Zašto se gase brokerske kuće?

Vijest da kontroverzni biznismen Zijad Blekić gasi brokersku kuću Eurohaus koju je prije desetak dana objavila novinska agencija Patria iznenadila je samo one koji nisu dovoljno upućeni u trenutno stanje na tržištu kapitala u Bosni i Hercegovini.

(Oslobođenje – PIŠE: Eldar DIZDAREVIĆ)

Eurohaus već godinama posluje s gubicima, što bi zapravo mogao biti ključni razlog za gašenje, iako svemu treba dodati i ne baš tako bezazlene istrage poslovanja Blekića i Eurohausa koje su, sasvim je sigurno, uticale na krajnju odluku o gašenju ove nekada jedne od vodećih brokerskih kuća po ostvarenom prometu na Sarajevskoj berzi (SASE).

Prema podacima Komisije za vrijednosne papire (KVP) u FBiH, Eurohaus je prvu polovinu 2014. godine završio sa 53 hiljade KM gubitka. Pri tome je ova brokerska kuća sa desetak uposlenih za pola godine ostvarila ukupne prihode od “samo” 119 hiljada KM, što predstavlja pad prihoda od skoro 90 posto u odnosu na isti period prethodne godine. Naravno, sa takvim skromnim prihodima, jedna brokerska kuća, koja je u tom trenutku prema finansijskom izvještaju imala i 2,8 miliona KM kratkoročnih obaveza (uglavnom krediti uzeti u zemlji, op. a), baš i nije imala pretjerano lijepu poslovnu budućnost. Kada se svemu dodaju još i pomenute istrage, kao i vjerovatnoća da će ubrzo Komisija za vrijednosne papire u FBiH dobiti novog predsjednika, onda se odluka o gašenju zapravo čini sasvim logičnom i prilično očekivanom.

Eurohaus je 2013. završio sa minusom od 194 hiljade KM, a 2012. sa dobiti od 257 hiljada KM. Inače, 2012. je izgleda bila jedna mala svijetla tačkica u poslovanju ove brokerske kuće, jer je Eurohaus 2011. završio sa minusom od 192 hiljade KM, dok je na kraju 2010. uknjižen gubitak od čak 3,1 miliona KM! Istini za volju, gubitak je te godine napravljen većinom knjigovodstvenim usklađivanjem vrijednosti, no svejedno, ipak je u finansijskom izvještaju iskazan gubitak. U svim pomenutim godinama poslovni prihodi ove brokerske kuće kretali su se u rasponu otprilike od 250 do 350 hiljada KM godišnje, pri čemu se, s druge strane, samo na plate uposlenih godišnje trošilo između 150 i 240 hiljada KM. Kada se uzmu u obzir i ostali troškovi poslovanja, postaje jasnije da takva finansijska pozicija baš i nije pretjerano privlačna nikome.

A kako posluju ostale brokerske kuće? Pomenimo tek poređenja radi rezultate poslovanja nekih od njih na kraju 2013. godine, s obzirom na to da na internet-stranici KVP-a već odavno nisu postavljeni noviji finansijski izvještaji (zadnji su polugodišnji izvještaji za 2014), pri čemu je u svemu tome zapravo najsmješnija činjenica da je jedan od zadataka Komisije da “tjera” pravna lica na redovno objavljivanje polugodišnjih i godišnjih finansijskih izvještaja o poslovanju. AW Broker je tu godinu završio sa 3.770 KM dobiti, Bond Invest iz Mostara sa minusom od 36 hiljada KM, FIMA sa 138 hiljada KM gubitka, SEE Investment Solutions sa 9.462 KM dobiti, Unibroker sa 44 hiljade KM minusa, VGT Broker Visoko sa 2.115 KM dobiti i tako dalje. Znači, iz svega pomenutog jasno se vidi da na tržištu kapitala u većem entitetu baš i ne cvjetaju ruže što naravno utiče i na poslovanje profesionalnih posrednika u prometu vrijednosnim papirima. Zaključak: da nema Vlade FBiH, koja se posljednjih godina nemilosrdno zadužuje na tržištu kapitala posredstvom trezorskih zapisa i entitetskih obveznica, berza bi se najvjerovatnije, sama od sebe, već odavno ugasila i potopila sve preostale brokerske kuće.

