Sveto slovo opet prijeti

Početkom oktobra u Parlamentu BiH raspravljalo se nadugo i naširoko o Prijedlogu zakona o dopunama Zakona o zaštiti potrošača u BiH, čiji je cilj bio izričita zabrana indeksiranja kredita u stranoj valuti, osim u eurima. Ovaj prijedlog zakona iniciralo je Vijeće ministara BiH sa namjerom, kako je saopšteno, da se zaštite građani kako im komercijalne banke ubuduće ne bi ponovo odobravale kredite koji bi se vezali za neku od inostranih valuta, osim eura. Vijeće ministara BiH je pak sve to iniciralo nakon što su se ministri navodno zabrinuli za sudbinu pojedinih bh. građana, korisnika kredita u švajcarskim francima, nakon što im je Centralna banka BiH dostavila informaciju o problemima kredita ugovorenih s klauzulom o indeksiranju obaveze u švajcarskim francima.

(Oslobođenje – PIŠE: Eldar DIZDAREVIĆ)

O ovoj se temi kod nas dosta zna, jer su svi ovdašnji mediji opširno izvještavali o tome. Međutim, iako je cijeli ovaj slučaj veoma dobro upakovan i predstavljen javnosti kao velika briga Vijeća ministara za bh. potrošače, jako se teško oteti utisku da se suštinski ništa nije riješilo te da su i inicijativa i procedura zapravo tek puke kopije onoga što se tim povodom radi u regiji. Zašto? Obratite pažnju na jedan veoma važan detalj. Izričito se zabranjuje odobravanje kredita koji se vezuju za neku od inostranih valuta… osim eura. Ova sintagma “osim eura” izuzetno je važna i ona zapravo jasno pokazuje da ni zakonodavna ni izvršna vlast BiH nije uradila ništa konkretno u smislu zaštite potrošača niti je, na kraju, generalno riješila cijeli taj problem indeksiranja kredita. Pogledajmo sada o čemu se radi. Ako neka banka nekom klijentu u BiH odobri kredit u konvertibilnim markama (KM), obračuna mu kamate u KM, a klijent potom kroz mjesečne rate otplaćuje i vraća kredit u KM – čemu onda ono “osim eura”? U ovom slučaju zaista nema nikakve potrebe za bilo kakvo vezivanje za bilo koju inostranu valutu, pa samim tim niti za euro, posebno jer je kurs KM drugim zakonima fiksno vezan za kurs eura. Banka nekome odobri naprimjer 10.000 KM kredita i on vraća recimo 15.500 KM. Kurs KM ne može oscilirati u odnosu na euro i to je to. Čist račun, duga ljubav. Čemu onda bilo kakvo dodatno vezivanje za euro?

Međutim, pomenutim prijedlogom zakona Vijeće ministara BiH ostavilo je mogućnost daljnjeg vezivanja svih KM kredita uz euro, uz obrazloženje kako je “konvertibilna marka kao nacionalna valuta zemlje čvrsto vezana za valutu Evropske unije i za njen kurs”. Iako ovo jako lijepo zvuči, to zapravo skoro pa nema nikakve veze sa kreditima u KM. Činjenica da je kurs KM fiksno vezan za kurs eura bi trebala biti prednost u ovom slučaju, jer je kurs fiksiran, pa nema straha za bilo koga da će doći do nekakvih velikih pomjeranja. Ali čemu onda uopšte indeksiranje KM kredita za euro? Postoji, istini za volju, logično objašnjenje cijelog ovog slučaja, ali objašnjenje koje je prije par godina također postalo deplasirano. U ovom slučaju važna godina je 2008. Bh. bankari su prije 2008. često u javnosti objašnjavali kako se bh. komercijalne banke ne zadužuju kod Centralne banke BiH nego u inostranstvu, kod drugih banaka. Zbog toga je bh. bankama prije 2008. bila jako važna ta veza KM i eura, odnosno bio im je važan euribor. Euribor (akronim od Euro Interbank Offered Rate) je međubankarska referentna kamatna stopa po kojoj banke jedna drugoj posuđuju novac na tržištu. Sjetimo se, prije 2008. godine u svakoj ovdašnjoj banci najvažnija stvar na cijelom svijetu bio je euribor i gotovo u svakoj poslovnici se odmah pored ulaznih vrata nalazio displej na kojem se mogao vidjeti grafikon sa kretanjem vrijednosti euribora. Euribor je tada bio, drugačije rečeno, svojevrsno “sveto slovo” u našem bankarskom sistemu. I to je zaista tada imalo smisla. Jedna banka iz BiH zadužuje se u inostranstvu po kamatnoj stopi euribor i onda na to doda svoje troškove i profit, čiji je zbroj na kraju vodio i do kamatne stope po kojoj su banke odobravale kredite u BiH. Euribor je stoga bio izuzetno važan, te je stavljan u ugovore između banaka i klijenata. Međutim, upravo se tu nakon 2008. godine pojavio jedan “mali problem”.

