Precjednik, presjednik i predsjednik
Volja za moći
Moć se uspostavlja kad se dočepaš vlasti, dokazuje se bogatstvom, pokazuje među sebi ravnima, dokazuje na malima, a uvećava na nemoćnima. Kad si moćan, onda imaš sve, a nemaš ništa jer ti si moćan i ti određuješ šta je sve, a šta ništa.
Bezvezni ljudi
Kad si moćan, ti si onaj koji uspostavljaš kriterije, određuješ kategorije i utvrđuješ kvalifikacije; kad si moćan, možeš učiniti da najbolja kvalifikacija za neki posao bude ta da nemaš nikakvih kvalifikacija, da najveća vrijednost bude to što nemaš nikakvih vrijednosti, da je vrhunac etike, morala i ćudoređa to što ti radiš, šta god da radiš proglasiti općim dobrom, a općim dobrom samo ono što ti radiš… i tako ukrug i unedogled dok se svima ne zavrti u glavi i ne zaborave i šta radiš, i šta je opće dobro, i šta je moral… a onda možeš i ukinuti moral jer je štetan, jer ti smeta ili, jednostavno zato što si moćan.
Kad si moćan možeš kupiti koliko god hoćeš prijatelja, na najodgovornija mjesta postaviti svoje najbolje plaćene prijatelje, zadužiti ih da govore samo ono što su morali naučiti napamet, da rade samo ono što im ti kažeš ili da šute kad treba progovoriti… Kad si moćan, možeš platiti svoje neprijatelje da čine upravo ono što ti želiš kako bi se ti imao protiv čega boriti, koga ćeš nakon junačke borbe poraziti ili od koga ćeš “dostojanstveno” izgubiti.
Kad si moćan, možeš biti precjednik, presjednik ili predsjednik bilo čega što ti naumpadne ili što te dopalo, mjesne zajednice naprimjer, a ponašati se kao da si predsjednik države ili, biti predsjednik države a da pritom ne umiješ voditi ni mjesnu zajednicu i niko ti zbog toga ništa ne smije reći jer si moćan. Kad si moćan, možeš biti predsjednik koliko god hoćeš puta, a kad ti se više ne da za sljedećeg predsjednika postaviti koga god hoćeš da bi ti opet bio predsjednik kad ti opet prahne, jer nema smisla biti moćan a ne biti predsjednik.
Kad si moćan, za sve svoje propuste, pogreške i katastrofalne poteze možeš optužiti koga god hoćeš, kad god hoćeš i koliko god puta želiš i niko ti se neće smjeti usprotiviti jer si moćan i možeš i njega optužiti za šta hoćeš, kad god hoćeš i za šta god ti se usprotivio. Kad si moćan, možeš se okružiti sa koliko god hoćeš klimoglava i poslušnika i proglasiti ih vrhunskim intelektualcima i najumnijim glavama samo da bi ti povazdan govorili kako si lijep i pametan… kad si moćan, možeš za savjetnike odabrati najbezveznije ljude koje si mogao pronaći među svim onim klimoglavcima i poslušnicima oko tebe – čak i onima kojima je jedina kvalifikacija da nemaju nikakve kvalifikacije – jer ti ničiji, a kamoli njihovi savjeti uopće ne trebaju; svejedno je šta i kako radiš jer si moćan.
Kad si moćan i ako ti je ćeif, na javno savjetovanje pozvat ćeš samo svoje istomišljenike koji će ti reći samo ono što želiš čuti i nikoga ko se tvome mišljenju protivi, ko se ne boji reći da nisi u pravu i da to što radiš nije dobro… što ćeš kad ne moraš… jer si moćan.
Kad si moćan, onda si i policajac, i tužilac, i sudac i možeš “svijetla obraza” reći: “Ja vjerujem u zakon i pustimo tužilaštvo i sud da rade svoj posao!” Kad si moćan, možeš se hladno nagovoriti kome god hoćeš, za šta god hoćeš i reći: “Ja to nisam mislio…”, “Ja to nisam rekao”, “…da sam to mislio, ja bih to rekao…” Kad si moćan, možeš o svakome reći šta god hoćeš bez obzira je li to istina ili nije, izmisliti i kao suhu istinu plasirati šta god hoćeš, o kome god hoćeš i kad god hoćeš… kad si moćan, možeš neuvijeno lagati i svi ti moraju vjerovati jer si moćan… i ti određuješ šta je istina.