Ovoj konstataciji u prilog svjedoče i periodični izvještaji o prometu na SASE koje ova institucija redovno objavljuje. U posljednjem se izvještaju, koji se odnosi na promet u prvih šest mjeseci 2015. godine, navodi naprimjer da je ukupni polugodišnji promet iznosio 259 miliona KM, pri čemu se dodaje i da se na devet javnih ponuda održanih u tom periodu odnosi čak 198,9 miliona KM! Već sam ovaj podatak veoma ilustrativno pokazuje kako je zapravo teško stanje na ovdašnjem tržištu kapitala. Redovni promet dionicama emitenata je doslovno mizeran, što zapravo znači ono što smo već pomenuli – da berzu, tržište kapitala i brokerske kuće na životu održava entitetska vlada sa svojim zaduživanjem vrijednosnim papirima. Evo jednog indikativnog primjera. BH Telecom Sarajevo je jedan od najlikvidnijih emitenata na SASE i ujedno jedna od najprofitabilnijih kompanija u FBiH, koja pri tome redovno isplaćuje dividendu svojim dioničarima. Polugodišnji promet sa dionicama ovog emitenta na SASE u prvom polugodištu 2015. iznosi ukupno 2,2 miliona KM.

Ovakvo stanje na bh. tržištu kapitala (slično je i na Banjalučkoj berzi, op. a) sa većim ili manjim oscilacijama je prisutno još od 2008. godine, kada je globalna finansijska kriza poharala cijeli svijet. Međutim, ne smije se napraviti greška pa krizu optužiti za otužno stanje na bh. tržištu kapitala. Sve druge berze i tržišta u regiji su se već oporavili nakon krize, osim tržišta kapitala i berzi u našoj zemlji. Iako se na prvi pogled to ne čini tako, za naše je tržište i njegov pad daleko značajnija 2007. godina – koja je bila rekordna po ostvarenom prometu – u kojoj je početkom godine dozvoljeno trgovanje posredstvom takozvanih skrbničkih računa. Veliki strani institucionalni investitori, koji su prije toga jeftino pokupovali gotovo sve dionice na ovdašnjim berzama, u munjevitoj su akciji rasprodali sve što su imali kod nas po visokim cijenama, uzeli novac od naivnih građana i kompanija iz BiH i jednostavno nakon toga nepovratno otišli dalje. I to nije bila slučajnost. Veliki investitori ovakve akcije već desetljećima provode na malim i naivnim tržištima u nastajanju, pri čemu igraju na neupućenost lokalnih investitora i ulagača i njihovu pomamu za profitom. To se desilo i kod nas. Godinama su prije 2007. polako i jeftino kupovali dionice ovdašnjih lokalnih emitenata, a potom, kada je tržište eksplodiralo i kada su svi poletjeli trgovati vrijednosnim papirima, prodali te iste dionice po izuzetno visokim cijenama i potom jednostavno otišli. Naprimjer, dionice Bosnalijeka, koja je u osnovi uspješna i profitabilna kompanija, veliki strani investitori kupovali su 2005. i 2006. po cijeni između 4 i 5 KM, a početkom 2007. prodavali su ih i po cijeni između 70 i 80 KM!

Nakon toga, zbog smanjene potražnje, vrijednost dionica Bosnalijeka – ali i svih drugih ovdašnjih emitenata – bukvalno se strmoglavila i danas se, naprimjer, vrijednosni papiri ove farmaceutske kompanije prodaju po cijeni neznatno većoj od 10 KM. No, to je još i dobar slučaj. Šta reći za dionice Rudnika željezne rude Vareš, koji je još prije rata u BiH zatvoren, a čije su se dionice u vrijeme berzanske euforije 2007. prodavale i po 17 ili 18 KM?

Danas ne vrijede više od 0,43 KM.

Kada se sve ovo ima na umu, onda se jasno može uočiti da su brokerske kuće poslovale dobro kada je cijelo tržište raslo, ali da je njihovo poslovanje krenulo nizbrdo kada je cjelokupno tržište počelo da pada i tone. To je uostalom i logično. Međutim, i u tako lošoj situaciji može se poslovati pozitivno, o čemu svjedoče finansijski izvještaji pojedinih brokerskih kuća iz FBiH. Međutim, to svakako više nije onaj obim poslovanja i prihoda kao u 2007. u vrijeme berzanske euforije. Nekada su brokerske kuće baratale s milionima, a danas jedva hiljadama.

Zbog toga ovdašnje tržište kapitala jednostavno više nije atraktivno i privlačno, pri čemu treba naglasiti da mu ni budućnost baš nije previše svijetla. Zbog svega toga nikoga ne bi trebalo previše čuditi što su se brokerske kuće počele zatvarati i gasiti.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close