Teoretski i praktično, cijela je stvar funkcionisala tržišno. Ako raste euribor, rastu i kamate u BiH. Ako euribor pada, padaju i kamate u BiH. I s tim nije bilo nikakvih problema. Euribor je malo padao, ali je uglavnom rastao do 2008. i bankari su bili izuzetno zadovoljni. Bili su zadovoljni i bh. klijenti jer euribor nije rastao po nekim velikim stopama pa su sve to skupa mogli lako podnositi. Euribor se do 2008. vrtio u rasponu između 5 i 6 posto i svi su bili sretni. Međutim, finansijska kriza iz SAD-a se 2008. prelila na cijeli svijet pa se euribor preko noći doslovno strmoglavio na 2, a zatim i na jedan posto! U posljednjih pet godina euribor se kreće od 0,25 do 0,50 posto, a trenutna mu je vrijednost 0,25, s tendencijom daljnjeg pada. Taj pad je bh. bankare doveo u nezavidnu poziciju. Shodno ugovorima sa klijentima morali su sniziti kamatne stope, ali oni, kako su izjavljivali, nisu mogli pristupiti tom kapitalu po tim cijenama. I šta se onda desilo? Ništa. Jednostavno – ništa. Banke u BiH nisu snizile kamatne stope u BiH iako su to trebale jer je euribor pao. Kamate su zadržane na tadašnjim nivoima, a novonastala situacija je prevaziđena tako što su ovdašnji bankari javnosti saopštili da im “euribor više nije relevantan”, s obzirom na to da ne mogu pristupiti kapitalu po tim cijenama. Obratimo, dakle, pažnju na činjenicu da su ovdašnji bankari prvi de facto i de jure raskinuli tu pupčanu vrpcu, tu vezu KM kredita i eura, koju Vijeće ministara BiH iz ko zna kojih razloga i dalje forsira u našim zakonima.

Istini za volju, moramo zaista priznati da bh. banke nisu ni u snu mogle pristupiti tom kapitalu po sniženoj cijeni, odnosno sniženom euriboru. Međutim, činjenica je također da to ne bi trebalo interesirati ovdašnje klijente. Baš kao što banke i bankare ne zanimaju razlozi zašto euribor raste kada raste, tako ni klijente ne bi trebalo biti briga zašto euribor pada kada pada. Međutim, kako smo već rekli, u ovom slučaju svi su nekako – dakle i banke, ali i klijenti – bili zadovoljni novonastalim stanjem i niko više zapravo nije želio da bilo šta dodatno talasa. Euribor je tako preko noći za BiH postao nerelevantan i to van institucionalnih, zakonskih okvira. I to je uredu. Ali zašto se onda bilo kakva daljnja veza KM kredita i eura nalazi u našim zakonima? Ako se ukida veza KM kredita sa švajcarskim francima, čemu onda ta sintagma “osim eura”? Na taj se način ne štite potrošači, nego upravo suprotno. Potrošači u BiH ne mogu biti zaštićeni sve dok postoji bilo kakva veza KM kredita sa bilo kojom valutom, uključujući pri tome naravno i euro. Jer i euro može finansijski veoma lako da eksplodira u narednom periodu. Evo zašto.

Na svjetskom finansijskom tržištu u narednim mjesecima i godinama očekuje se velika promjena kakvu svijet do sada nije vidio. Koncepcija štampanja novca bez pokrića, budžetskog deficita i sumanutog zaduživanja došla je do svog kraja, te su zbog toga centralne banke širom svijeta posljednjih godina doslovno počele da gomilaju monetarno zlato. Kina, Rusija, Indija … ali i brojne druge zemlje žele istisnuti iz svjetske trgovine valute bez realnog pokrića, što se prvenstveno odnosi na američki dolar, a potom i na euro. Kina je čak zvanično najavila emisiju svoje valute sa podlogom u zlatu. Kineska i ruska centralna banka su u posljednjih pet godina povećale svoje zlatne rezerve za više 75 posto (usput, mi smo u tom periodu uglavnom prodavali naše ionako ekstremno skromne rezerve monetarnog zlata, op. a.), pripremajući se na taj način za “valutni zemljotres”. A ako Kina emituje svoju valutu sa podlogom u zlatu, to će itekako uticati prvo na dolar, a potom i na euro, valute koje nemaju nikakvu realnu podlogu iza svog štampanja, izuzev stravične vojne moći. Ostatak svijeta međutim želi da zauvijek prekine tu anglosaksonsku finansijsku hegemoniju zasnovanu na štampanju novca bez pokrića te stoga mnogi ekonomisti tvrde da je trenutno na sceni ogromna promjena globalnih valutnih odnosa koja se dešava brže nego što to iko shvata. A ako se kurs eura zatrese, onda će i KM, koja je fiksno vezana za EU valutu, doći u velike probleme. To bi, s druge strane, značilo da bi ovdašnji potrošači u predstojećem valutnom zemljotresu mogli itekako da nadrljaju, mnogo gore od korisnika kredita indeksiranih za švajcarski franak. Jer, ako kurs eura počne da skače, skočit će i euribor, a onda će se bh. bankari preko noći sjetiti da im je euribor itekako relevantan. I to je ujedno razlog zbog kojeg kažemo da Vijeće ministara BiH ništa nije uradilo na zaštiti ovdašnjih potrošača, nego upravo suprotno.