(NE)JAVNE NABAVKE
ŠIFRIRANI PODACI KOJI MORAJU BITI JAVNI: Šta je RMU „Breza“ kupio za četiri miliona maraka?
Već godinama RMU „Breza“ ne objavljuje nazive predmeta ugovora za većinu direktnih sporazuma koji su zaključeni s privatnim firmama, pa je tako nepoznato na šta je potrošeno nekoliko miliona maraka. Dok mnoge firme samo na ovaj način prihoduju desetine hiljada maraka godišnje, rudari su prinuđeni na ulici tražiti svoja prava, a rudnici u kojima rade nalaze se pred zatvaranjem…
Piše: Dino Cviko
Zakon o javnim nabavkama BiH, koji je još uvijek na snazi, usvojen je 2014. godine. Već naredne godine u funkciju je pušten zvanični Portal javnih nabavki. Ovaj portal znatno je unaprijedio transparentnost čitavog sistema javnih nabavki – svi zainteresirani imaju uvid u određene detalje u vezi s tim kako se i na šta troši javni novac.
Iako, naravno, ni zakon ni portal nisu savršeni, ipak je veoma značajno to što se brojni podaci u vezi s javnim nabavkama trebaju i javno objavljivati. Tako ugovorni organi (čitaj javna preduzeća, institucije…), između ostalog, trebaju objavljivati i šta to, konkretno, kupuju. Preciznije, dužni su navesti naziv predmeta ugovora.
Za Rudnik mrkog uglja „Breza“, koji posluje u okviru koncerna JP „Elektroprivreda BiH“, to pravilo, izgleda, ne važi. Naime, ovaj rudnik je od 2015. godine zaključio 3.264 ugovora, od čega su čak 2.883 direktna sporazuma.
Pojašnjenja radi, direktni sporazumi predstavljaju najmanje transparentan postupak kada je riječ o javnim nabavkama. Zaključuju se direktno s kompanijama koje ugovorni organi sami izaberu, bez mogućnosti da druge firme dostave svoje ponude. Ne objavljuje se ni tenderska dokumentacija, a jedini uvjet za primjenu ovog postupka je da vrijednost ugovora ne prelazi 6.000 KM bez PDV-a.
Ako vam 6.000 KM nije mnogo, pogledajte sljedeći podatak – kada se u obzir uzmu svi ugovori zaključeni od 2015. do sredine aprila 2021. godine, RMU „Breza“ je zaključujući direktne sporazume potrošio čak četiri miliona i 132 hiljade maraka!
No, možda ni to ne bi bilo toliko sporno da se svi podaci objavljuju javno. Tu se vraćamo na bitnu stvar – ugovorni organi dužni su objavljivati šta to kupuju. Iz RMU „Breza“ to ne rade, odnosno za većinu zaključenih direktnih sporazuma uopće nisu objavili naziv predmeta ugovora! Umjesto toga imamo – šifre. Evo kako to izgleda:
Na ovaj način predmeti nabavke ostaju enigma sakrivena u internim šiframa, te se izbjegava mandatorni uvjet transparentnosti. Tako zainteresirana javnost gubi pravo da zna na šta je RMU „Breza“ potrošio milione maraka – to su informacije od javnog značaja koje moraju biti javno dostupne.
Iz RMU „Breza“ za Žurnal navode da šifre označavaju interni broj narudžbe tj. ugovora koje se unose radi lakše evidencije, te dodaju: „Konkretne nazive predmeta za svaki zaključeni direktni sporazum možete vidjeti na Portalu javnih nabavki u rubrici predmet nabavke u stavci: kratak opis predmeta nabavke, gdje stoji i CPV kod za svaku nabavku pojedinačno i klikom na “šifru“ tj. interni broj narudžbe dobijete kompletne podatke za nabavku robe, usluge ili radova za koje su zaključeni direktni sporazumi.“
No, ono što iz RMU „Breza“ ne navode jeste da su detaljni podaci koje spominju dostupni za sve druge, transparentnije postupke javnih nabavki, ali ne i za direktne sporazume. Kada je riječ o toj vrsti ugovora, javnosti su dostupni isključivo podaci koje možete vidjeti na slici iznad.
Podsjetimo da još jedan ugovorni organ, JZU „Institut za javno zdravstvo RS“, također dugo vremena nije objavljivao nazive predmeta nabavki, o čemu je Žurnal pisao. Nakon toga, ovaj ugovorni organ je ipak počeo objavljivati te podatke.
KO JE PRIHODOVAO DESETINE HILJADA OD POČETKA 2020?
Iako je nemoguće odrediti šta je to RMU „Breza“ sve nabavljao, ako se pogledaju ponuđači s kojima su zaključeni ugovori, evidentno je da se radi o čitavom spektru nabavki.
