PolitikaRegion

Washington Post: 20 godina poslije Dejtona, evo šta Bosanci i Hercegovci misle o etničkim podjelama

Dejtonska generacija je najmanje privržena ideji podjele BiH na etničke teritorije.

U novembru i decembru prošle godine, nizom događaja i konferencija, obilježena je 20. godišnjica od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma iz 1995. godine, kojim je okončan rat u Bosni i uspostavljena kompleksa struktura vlasti u ovoj zemlji.
Dejtonski sporazum nije bio demokratski. To čak nije bio ni sporazum o kojem su pregovarali Bosanci ili koji je napisan na bosanskom jeziku. Pod pritiskom Sjedinjenih Država i Evrope, sporazumom između autokratskih predsjednika Hrvatske (Franje Tuđmana) i Srbije (Slobodana Miloševića) podijeljena je teritorija trećeg predsjednika u pregovorima, Alije Izetbegovića, predsjednika Bosne i Hercegovine. Njegova zemlja je priznata kao jedinstvena država, ali podijeljena na dvije etnoteritorijalne zone (49 odsto/51 odsto), Republiku Srpsku za bosanske Srbe i Federaciju Bosne i Hercegovine za bosanske Muslimane

Za žrtve etničkog čišćenja i genocida, koji se ne tako davno prije toga desio u Srebrenici, mir je bio gorak. Mnogi su osjećali da je to bila pobjeda zločinaca i kriminalaca. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju kasnije će optužiti Miloševića za ratne zločine i posthumno proglasiti Tuđmana krivim za udruženi zločinački poduhvat u BiH.

Ali to je bila i pobjeda američke diplomatije. Dejton je dao Bosni šansu kao državi; dao je mlađim generacijaama mogućnost da prevaziđu etnopolitičke podjele koje su uvele zemlju u rat.

Dvadeset godina kasnije, šta bosanska “dejtonska generacija” – oni koji su bili djeca ili još nisu bili rođeni 1995. godine – misle o ovom sporazumu? Kakvi se njihovi stavovi u poređenju sa generacijama koje su odrasle u Jugoslaviji i proživjele njen raspad i krvavi rat koji je uslijedio?

Prije 10 godina, uz finansijsku podršku Fondacije za nauku, organizovali smo anketu sa reprezentativnim uzorkom od 2,000 Bosanaca, pitajući ih kako se osjećaju u vezi sa Dejtonskim mirovnim sporazumom i etničkim podjelama.

Prošlog mjeseca, 20 godina poslije rata, upitali smo 3,000 ljudi ista pitanja, opet u direktnoj anketi.
Iako u anketi nisu učestvovali isti ljudi kao 2005. godine, veliki brojevi u ovoj demografski reprezentativnoj anketi omogućavaju nam da pratimo promjene u stavovima u poslijeratnoj Bosni. Prism Research, ugledna istraživačka firma iz Sarajeva, provela je obje ankete za nas i statička greška je manja od 2,5 posto.

Šta Bosanci misle o Dejtonskom sporazumu?

U 2005. godini, od ljudi smo tražili da izaberu jednu od četiri izjave o Dejtonu. Dvije su bile jednostavne pozitivne/negativne reakcije: “Dejton je generalno pozitivan i ne treba ga mijenjati” ili “… negativan i treba ga poništiti.” Druge dvije su izražavale drugačija gledišta koja se takođe mogu čuti u Bosni: “Dejton je bio neophodan da bi se zaustavio rat, ali sada BiH treba novi ustav da bi se pripremila za EU” i “Dejton su nametnule strane sile.”

Stavovi Bosanaca prema Dejtonskom mirovnom sporazumu nisu se mnogo promijenili između 2005. god. i 2015.godine. Pozitivan stav je porastao sa 19.7 na 24.1 posto, opcija “neophodan ali” porasla je sa 47.5 na 50.5 posto, a negativan stav je prepolovljen, sa 10.8 na 4.8 posto. Broj onih koji su mislili da je Dejton nametnut iz vana ostao je nepromijenjen.


Koja etnička skupina najviše podržava Dejton?

Stavovi prema etničkoj pripadnosti ostali su isti tokom protekle decenije. Kako smo objasnili u analizi rezultata iz 2005. godine, “zaista je ironično da su najveći protivnici implementaciji Dejtonskog mirovnog sporazuma” od 1996. god. do danas, bosanski Srbi, sada zajednica koja na sporazum gleda najpozitivnije.” To je zato što Dejton daje legitimnost Republici Srpskoj kao etnoteritorijalnom entitetu.”

Do 2015. godine, ovaj stav se učvrstio među bosanskim Srbima. Sada ih ja manje koji razmišljaju kao Radovan Karadžić, lider Srba za vrijeme rata, da je Dejton neželjeni nametnuti mir.

Bosanski Hrvati su značajno promijenili svoje stavove, sa 43 na 57 posto za “neophodno ali” — i sada smatraju da je Dejtonski okvir potrebno ažurirati. Kao manjina u bošnjačko-hrvatskoj federaciji, Hrvati se osjećaju ozlojeđeno zbog  oslabljene političke pozicije i žele povoljniju strukturu.

Kao većina u zemlji — oko 52 posto od ukupnog broja stanovnika— Bošnjaci takođe žele restruktuiranje Dejtona do institucija i političkih vlasti koje reflektuju sadašnju demografiju.

