Zakon o faktoringu olakšao bi naplatu i osigurao likvidnost izvoznika

Naplata potraživanja je kontinuirani problem s kojim se poduzetnici susreću proteklih godina, a danas je dodatno otežana uslijed porasta opće nelikvidnosti u sistemu. Jedan od korisnih načina u rješavanju problema naplate i nelikvidnosti jest i faktoring.

– Zato se u Federaciji BiH priprema Zakon o faktoringu i forfetingu, koji bi omogućio bh. proizvođačima, koji izvoze da u vremenu nelikvidnosti lakše dolaze do sredstava – rekla je danas u Sarajevu Mira Bradara, pomoćnica federalnog ministra finansija i predsjedavajuća Upravnog odbora Izvozno-kreditne agencije BiH.
Faktoring predstavlja jedan od savremenih oblika kratkotrajnog financiranja. Najveće prednosti faktoringa su široka primjenjivost i kratki rokovi realizacije, odnosno trenutno osiguravanje likvidnosti.
– Ovaj zakon bi omogućio da se osim društava koji se isključivo registriraju samo za obavljanje ovih poslova ili ako su zakonom već uređeni kao što je Izvozno-kreditna agencija BiH da se mogu baviti tim poslovima – faktoring uslugama, što je otkupljivanje potraživanja – kaže Bradara.
S obzirom na to da naplata traje po nekoliko mjeseci ističe da bi putem faktoring društva izvoznici znatno prije mogli naplaćivati od kupaca.
Navodeći da je zakonom predviđeno da se i banke mogu baviti faktoring poslovima i poslovima forfetinga, kaže da su i u tom dijelu izvršene izmjene u Zakonu o bankama, gdje se omogućava da banke mogu pružiti usluge faktoringa i forfetinga.
– Zakon o faktoringu i forfetingu trebao bi da omogući bh. društvima i izvoznicima da lakše dolaze do sredstava te da se rješava nelikvidnost – dodaje Bradara.
Nepostojanje zakona o faktoringu u BiH znači da ne postoji zakonski okvir. Izvjestan broj entitetskih zakona, u kombinaciji, osiguravaju taj zakonski okvir u kojem se može vršiti faktoring, kao što su Zakon o imovini pravnih osoba, Zakon o kompanijama, Zakon o bankama, Zakon o Centralnoj banci, Zakon o bankrotu, Zakon o likvidaciji i drugi.
Međutim, postojanje zvaničnih pravnih propisa za sada ne garantuje poslovnu efikasnost, a u pravnom smislu za faktoring, izvršenje ugovora i efikasnost sudova u rješavanju potraživanja je značajno, jer je potrebno da ugovori budu završeni ili izvršeni na vrijeme, u vrijeme početka rada kompanija s novim klijentima.
Član 23. Zakona o politici vanjske trgovine BiH i član 27. Zakona o poslu vanjske trgovine FBiH definiraju faktoring kao uslugu.
Zakon o porezu na dodatnu vrijednost (PDV) BiH ne uključuje plaćanje dugova i faktoring, što znači da oni koji osiguravaju usluge faktoringa (ako su porezni obveznici prema Zakonu o PDV-u BiH) treba da dodaju 17 posto PDV-a na cijenu svojih faktoring usluga, čime ukupni trošak faktoringa postaje veći.
Bilo koja dodatna provizija za faktoring je također predmet PDV-a.
Parlament BiH je 2004. godine usvojio Zakon o izvoznoj kreditnoj agenciji, u kojem se navodi da će sve usluge Izvozno- kreditna agencija BiH – IGA, uključujući faktoring, biti izuzete od PDV-a, čime će dobiti konkurentnu prednost nad drugima koji pružaju usluge faktoringa.
Glavni posao IGA-e jest osiguranje naplate potraživanja iz inostranstva to jest izvozno-kreditno osiguranje i garancije za izvozne ugovore
-Znači kada banka faksira fakturu za robu koja je izašla iz BiH, kupac će platiti za 30 dana, a upravo tih 30 dana ničim nisu pokriveni. Tu dolazi IGA, koja osigurava kupca, odnosno u slučaju da kupac ne plati, onda plaća IGA i njeno reosiguranje – rekla je Feni Lamija Kozarić-Rahman, generalna direktorica IGA-e.
Naglasila je da se krediti ne rade od 2008. godine zbog nedostatka sredstava, te „smo radili reprograme, odnosno davali smo firmama duže rokove i manje kamate da bi se stigao otplatni rok“.
-Nažalost, nemamo puno klijenata, četiri-pet, te smo smanjili faktoring zbog nedostatka sredstava i rizika kupaca – istakla je Kozarić – Rahman.
Faktoring bi u vremenu nelikvidnosti i zatvaranja banaka, zaključila je, bio od velike koristi, ali je „za to potrebno izdvojiti sredstva kao i smanjiti rizik od gubitka.“
BiH nije članica UNIDROIT-ove konvencije o međunarodnom faktoringu, koja je potpisana u Otavi 1988. godine.
Međunarodni izvori zakona o faktoringu nisu uključeni u okviru međunarodnog ekonomskog zakona BiH na bilo koji sistemski način.
Generalna skupština UN-a je 2001. godine usvojila Konvenciju o prijenosu potraživanja u međunarodnoj trgovini, čiji je osnovni cilj da promovira kretanje robe i usluga preko državnih granica olakšavajući pristup jeftinijim kreditima.
Konvencija otklanja zakonske prepreke za neke međunarodne prakse financiranja (kao što je faktoring), ujedinjuje zakon o prijenosu, osigurava zakon koji je primjenjiv na ključna pitanja (kao što je prioritet između konkurentnih potraživanja) i olakšava harmonizaciju domaćih zakona o prijenosu.

indikator.ba