-TopSLIDEKultura

46 godina od misteriozne smrti Džemala Bijedića

Danas 18. 1. 2023. godine navršava se 46 godina od misteriozne smrti (18. 1. 1977) tadašnjeg predsjednika Saveznog izvršnog vijeća SFR Jugoslavije, pretendenta na Titovo naslijeđe Džemala Bijedića, pa tim povodom, u znak sjećanja, objavljujemo ovaj teksr iz ENCIKLOPEDIJE BOŠNJAKA autora dr. Nazifa Veledara. Budući da je premijer SFR Juguslavije poginuo u avionskoj nesreći pod nejasnim okolnostima, koje nisu nikada rasvijetljene, pitamo se: Da li je ovo usamljen slučaj ili samo jedan u nizu? Teorije zavjere tvrde da su smrti namjerno izazvane i da je ova samo jedna u nizu. Mi ne prejudiciramo, ali, ipak, ostali su zagonetni i nejasni neki slučajevi stradanja uglednih Bošnjaka, kao što su: bečki student, poslanik JMO Hamzalija Ajanović (1925); predsjednik bošnjačke političke stranke JMO, doktor pravnih nauka Mehmed Spaho (1939); sekretar Oblasnog komiteta KPJ za Sandžak Rifat Burdžović Tršo (1942), komandant Muslimanske milicije u Cazinskoj krajini i partizanski časnik Huska Miljković (1944), vijećnik ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a, član KPJ od 1929. godine Pašaga Mandžić (1975); utemeljitelj Međurepubličke zajednice za kulturno-prosvjetnu djelatnost Kemal Šećerkadić (1981), prof. dr. Kasim Suljević (1984); prof. dr. Kasim Prohić, koji je razobličavajući iracionalni nacionalizam nekih beogradskih krugova, može se reći, postao prva žrtva u odbrami Republike Bosne i Hercegovine (1984); predsjednik Predsjedništva RBiH Hamdija Pozderac (1988), predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualaca „Krug 99“ akademik prof. dr. Sulejman Redžić ((2013)…

BIJEDIĆ, Džemal (Mostar, 22. 4. 1917 – poginuo u avionskoj nesreći na brdu Inač, na planini Lisini, kod Kreševa, 18. 1. 1977), ugledni političar u doba SFR Jugoslavije, predsjednik Saveznog izvršnog vijeća SFR Jugoslavije (SIV-a SFRJ), državnik, bliski saradnik Josipa Broza Tita, pretendent na Titovo naslijeđe, nosilac „Partizanske spomenice 1941“, Ordena junaka socijalističkog rada, Ordena narodnog oslobođenja, Ordena Republike sa zlatnim vijencem i drugih jugoslavenskih odlikovanja.

Rođen je u Bajatovoj ulici, pokraj Sahat-kule u Mostaru. Njegov djed Bajram-aga Bijedić i otac Adem Bijedić su doselili iz Gacka u Mostar 1914. godine. Odrastao je u trgovačkoj porodici. Kao malo dijete je ostao bez oca, pa brigu o njemu preuzima majka Zarifa Bijedić, adže Bećir Bijedić i njegova supruga Zineta Bijedić. Osnovnu školu je pohađao u Mostaru. Gimnaziju je završio u Mostaru. Studirao je pravo u Beogradu. Primljen je u Savez komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) u Beogradu, a u mostarsku organizaciju Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) 1939. godine. Četiri puta je zatvaran u Mostaru od strane tadašnjih jugoslavenskih vlasti Kraljevine Jugoslavije. U januaru 1940. godine izabran je za sekretara Oblasnog komiteta SKOJ-a u Mostaru, a sredinom 1940. godine za sekretara Oblasnog komiteta SKOJ-a za Hercegovinu

Drugi svjetski rat zatekao ga je u Mostaru. Za vrijeme Drugog svjetskog rata aktivni je učesnik u Narodnooslobodilačkoj borbi (NOB). Nakon strijeljanja sekretara Mjesnog komiteta Komunističke partije Jugislavije (KPJ) za Mostar Jusufa Čevre (strijeljan 1. 8. 1941. od strane NDH-vlasti), Džemal Bijedić je prešao sa skojevskog na partijski rad. Izabran je za sekretara Mjesnog komiteta KPJ u Mostaru, a potom za sekretara Okružnog komiteta KPJ za južnu Hercegovinu. Živio je u strogoj ilegali, ali je bio veoma aktivan. Sredinom 1942. godine prelazi u Sarajevo, radi na slanju dobrovoljaca u partizanske jedinice. U aprilu 1943. godine izlazi iz Sarajeva i sa Šestom istočnobosanskom brigadom našao se u Bitki na Sutjesci (maj – juni) 1943. godine. U istočnoj Bosni provodi ostatak rata.

