GODIŠNJICA NEMIRA: Izvinite na izrazu, ali ovi gadovi nisu ništa promijenili!

Godinu dana nakon burnih protesta na ulicama Sarajeva, paljenja zgrada Kantona i Predsjedništva, na glavnoj ulici još samo četvero najupornijih. Tačniju, blizu glavne ulice. Slobodanku, Fehima, Hajrudina i Nezima novinari Žurnala zatekli su u Aspeku usred burne rasprave o “lažiranju izbora” od strane CIK-a. U tašni koju nosi Fehim nalaze se zahtjevi plenuma upućeni vlastima – neispunjeni:

– Zvanična vlast nije imala sluha da bilo koji od naših zahtjeva ispuni. Oni su nas dosta pametno usmjerili u pravcu koji im najviše odgovara – kaže Fehim.

Prijatelji i uporniji protestanti nazivaju ga Gandijem, pa on i proteste koji su održavani naziva prikladno – gandijevski protesti.

Sve četvero kažu kako nisu razočarani rezultatima protesta i rada plenuma. Nema govora o tome da su plenumi prestali sa radom, samo se iz praktičnih razloga i nedostataka prostora više ne održavaju na način sa početka protesta:

– Građani su se organizovali u vijeća građana. Nije bitno kako se zovemo, cilj nam je isti, namjera ista, ne treba se hvatati za ime organizacija – kaže Slobodanka.

Kao i organizacija rada građana, tako se mora promijeniti i način izlaska na proteste, smatra ona. Zbog pritisaka policije teško je preuzeti ulogu organizatora okupljanja:

– Mi moramo ići na spontanu represiju jer smo imali primjere kad su protest bili zakazani i čovjeku se sudi na osnovu toga. Izbili su neredi i sad on treba da odgovara što nije zaustavio te nerede samo zato što je potpisao najavu. Zato moramo ići na spontanu varijantu. Mi nikad nećemo imati vođu jer bi on bio žrtveno janje.

Nezim i Hajrudin na svojim su leđima dobro osjetili pritiske o kojoj Slobodanka govori. Hajrudin krajem mjeseca ponovo ima ročište na suđenju po prijavi koju je dobio kao redar na protestima a kaže i da je dva puta pretučen. Nezim je dobio ukor, opomenu da, kako kaže, “više ne smije ometati saobraćaj”.

Protesti su živo biće

Protesti i plenumi nisu gotovi, slažu se – jedino treba sačekati pravo trenutak. Važno je, tumače, da sada postoji kritična masa koja može dalje animirati sve veći broj nezadovoljnih građana. Ta masa je, tumači  Fehim, “u bazama”, a baze su u mjesnim zajednicama:

– Protesti nikada neće prestati, to je dijete, živo biće koje se razvija. Mi ćemo pored toga vršiti monitoring vlasti koja neće moći lagati. Vlast se mora se mijenjati na izborima i u hodu – i dalje je nepopravljivo entuzijastičan:

– Na djelu je zaplašivanje, konstantno praćenje, sve ono kroz šta je veliki dio nas, neko manje neko više, prolazio. Određene ljude su uspjeli i kupiti, pa se narod osjetio uvrijeđenim i prevarenim.

No demonstracije su, kaže Hajrudin, donijele nešto dobro za vlast – inicijativu Britanije i Njemačke. Slobodanka ipak kaže da su nešto korisno donijeli i građanima BiH:

– Materijalno nismo postigli ništa ali smo postigli zajedništvo koje je izgledalo izgubljeno poslije rata. Oni i dalje lupaju po nacionalnoj liniji da bi sačuvali svoje fotelje, ali mi smo protestima pokazali da je moguće zajedništvo svih nacija koje ovdje žive i skrenuli pažnju sa nacionalnih pitanja na ekonomska i socijalna pitanja. Nije više udarna tema koje se nacije ne trpe nego – svi smo siromašni i svi smo gladni jednako. Izvinite na izrazu, ali ovi gadovi nisu poduzeli ništa da se nešto promijeni. Zato nastavljamo dalje, nema veze što nas je malo, uporni smo, istrajavamo. Pet, deset godina, dok živimo nešto će se promijeniti.

Djelimičan neuspjeh promjena zamjeraju i opoziciji:

– Umjesto da se ujedine razbacali su se na hiljadu strankica da nađu sebe u ovoj vlasti. Na taj način neće nikada pobijediti.

Pozitivnu stranu našao je i Fehim:

– Najveća korist je što smo prvi put uspjeli da identifikujemo ko je taj ko uspijeva 24 godine zvaničnim vlastima osigurati ovo ponašanje. U visokim institucijama sjede kompromitovani i nestručni ljudi koji podržavaju kriminal. Identifikovali smo problem, vlastodršci koji su debelo zagazili u kriminal imaju satelite koji ima garantuju da neće biti procesuirani. Policija će morati biti u službi građana i zakona i mi se njih ne plašimo.