Kad si moćan, možeš imati sve, imati i više od toga i postarati se da te nikad ne uhvate. Kad si moćan, možeš ukinuti konkurenciju i biti jedini… I mogao bih ovako unedogled jer sam moćan… nad riječima.
Ali, prava moć je držati sebe u vlastitoj moći, a prava vlast vladati samo nad sobom.
“Postoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije se nekako može izliječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao čarobni kamen, jer pribavlja moć. Ona je duh iz Aladinove lampe, koji služi svakoj budali koja ga drži. Odvojeni, ne predstavljaju ništa; zajedno, kob su ovog svijeta. Poštene i mudre vlasti nema, jer je želja za moći bezgranična.
Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina. Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo mišljenje, a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvataju. Niko na vlasti nije pametan, jer i pametni ubrzo izgube razbor, i niko trpeljiv, jer mrze promjenu. Odmah stvaraju vječne zakone, vječna načela, vječno ustrojstvo, i vežući vlast uz Boga, učvršćuju svoju moć. I niko ih ne bi oborio da ne postaju smetnja i prijetnja drugim moćnicima. Ruše ih uvijek na isti način, objašnjavajući to nasiljem prema narodu, a svi su nasilnici, i izdajom prema vladaru, a nikome to ni na um ne pada. I nikoga to nije urazumilo, svi srljaju na vlast, kao noćni leptiri na plamen svijeće.
Ne možete bez nas, kažu nam, razbojnici bi se namnožili, neprijatelj bi nas napao, nered bi u zemlji nastao. A ko drži ovu zemlju, ko je hrani, ko brani? Narod. A oni nas globe, kažnjavaju, zatvaraju, ubijaju. I još natjeraju naše sinove da to čine. Oni bez vas ne mogu, vi bez njih morate. Njih je malo, nas je mnogo. Samo da prstom maknemo, koliko nas ima, te žgadije ne bi bilo. I učinit ćemo to, braćo moja satrvena, čim odrastu pravi ljudi koji neće dopustiti da im vampiri sjede za vratom.” (Meša Selimović, Tvrđava)
Žudnja za moći ne ishodi iz snage, nego iz slabosti. I ne ogleda se u tome da te se mali boje i čine ono što želiš nego da veliki čine dobro za opću korist. Pritom, ako si stvarno moćan, ne pričaš puno, nego radiš još više, ne koristiš velike riječi nego činiš još veća djela, ne pozivaš se na patriotizam da opravdaš sve što je pogrešno jer… pogrešno ostaje pogrešno bez obzira ko tvrdio drukčije.
Ne ide ovako
Ako si stvarno moćan, onda ne uspostavljaš okruženje, društvo i državu u kojoj “ljekari uništavaju zdravlje, pravnici uništavaju pravo, profesori uništavaju obrazovanje, vlada uništava slobode, mediji uništavaju informacije, religije uništavaju moral, a banke uništavaju ekonomiju”, nego obratno i ne pozivaš imućne, nego časne, da vladaju! No, dokle god su ljudi pasivni, apatični, fokusirani na oportunizam, konzumerizam, konformizam i senzacionalizam, uvijek će mrziti drugog i drugačijeg, a “moćni” će na tome graditi svoju “moć”.
Dugo živim u zabludi sam sebe trujući ni na čemu utemeljenom utopizmu da će biti bolje; samo od sebe ili da će “neko” reći: “Ljudi, ne ide ovo više ovako! Haj'mo probati drukčije!” …da će im neko jednom objasniti da vlast nije plijen nego obaveza i odgovornost, da ministarstva nisu stranačka nego kantonalna, entitetska i državna, da funkcije i pozicije nisu vlasništvo nego dužnosti, da osim prezimena ima još nekoliko značajnih kriterija za zaposlenje i tako to… Rekoše mi da je jedini politički činilac koji može zaustaviti divljanje nekontrolirane moći politički narod. Ali… koji narod?
Autor: Edin Urjan KUKAVICA – avaz.ba