Samo je od početka prošle, 2020. godine zaključeno 418 direktnih sporazuma u ukupnoj vrijednosti od oko 660.000 KM bez PDV-a. S obzirom na veliki broj ugovora, veliki je broj i ponuđača s kojima su zaključeni ugovori, međutim neke firme su dobile više nego druge. Evo nekoliko primjera.
U ovom periodu je firmi „REAL-kem“ dodijeljeno 14 ugovora vrijednih 42.353,60 KM, dok je s kompanijom „ALI & VIS“ zaključeno sedam ugovora u ukupnoj vrijednosti od 34.450 KM. Zanimljivo, svi ugovori s ovom firmom parafirani su u manje od mjesec dana, odnosno između 13. januara i 9. februara ove godine.
S „Rudexom“ su istog dana, 21. aprila 2020. godine, zaključena dva ugovora vrijedna po 5.850 KM, što upućuje na tzv. cjepkanje nabavke na više direktnih sporazuma kako bi se izbjeglo provođenje transparentnijeg postupka. U januaru 2020. je s ovom firmom zaključen još jedan ugovor skoro iste vrijednosti – 5.800 KM.
Pet ugovora vrijednih ukupno 16.990 KM zaključeno je u samo jednom danu (31. marta ove godine) s kompanijom „NRG“. Za razliku od većine ostalih dodijeljenih ugovora, u ovim slučajevima poznati su nazivi nabavki. Naime, riječ je o različitim mjerenjima emisija, a s obzirom na to da su svi ugovori dodijeljeni jednoj firmi, vjerovatno se i u ovom slučaju mogao provesti transparentniji postupak koji bi omogućio većem broju kompanija da se javi na tender, a što bi posljedično vjerovatno dovelo do toga da RMU „Breza“ uštedi određena sredstva.
S firmom „Prospekt“ iz Breze je od početka 2020. zaključeno čak 27 ugovora u vrijednosti od 10.291,45 KM. Inače, ova firma je tokom prošle godine imala, prosječno, samo dva zaposlena radnika.
„R-Produkt“ iz Visokog je sa RMU „Breza“ zaključio 14 ugovora vrijednih ukupno 17.846,50 KM, dok je po 17 ugovora parafirano s kompanijama „Fibex“ (15.286,86 KM) i „Liščevica-promet“ (18.200,86 KM).
„OMS-promet“, sa dva zaposlena lica, od RMU „Breza“ je na osnovu 15 potpisanih ugovora prihodovao 21.213,84 KM, „EN-UNION“ na osnovu šest ugovora 19.470 KM, s „Lagerom“ je zaključeno devet ugovora vrijednih 12.924,61 KM, dok su kompaniji „Vrbovik“, koja je u 2020. imala samo jednog zaposlenog, dodijeljena tri ugovora vrijedna 12.894,50 KM.
Naravno, nisu ovo svi dodijeljeni ugovori od početka 2020. godine – značajne prihode od RMU „Breza“ ostvarili su i firme „Efendić – Swaty“, „Terabajt“, „Nahonal-gas“, „Elsatrade“…
Ponavljamo, za većinu zaključenih ugovora nisu objavljeni nazivi, odnosno javnost nema uvid u to na šta je RMU „Breza“ trošio novac. Jedan dio ovih ugovora je vrlo blizu zakonske granice od 6.000 KM, s nekim firmama je zaključeno više ugovora istog dana, ugovori su potpisani su firmama koje imaju jednog ili dva zaposlena… Sve ovo navodi na sumnju o mogućim koruptivnim aktivnostima.
Ovi podaci posebno dobijaju na značaju kada znamo u kakvom stanju se nalazi „RMU Breza“ – dug ovog rudnika prema Poreskoj upravi Federacije BiH iznosi oko 110 miliona KM! Radnicima nije uplaćivano penzijsko i invalidsko osiguranje čak oko 20 godina. Pisali smo o tome, ali i o svojevrsnim ucjenama Sindikata i Uprave preduzeća. Podsjetimo, neki od radnika su zbog neizmirenih obaveza tužili rudnik, a kada je 27 tužbi došlo na naplatu, Sindikat i Uprava su 27 radnika odlučili pozvati “na savjesno ponašanje” – odustanite od tužbi, jer u protivnom neće biti isplaćene plaće za hiljadu vaših kolega i rudnik će otići u stečaj.
Podsjetimo se i na to da su brojni rudari u FBiH štrajkali tražeći svoja prava, dok se istovremeno jamski rudnici nalaze pred zatvaranjem. Nedavno je Elektroprivreda BiH 228 miliona avansa preinačila u pozajmice rudnicima, što je zapravo samo još jedan pokušaj odgađanja otpuštanja najmanje 1.500 zaposlenih i zatvaranja pojedinih rudnika.
(zurnal.info)
