WEF: Koliko su sigurne banke?

Među učesnicima Svjetskog privrednog foruma (WEF) je široko rasprostranjeno mišljenje da su banke i finansijska tržišta pet godina nakon krize ponovo sigurni.

Douglas Flint, predsjednik upravnog odbora britanskog bankarskog giganta HSBC, treće po veličini banke u svijetu, kaže da može napisati cijelu listu sa detaljima koji to potvrđuju. Više kapitala, likvidnosti, strožija pravila i redovni stres testovi, prenosi Deutsche Welle.

“Financial Stability Board Instituten” (FSB) je propisao da HSBC čak napiiše i svoj testament. Flint kaže da se na više od 10.000 stranica navodi šta je potrebno uraditi ukoliko “kola krenu nizbrdo”.

“Ako se izuzme atomska industrija, onda ne postoji ni jedna druga branša koja mora navesti tako detaljne planove za slučaj da dođe do potpunog kolapsa”, kaže Flint.

 

Prirodne katastrofe i druga poređenja

 

Profesorica sa američkog Univerziteta Stanford, Anat Admati, već ima problema sa izborom riječi koje koristi Flint. On i drugi bankari finansijsku krizu pokušavaju predstaviti kao prirodnu katastrofu.

“Takvo poređenje je u potpunosti neprikladno. To ni u kojem smislu nije bila prirodna katastrofa”, kaže Admati i dodaje: “Finansijske krize izazivaju ljudi i postoji veliki broj odgovornih osoba”.

Admati poredi finansijske krize sa teškim nesrećama ili eksplozijama u naseljenom mjestu koje je prouzrokovao prenatovareni kamion. Jedina reakcija bila bi smanjenje ograničenja brzine za nekoliko kilometara na sat. Ništa drugo se ne bi promijenilo.

 

Sigurnost i učinkovitost

 

Antony Jenkins, direktor britanske banke Barclays, to vidi drugačije.

“Danas je sistem sigurniji nego 2008. godine. Međutim, mora biti još sigurniji. Zadatak društva je da u jednom demokratskom procesu utvrdi kako se mogu međusobno uravnotežiti sigurnost i učinkovitost “, smatra Jenkins.

Banke često koriste riječ „učinkovitost“ kao argument što ne daju više kredita. Naime, banke navode da se od njih traži da u svojim kasama imaju što više novca, što samim time znači da mogu davati manje kredita, što u svakom slučaju ima negativne posljedice za privredu.

 

Premalo vlastitog kapitala?

 

Za finansijskog stručnjaka Admati je glavni problem što banke imaju malo vlastitog kapitala. “Sasvim je nezdravo ako banke imaju malo vlastitog kapitala. Ni jedna branša u cijeloj privredi nema tako lak pristup jeftinom novcu nego banke. Međutim, rizik ne pogađa samo banke, nego sve nas“, kaže Admati.

Tokom finansijske krize je postalo jasno da kod malog vlastitog kapitala i najmanji problem može dovesti do bankrota jedne banke. Teret toga snose poreski obveznici. Admati se zalaže za jednake norme koje važe prilikom kupovine privatnih nekretnina, a to je da vlastiti kapital banaka mora izositi 20 do 30 posto. Međutim, skoro je nevjerovatno da će se to implementirati.

 

Poreske platiše, štediše i penzioneri

 

Admati kaže da je sve bolje što banke imaju više vlastitog kapitala. Douglas Flint (HSBC) kaže da je jačanje banaka ide na teret vlasnika nekretnina, dakle akcionera. To znači manje kamate na uložena sredstva. Time nisu pogođeni samo veliki investitori nego i novac uložen u penzione fondove.

„Kada političari kažu: poreski obveznici nikada više ne moraju garantovati za banke, za javnost je to primamljiva rečenica. Međutim, rečenica se nastavlja: poreski obveznici više ne moraju garantovati jer će njihov novac biti uzet od penzija i ušteđevina”, kaže Flint.

Admatija to ne uvjerava. Da ne bi uvijek morala citirati Paula Vockera, za kolegom iz Bonna, Martinom Hellwigom, napisala je knjigu pod naslovom „Bankina nova odjeća“.

agencijska vijest