivi su i prilagodljivi svakom prostoru i vremenu i svakom insanu pojedinačno. Treba umjeti, željeti i htjeti živjeti po principima islama i tako biti savremen, dobrodošao, poštovan, vrijedan. A za to treba imati vjeru, znanje, volju, odvažnost, hrabrost, ali i osjetljivost, strpljivost, plemenitost, ustrajnost.

Muslimani ne mogu i ne smiju biti neodgojeni, neprosvijećeni, neiskreni, neobrazovani, nedosljedni, nesigurni, lijeni. A da bi bili i ostali takvi, moraju imati roditelje, odgajatelje i učitelje sposobne da ih usmjeravaju i uče. Također, moraju imati i ambijent i spremnost da uče, sazrijevaju, slušaju, preuzimaju inicijativu, odriču se – svakako prema svojim osobnim mogućnostima. Kakvu će odjeću odabrati zavisi od unutarnjeg opredjeljenja, od snage duha, nivoa obrazovanja, od društvenog statusa i ambijenta.

Žene muslimanke trebaju odabrati – kadre su to one ako su odvažne i prosvijećene – odjeću bogobojaznosti, dostojanstva, pristojnosti prilagođenu mentalnom i duhovnom sklopu, ali i prilikama i društvenim okolnostima. Takva odjeća osigurat će muslimanki da bude svoja, da bude sigurna i poštovana. Da se taj stil prilagoditi i umjerenim modnim trendovima. Ne bi trebalo zaoštravati sukobe i jačati tenzije u sredinama koje preferiraju ili baštine drukčije običaje i zakone, jer muslimani se mogu prilagoditi i biti – poštujući islamske običaje i zakone – dobrodošli i svoji. Odjećom i ponašanjem trebaju pokazati da su uzorni, ponosni i savremeni da ne bi bili omraženi i poniženi. Tradicionalna odjeća pojednih naroda može biti iritantna, neprihvatljiva, nedobrodošla u pojedinim sredinama. Tradiciju ne treba pretpostavljati vjeri. Islamski propisi, zakoni i običaji prilagodljivi su svakom vremenu i prostoru, a tradicijski nisu. Zarad interesa islama i muslimana – mudrije je i učinkovitije ograničenim i krutim tradicionalnim navikama, običajima i zakonima pretpostaviti islamske – prilagodljive svakom prostoru i vremenu.