Nakon Drugog svjetskog rata bio je generalni sekretar Vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovije, pomoćnik ministara unutrašnjih poslova Vlade Republike Bosne i Hercegovine. Lista njegovih funkcija veoma je duga. Bio je načelnik Uprave za agitaciju i propagandu Centralnog komiteta Komunističke partije Bosne i Hercegovine, sekretar Oblasnog komiteta KPJ za Hercegovinu, predsjednik Mostarskog sreza, član Izvršnog vijeća Narodne Republike Bosne i Hercegovine u Sarajevu, presjednik Univerzitetskog savjeta… Početkom 60-ih godina odlazi na političke funkcije u Beograd. Postaje član Saveznog izvršnog vijeća (SIV-a), kojim je tada predsjedavao Tito, jer u razdoblju od 1953. do 1963. godine funkciju predsjednika SIV-a obnašao je po tadašnjem Ustavu predsjednik Federativne narodne republike Jugoslavije Josip Broz Tito. Od 1963. godine predsjednika SIV-a birala je Savezna narodna skupština SFR Jugoslavije. Donošenjem Ustava iz 1963. godine SIV je i zakonski postao najviše izvršno tijelo SFR Jugoslavije. Džemal Bijedić preuzima resor zakonodavstva i organizacije vlasti, te sekretara Saveznog sekretarijata za rad. Istodobno je bio sekretar Ustavne komisije Savezne skupštine SFR Jugoslavije, čiji predsjedavajući je bio Edvard Kardelj, koja je pripremala novi Ustav usvojen 1963. godine. Nakon sukoba sa Aleksandrom Rankovićem, Džemal Bijedić je smijenjen sa svih funkcija i vraćen u Sarajevo. Nakon „Brionskog plenuma“, izbran je za predsjednika Republičkog vijeća Narodne Skupštine (1963). Nakon toga obavljao je (1967 – 1971) dužnost predsjednika Narodne Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (SRBiH) što je tada bila najviša funkcija u SRBiH.

Od 1971. godine predsjednik je Saveznog izvršnog vijeća (Vlade) Socijalističe Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), tj. savezni premijer i na toj funkciji je ostao sve do pogibije. Usput napominjemo: Potpisnik je letaka za borbu za autonomiju Bosne i Hercegovine između dva svjetska rata do 1941. godine. Kao predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (SIV-a) učestvovao je na preko 50 inostranih državnih posjeta u ime SFR Jugoslavije. Jedno od prvih njegovih državnih putovanja bilo je na pokop kralja Kraljevine Danske Federika, gdje je doletio specijalnim avionom Sovjetskog Saveza marke „Iljušin“, budući da je nekoliko dana ranije izvršen teroristički napad na JAT-ov avion iznad Čehoslovaćke. Za kratko vrijeme susreće sve važnije svjetske državnike, kao što su: Gerald Ford (Omaha, Nebraska, 1913 – Rancho Mirage, Kalifornija, 2006), predsjednik SAD; Leonid Brežnjev (Dniprodžeržinski, Ukrajina, 1906 – Moskva, 1982), predsjednik Vrhovnog Sovjeta Sovjetskog Saveza; Mao Zedong (Mao Ce Tung, Shaoshan, 1893 – Peking, 1976), predsjednik Komunističke partije Kine… Organizator je nove bosanskohercegovačke privredne reforme i infrastrukture, posebno izgradnje moderne putne mreže. Imao je presudnu ulpgu u afirmaciji bosanskohercegovačkih i sandžačkih muslimana (Bošnjaka, op. a.) kao nacije i zaslužan je za afirmaciju i ravnopravan tretman muslimana (Bošnjaka, op. a.) Bosne i Hercegovine i Sandžaka u SFR Jugoslaviji. Sa pozicije predsjednika Skupštine Republike Bosne i Hercegovine, sredinom 1971. godine, Džemal Bijedić je postao prvi i jedini Musliman predsjednik Jugoslavenske vlade. Od početka 1960-ih jasno i uporno, kao lider na najvišim republičkim dužnostima, zastupa ideju nacionalne afirmacije Muslimana. Na pitanje akademika prof. dr. sc. Muhameda Filipovića: „Zašto se ne vrati bosanskohercegovačkim muslimanima njihovo historijsko nacionalno ime Bošnjak?“ Džemal Bijedić je odgovorio: „Ne daju Srbi i Hrvati.“ Isti odgovor, na isto pitanje, akademiku Muhamedu Filipoviću dao je i Hamdija Pozderac.