U grafikonu ispod, vidimo da BiH ostaje etnički podijeljena u svojim stavovima u vezi sa Dejtonom. Razlike prema polu, starosti, obrazovanju i visini prihoda unutar svake grupe nisu važne pošto etnička pripadnost nadilazi druge faktore.
Dizajnirane tako da se zaustavi rat, više nego da se izgradi evropska država, strukture vlasti dogovorene u Dejtonu i dalje su na snazi. Samo manjina Bosanaca ih odobrava — ali za sada nema dobre alternative koja bi odgovarala svim etničkim skupinama u Bosni.

Zemlja je i dalje siromašna u cjelini, na 101. mjestu među 185 zemalja prema BDP-u po glavi stanovnika, prema podacima Svjetske banke za 2014. godinu. Etničke razlike su takođe evidentne. Bošnjaci imaju najveću stopu nezaposlenosti od 32 posto, dok je kod Srba i Hrvata  27 i 25 posto, tim redoslijedom. Srbi imaju značajno manje prihode u domaćinstvima od ostalih grupa, u prosjeku $413 mjesečno; hrvatska domaćinstva zarađuju $513, a bošnjačka $447.

Treba li bosanske etničke skupine podijeliti na različite teritorije?

U 2005. godini, pitali smo Bosance da li se slažu sa sljedećom izjavom: “Etnički odnosi će se popraviti u mojoj zajednici kada sve nacionalnosti budu podijeljene na teritorije koje pripadaju samo njima.” (U 2005. godini, 50.5 posto ispitanika su rekli “da”; u to vrijeme, uporedili smo te rezultate sa stavovima u oblasti sjevernog Kavkaza u Rusiji, takođe bivšoj ratnoj zoni, gdje je manje od 14 posto ljudi željelo etničko razdvajanje.)

Ovdje smo vidjeli neke značajne promjene u razmišljanju. Sve manje Bosanaca – u svim etničkim zajednicama – podržava ekskluzivne etničke teritorije. Preko 43 posto Bošnjaka podržali su etničko razdvajanje 2005. godine; danas je to 33, dakle za 10 manje. Među bosanskim Hrvatima, podrška ovoj ideji je opala sa 58 posto na približno 40 posto, ili za 18. Promjena je najizraženija kod bosanskih Srba, sa 57 posto na 33 posto, ili za 24.

Manje obrazovani pojedinci u sve tri zajednice i dalje preferiraju separaciju.

Je li do smanjenja procenta došlo zbog stavova “dejtonskih generacija”? Pogledajmo grafikon ispod, koji pokazuje različite starosne grupe i njihove stavove prema etnoteritorijalnosti.


Sve starosne kategorije imaju otprilike ekvivalentan broj ispitanika. Najmlađa starosna grupa (18 do 35) u 2015. godini je “dejtonska generacija,” u koju spadaju oni koji još nisu bili rođeni 1995. godine, kao i oni koji su imali 15 godina kada je Dejton potpisan. Ova grupa pokazuje najveća odstupanja od stavova mlađih ljudi iz 2005. godine.

Daleko manje mladih bosanskih Srba tog uzrasta slaže se da je etnička separacija dobra strategija nego što je to bio slučaj prije 10 godina, sa padom od 60 posto na 28 posto, za cijelih 32 boda. Više Bošnjaka u sve tri starosne grupe ima negativan stav o etničkoj separaciji nego 2005. godine. Međutim, kako bosanski Srbi i Hrvati stare, postaju privrženiji ideji o etničkim podjelama.

Šta sve ovo znači za međuetničke odnose u BiH?

Generalno, Bosanci postaju manje etnoteritorijalni. Samo prije 10 godina, više od pola stanovništva vjerovalo je da je etnička separacija način da se spriječi sukob. A taj pad nije rezultat samo toga što nove generacije odrastaju u svijetu sa manje međuetničkog nasilja.

Zbog čega onda? Možda je tolerancija porasla jer su se ljudi navikli da kontaktiraju sa drugim etničkim skupinama, naročito onim ljudima koji su se vratili u svoje domove iz kojih su protjerani tokom rata. Na kraju krajeva, Bosanci su putovali tamo-ovamo između političkih entiteta bez naročitih problema. Ili je možda etnoteritorijalnost već toliko raširena da, ironično, ispitanici ne osjećaju da je potrebno posebno naglašavati da to žele. Ipak je to ionako norma u većini mjesta.

Da odgovorimo na naše pitanje: Bosanska dejtonska generacija je najmanje spremna da podrži etničku separaciju.

Evo najoptimističnijeg tumačenja ovih rezultata: Stavovi u BiH se mijenjaju nabolje – ali institucije ostaju zarobljene u dejtonskoj ludačkoj košulji, sada staroj dvije decenije.
Ipak, ovo je realnost: omladina u BiH je veoma nezainteresovana za političko angažovanje. Sedamdeset posto ih želi napustiti zemlju, a samo 15 posto smatra da imaju bilo kakav uticaj na vladu.
Bosna će podnijeti aplikaciju za članstvo u Evropskoj uniji sljedećeg mjeseca. Izgledi za članstvo u EU, kao i izgledi da će BiH opet postati zemlja multietničke tolerancije, još uvijek su veoma slabi.

Izvor Washington Post Prevela Milica Plavšić
Buka

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close