Žurnalovi sagovornici imaju i vrlo konrektan prijedlog za poboljšanje stanja. Entuzijastični zbog pobjede Sirize u Grčkoj kažu kako i BiH treba svog Ciprasa. A za njih je to, slažu se, profesor Esad Bajtal.

Saslušanja učesnika plenuma

Plenumi u BiH sa radom su prestali, kažu naši sagovornici, velikim dijelom i zbog nedostatka prostora. Bilo je tu i pritisaka policije, istjerivanja iz sala i zastrašivanja. Jedan od rijetkih aktivnih plenuma je gračanički, gdje je zbog pisanja na Facebooku i pozivanja na proteste policija saslušala jednu osobu.

Da saslušanja nisu vršena samo u Gračanici, potvrđuje i primjer Mirhunise Bektaš, nekadašnje učesnice Plenuma Zenica:

– Prošle godine tokom trajanja protesta navečer u 21, 22 časa policija je mene i još neke tadašnje učesnike Plenuma pozvala na informativni razgovor sutra ujutro u 9, što je za mene zaista bilo zastrašivanje. Tada sam još uvijek bila članica Plenuma. Međutim, opet, nedavno, protekle sedmice, pozvana sam iz krim policije na razgovor o tome šta znam u vezi sa organizacijom protesta, kada sam rekla da ne znam ništa o tome i da ne učestvujem u toj organizaciji.

Smatra kako protesti i plenumi nisu imali uspjeha, a da će građanski buntu ubuduće imati smisla jedino ako se ujedine radnici, nezaposleni, socijalno ugroženi, svi nezadovoljni iz oba entiteta:

– Vlasti su uspjele da ubace svoje ljude iz različitih stranaka u plenume i tako djeluju po sistemu – zavadi pa vladaj. I sada je problem to što ima dosta različitih stavova. Očekivala sam više od onoga što se dešavalo, pa mjesecima smo organizovali proteste, počeli smo i nervirati vlast. Ali nakon toga se desio obrnut proces i neki ljudi su počeli isticati sebe u prvi plan. Na plenume su znali dolaziti ljudi u maskirnim uniformama, što nikako nije bilo primjereno.

Problem je, navodi, što još uvijek nema zajedničkog cilja građana:

– Svijest građana još uvijek nije takva da prepoznamo zajednički cilj, bez obzira da li se radi o radniku, visokoobrazovanom čovjeku… Nije izgrađen zajednički imenitelj.

Iako u Bihaću nije bilo plenuma, grupa Bosansko proljeće organizovala je javne tribine. Aida Sejdić, koja je istupila iz Bosanskog proljeća, kaže kako je stanje u Bihaću i cijelom kantonu sve gore:

– Nijedno obećanje nije ispunjeno. Naprimjer, umjesto 100 hiljada radnih mjesta koje je obećala SDA, samo u oktobru prošle godine 200 ljudi u Bihaću ostalo bez posla. Zatvorena je jedina industrija rashladnih aparata u BiH. Stanje, ako nije isto, gore je nego prošle godine. Kasne plate prosvjetnim radnicima, situacija je sve teža i teža za nas obične ljude.

Aida ne vjeruje da je priča o protestima završena i neupjela. Samo treba čekati bolji ambijent:

– Sumnjam da se u ljudima nešto ugasilo. Socijalna situacija je sve teža. Samo se čeka pravi momenat. Realno, prošli februar je bio prvi put da se narod digao i rekao da ne želi živjeti tako kako je živio u proteklih 20 godina. Moramo se još naučiti boriti za sebe i izlaziti na ulice. To je proces koji moramo savladati, neke stvari naučiti. Koliko god da nas je ostalo nismo odustali i ne planiramo odustati.

Kad bude vrijeme, smatra, opet će se pokrenuti plenumi u nekom obliku:

– Ali se iskreno nadam da će jednog dana doći političari koji će sami organizovati plenume i javne tribine na kojima će slušati šta njihovi građani od njih očekuju.

Za najavljeni policijski nadzor i ulaganje u opremanje policije kaže da je pokazatelj da se vlast okreće protiv svog naroda. Osiguravaju se i kupuju opremu da budu sigurni ako izbiju novi protesti, a nisu učinili ništa da ih spriječe:

– I pored svega, čestitam građanima BiH 7. februar, dan građanskog bunta. Nadam da će se borba koju smo počeli prošle godine nastaviti i da neće stati dok ne uspijemo i dok ne postignemo cilj, a to je BiH dostojna života svakog čovjeka.

(zurnal.info)