Tuzla: Demokratija po mjeri građanske neodgovornosti

Protesti građana – radnika u Tuzli školski su primjer politikantske manipulacije s jedne strane, a sa druge strane odraz građanske samovolje koja proizilazi iz građanske neodgovornosti.

Protesti nisu plod radničkog revolta, a niti građanske zrelosti.

Radničko neznanje iskorišteno u procesu “PRIHVATIZACIJA” državnog i radničkog vlasništva u firmama, a koje su “prihvatizirali” pojedinci ili grupe uz adekvatnu sudsku punomoć istih tih radnika – ne amnestira ih od svake vrste odgovornosti.
NE ZNANJE  ili ne ćinjenje ne amnestira od odgovornosti nego upravo suprotno, ne oslobađa krivnje već čini saučesnikom u određenom djelovanju.
Ako je vjerovati dokumentima koji su dostupni javnosti, primjera radi: “Konjuh” iz Živinica je od 1999. g. u 100% vlasništvu radnika. Isti je slućaj sa mnogobrojnim  firmama u BiH, a da radnici istih traže pomoć i zaštitu od aktuelnih vlasti.
Bez ikakve namjere da “branim” bilo koga u ovoj, i ovakvim pričama, ali “moramo” poštivati elementarne činjenice i proceduralnu prirodu stvari unutar svake društvene zajednice.
Da budem još jasniji! BiH vlasti su izvorište svakovrsnog kriminala i svih društvenih poroka i nedostataka. Jedino u BiH – aktuelne vlasti reketiraju legalno i legitimno privrednike i građane.
Znači govorimo o PRNCIPIMA – osnovnum preduslovima za demokratsko djelovanje. Demokratsko društvo podrazumjeva savjesnog i odgovornog GRAĐANINA.

ANARHIJA je ponašanje kojim se može i mora okvalificirati građanska samovolja koja zanemaruje proceduralnu narav, ali i odgovornost.

To što su radnici opljačkani unutar vlastitih firmi, prije svega podrazumjeva pitanje da li su ostvarivali, i da li ostvaruju dioničarska prava i obaveze koje im pripadaju po zakonu. Ko su ljudi kojima su dali sudska opunomoćenja da ih zastupaju u vlasničkim pravima i interesima.
“PRIHVATIZATORI” (privredni i politički) nisu “vanzemaljci”, pa ih opet niko ne spominje u protestima. Gdje i kako je “prihvatizirano radničko vlasništvo”, i šta su radili radnički sindikati. i opunomoćenici koji su trebali da brinu u ime radnika. Sve to radnici zanemarujum i svoju radničku i građansku odgovornost pokušavaju adresirati na “VLAST”. Takav odnos konformizma vlada u ovdašnjem radništvu, ali i građanstvu.
Mediji i politikanti, naravno pokuašavju “eksluzivitetima” da ušičare – gaseći požar benzinom.

Dok se svi “ibretimo” radnim sposobnostima “specijalaca”, zaboravljamo da su režimske kabadahije na platnom spisku vlasti, a ne građana. Svagdje u svijetu “poslodavac” izdaje zadaču.
Sjećali se iko pretučenih rudara u ZDK, i da li je itko odgovarao tada – a to je bilo prije, više od destljeća. Tadašnji resorni ministar je danas “parlamentarac” i ugledni politički dužnosnik.

Nevladin sektor što se pojavljuje u ovakvim prilikama je “ublehaška priča” od poreskog novca i međunarodnih kriminalaca koji se desetljećima vrzmaju po ovoj državi samo s jednim i jedinim ciljem da je destabiliziraju kako bi što duže bili u prilici da na ovdašnjem – “bosankom safari zapošeljenju” uživaju (gdje su predobro plačeni i nimalo odgovorni).

Protesti u Tuzli nisu niti slučajni, a još manje spontani. Još prije desetak dana, u korespodenciji sa određenim kolegama i prijateljima iz tuzlanskog kantona došao sam do saznanja da se “sprema belaj u Tuzli”.

Solidarisanje u slučajevim društvene anarhije nije interes građana.
Sve što se devastira popravljaće se iz poreskog novca, a potom će zafaliti za neke druge budžetske potrebe.

PROTESTI s ciljem svrgavanja aktuelnih vlasti u Tuzli ili bilo kom drugom gradu, kantonu, etitetu predpostavlja i formiranje neke neredne garniture vlasti. Tko će biti naredni vlastodršci. Da li protestanti imaju alternativna rješenja ili će biti kolateralna šteta u procesu ustoličavanja gorih od postoječih.
Nisuli se u BiH izredale sve političke opcije na vlasti, i neka me neko podsjeti do kakvih promjena je dolazilo i kakvo dobro su nam donosile.
Od izbora do izbora vodili su ratove šta će koja politička stranka reketirati dok je na vlasti – koje društveno preduzeće ili budžetski resor.

Građani, a sa njima i radnici, uvjek i vazda su kolateralna šteta bolesno ambicioznih politkanata i sitnošićarskih interesa. Vrijeme će pokazati da su i tuzlanski protesti vješta manipulacija, prija svega političkih mešetara i nevladinih ublehaša koji desetljećima elitistički žive prodajući maglu – afirmirajući građanski aktivizam, a da od njihova rada nema baš nikakvih rezultata.

Za sve one koji “uživaju” u suosjećanju s mentalnom anarhijom i kritizerskim populizmom, donosimo link AVAZ-a na kojem se može pratiti aktuelno stanje u Tuzli i drugim BiH gradovima.

magazinplus.eu