Djeca imigranata – jedna izgubljena generacija

U školskoj godini 2011/12 školu je prekinulo 13% djece useljeničkog porijekla. Kod učenika bez imigrantskih korijena taj postotak iznosi samo 4%. U školama s maturom udio učenika iz obitelji imigranata je manji od 15%.

Politički protivnici ukrštaju koplja po pitanju austrijskog školskog sustava. Žrtve su u prvom redu djeca, no dugoročno gledano i društvo u cjelini. Kod djece useljeničkog porijekla je uspjeh u školskim klupama ovisan o mnogo više ograničavajućih faktora, nego što je to slučaj kod njihovih austrijskih vršnjaka.

„Roditelji mi ne mogu pomoći“

Amar Karić (16) je rođen u Beču, kao i njegova mlađa sestra. U Novoj srednjoj školi (NMS) bio je odličan učenik i s velikim ambicijama upisao se u građevinski odsjek HTLa (viša stručna škola, op.prev.). „U prvom razredu sam imao dobre ocjene. No u drugom razredu nisam položio popravni iz engleskog i njemačkog i morao sam ponavljati razred. Nisam dovoljno dobro čitao, i gramatika i pravopis u oba jezika su mi pravili probleme“, objašnjava Amar svoj neuspjeh.
Njegovi roditelji su mu teško mogli pomoći s njegovim problemima u učenju. Oni sami su nakon dolaska iz BiH izučili zanate i osnovali građevinsku firmu. Rade mnogo i svojoj djeci omogućuju udoban život. „Moji su mi roditelji prošle godine platili instrukcije, ali to mi nije mnogo koristilo“, kaže Amar tužno. „Želim maturirati i postati inženjer“, Amar će ambiciozno.

„Ne volim školu“

Mihajlo Branković (16) je rođen u Srbiji i tamo je počeo s osnovnom školom. Nakon Nove srednje škole počeo je svoj zanat kao metalac. „Sviđa mi se zanimanje koje izučavam, i radostan sam da mogu odraditi praksu u jednoj dobroj firmi“, hvali se Mihajlo.
Dok je pohađao NMS, ovaj je okretni momak svojim ponašanjem prouzročio mnoge probleme. „Bio sam nemiran, i to je smetalo nekim nastavnicima. Činilo mi se, da su zbog toga od mene tražili više nego od ostale djece. Kad bismo pravili probleme kao grupa, uvijek bi sva krivica pala na mene. Sa svojim kaznama oni ništa nisu postigli, samo sam iz prkosa i dalje pravio probleme. Školu sam završio, samo jer moja majka nije bila tako tvrdoglava kao ja“, priča Mihajlo.

„Osjećam se preopterećeno“

Suzana Najdevski (14) je rođena u Beču, pohađa četvrti razred NMS-a i živi kod majke koja radi kao kuharica. “Ne volim matematiku. Nastavnica mi pomaže, ali ja jednostavno ne razumijem gradivo. I moja starija sestra mi pomaže, a idem i na besplatnu dopunsku nastavu. No, kad dođu testovi u školi, sve zaboravim“, kaže Suzana. „Zadnje godine sam imala četvorku. Ali kod nove nastavnice sam zbog dvije greške na testu dobila dvicu i ona mi nije objasnila, zašto me tako ocijenila. Mama se naljutila na mene, ali o tome nije razgovarala s mojom nastavnicom, što joj pomalo zamjeram“, dodaje djevojčica.
Suzana bi jednog dana rado radila u birou, ali nije sigurna hoće li se sa svojim ocjenama moći upisati u odgovarajući školu. „Puno učim, kako bih poboljšala svoje ocjene, premda baš i ne volim školu. Tamo je uvijek bučno. Mogu učiti samo, kad vlada tišina“, kaže Suzana.

„Meni je u međuvremenu došla trudnoća“

Sa zadnjom godinom NMSa je Natalija Mandić (16) završila vrijeme obveznog obrazovanja, a prije četiri mjeseca je na svijet donijela sinčića Antonija.
Natalijina majka je željela drugačiji život za svoju kćerku: „Ne bih željela, da moja kći prekida školu, kao što sam ja nekoć uradila. Željela bih da ona bude dobra učenica, a ne da sjedi kući i pazi na dijete. Ne žalim zbog djeteta, ali znam da su trudnoća i obveze prerano došle“, zaključuje majka.

„Odgoj i škola su često u suprotnosti jedno s drugim“

„Često imam osjećaj da se u školama razgovara o dječjim glavicama ali se predaje iznad njih“, kaže Ankica Bosanac-Nenadović, nastavnica materinjeg jezika u NMS-u u Koppstraße.
Ona međutim prepoznaje i probleme u odgoju djece iz obitelji imigranata: „U školi se traži previše samostalnosti od djece, ali naši roditelji ne odgajaju svoju djecu na ovakav način. Djeci se mora dati dovoljno vremena da se prilagode, no ovaj i ovakav školski sustav im to ne dopušta. Djeca stoga reagiraju uzrujano, nastaje odbojan stav prema školi i to ostavlja dugoročne posljedice”, objašnjava nastavnica, koja poznaje obje strane ovog sustava.
„Zbog preopterećenja nastavnika u pučkoj školi u NMS nam dolaze generacije djece, koje iz godine u godinu sve lošije pričaju, čitaju, pišu i računaju“, tvrdi pedagoginja.
Vera Marjanović / KOSMO.at

S njemačkog: Marijan Oršolić