Džemal Bijedić je bio najpopularniji i najafirmativniji državnik SFR Jugoslavije u svijetu i kao takav logičan nasljednik i pretendent na Titovo naslijeđe i funkciju, praktično „Titov nasljednik u pripremi“, pa je kao takav postao žrtva snaga koje su htjele reafirmirati tzv. ‘veliku Srbiju’. Stradao je u avionskoj nesreći 18, januara 1977. godine, kada je „službeno“ zbog loših vremenskih uvjeta avion udario u brdo Inač, na planini Lisini, kod Kreševa, prepolovio se i eksplodirao. Avion je bio na putu za Sarajevo iz Beograda, gdje je tog dana predsjednik Saveznog izvršnog vijeća SFR Jugoslavije Džemal Bijedić prisustvovao u Beogradu, na aerodromu Batajnica, ispraćaju predsjednika SFR Jugoslavije Josipa Broza Tita u Libiju. Pored Džemala Bijedića poginuli su njegova supruga Razija Bijedić Ferhatbegović (Rogatica, 17. 4. 1927 – brdo Inač, na planini Lisini, kod Kreševa, 18. januara 1977; kćerka Ševale Ferhatbegović i Nezira Ferhatbegovića), Zijo Alikalfić, Smajo Hrle i piloti Stevan Leka i Murat Hanić. Nakon saznanja za tragediju predsjednik SFR Jugoslavije Josip Broz Tito se odmah vratio u zemlju i prisustvovao ukopu u Sarajevu. Na čelo SIV-a došao je Veselin Đuranović iz Crne Gore.

Teorije zavjere tvrde da su nesreću namjerno izazvali srpski unitaristi. Postavlja se pitanje, zašto je predsjednik Bijedić letio s piste, koja je bila zaleđena, iz Batajnice, a nije sa surčinskog dijela? Zašto je visinomjer bio namješten da pokaziva 20 metara više od stvarne visine? Kakva je uloga Titove supruge Jovanke u toj nesreći? Kakva je uloga vrha tadašnje Jugoslavenske narodne armije (JNA)? Misterij ove nesreće do danas nije riješen. Činjenica je, da je predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (SIV-a), odnosno premijer Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Džemal Bijedić poginuo u avionskoj nesreći pod nejasnim okolnostima, koje nikada nisu rasvijetljene. Takvi slučajevi ne mogu zastarjeti. Zašto se ne obnovi istraga i rekonstrukcija?

Bijedić je bio veoma duhovit i inteligentan političar. Tako jednom prilikom na sjednici SIV-a (Saveznog izvršnog vijeća SFR Jugoslavije) desila se i jedna anegdota. Potpredsjednik SIV-a tada je bio Borisav Jović, omalehan, uobražen, prepotentan, a da bi na sebe skrenuo pažnju, uvijek je kasnio na sjednice SIV-a. To je onaj isti Borisav Jović koji je kao predsjednik Predsjedništva SFRJ pokušao uvesti vanredno stanje i vojnu upravu u bivšoj SFR Jugoslaviji, koji danas kaže: „Problem sa Bosnom je što muslimani ne žele da budu Srbi ili Hrvati“!

Bijedić: „Evo, stigao je i drug Borislav, i možemo početi.“

Jović: „Druže Džema, ti bi morao znati da je moje ime Borisav, a ne Borislav.“

Bijedić: „Vidi, ja sam mislio da si ti LAV, a ti si samo AV.“

FB: Nazif Veledar

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close