Svetlana Cenić: Čega se bojite, poslanici i funkcioneri, te ostali mali karijeristi?

Piše: Svetlana Cenić – dosije.ba

Niti se preporučivala, niti išta tražila. No socijaldemokratska braća se složiše da tuku s obe strane: one srpske i one bošnjačke. Ne volim generalizaciju, ali šta ću kad sebi prisvajaju da predstavljaju vaskolike Srbe i vaskolike Bošnjake. Molim da se uključe i Hrvati, čistio da mi ne bude neugodno. Po redu. Da, radila sam na Palama sa Nikolom Koljevićem. Da, bila sam sreketar Komiteta za saradnju sa UNPROFOR-om i međunarodnim humanitarnim organizacijama.  Da, proglašena sam nepodobnom i tada, otišla, sa zvonom na vratu tako da nigde nisam mogla da se zaposlim. Biljana Plavšić me čak “opevala” u svojim knjigama kao sarajevskog špijuna, a nosala sam etiketu britanskog, američkog, sve do norveškog.  Bila sam i ustaškinja, jer mi je majka Hrvatica, jednako kao i balinkura, jer mi je pokojni svekar i deda moje kćerke Kemal. Čak je i Dragan Čavić imao problem u svojoj stranci kada me pozvao da mu budem savetnik Dalje. Da, bila sam svedok na suđenju Momčiliu Krajišniku, kao i mnogi svedoci u Hagu. Kao svedok, bila sam krajem marta 2006. godine, dakle pre osam punih godina. Odbila sam da budem zaštićeni svedok, jer nemam šta da krijem, niti sam imala nameru, kao mnogi koje znam, da uzimam lažne potvrde Crvenog krsta ili lažne iskaze “svedoka” da sam bila, recimo, u inostranstvu. Da, tokom svedočenja bilo je pitanje o logorima, dana 30. 03. 2006. godine, i za zainteresovane, evo na kraju teksta izvod iz originalnog transkripta.  Da, vodila sam stranog novinara, a na put smo krenuli krajem septembra 1992. godine, završili negde u prvoj dekadi oktobra, što se iz priloženog transkripta vidi. Dalje. Logor Trnopolje u to vreme nije više bio isto ono što je bio do dolaska Međunarodnog Crvenog krsta, a podaci Tribunala jasno kažu da je u vreme kad sam ja tamo bila izgledao sasvim drugačije od onog strašnog mesta do avgusta meseca.  Logor je  potpuno  zatvoren u novembru mesecu te godine. Ko želi, može da nađe kompletno svedočenje na internet stranici Tribunala. Datumi, odnosno vremenska odrednica je potpuna jasna.

Šta je vrli novinar uradio od toga, vidi se po portalima i hajci koju sada sprovode isti oni koji su me zvali u partije, nudili kandidatire i celo vreme, naravno, znali gde sam bila u ratu, jednako kao što su znali da ne postoji služba, pa i njihova,  koja me nije proverila. Uostalom, to je i uradio i OHR kad je trebalo da preuzmem funkciju ministra finansija. Ne, nikada nisam bila član SDS-a.  Teza o “SDS-ovom ministru” trebalo bi da zvuči, onako zastrašujuće za one koji ne razmišljaju o tome s kim je SDS u koaliciji, gde sve obnaša vlast i kako je dobra udavača kad  se formira Savet ministara ili nudi sve samo da se izbaci konkretna partija za svog područja.  Sa mnom su u toj vlasti bili, na primer, i sjajni Muhamed Lišić, Zdenka Abazagić, pa ne znam da li će i njih proglasiti SDS-ovim ministrima kad im zatreba. Šta je izveštač agencije propustio sve da kaže, a šta sve iskrivio, biće prilike na sudu da pričamo, ali interesantno da nije pomenuo da sam istog tog dana rekla pred Tribunalom i ovo: “

SUDIJA ORIE: [simultani prevod] Jeste li razgovarali sa zastupnicima ili sa pripadnicima neke druge nacionalnosti ili etničke skupine nakon rata o ovome to ste nam upravo opisali?

12 SVEDOK: I moj posao je takav i sve što u životu radim zadnjih godina posvećeno je Bosni i Hercegovini. I često razgovaram i sa radnim kolegama i sa prijateljima upravo u pokušaju da se nikom od nas više to ne desi.

15 SUDIJA ORIE: [simultani prevod] Jeste li Vi doživjeli da Muslimani i Hrvati s kojima ste razgovarali isto razmišljaju, slično razmišljaju, kao i Vi? Naime, da su ti ljudi žalosni zato što su morali otići, i da li ste Vi to mogli shvatiti ukoliko su oni takve osjećaje iskazali?

19 SVEDOK: Naravno da sam slušala i ovako teške priče i da su isto prolazili kao i svi mi. Od… Znate, došli do zaključka da bi se moglo uporediti  sve, tačno po fazama, kako se ko od nas osećao. Prvo; neverica, zatim bes, ljutnja, pa onda tuga, neka nada. Tako se smenjivalo. I mislim da su potpuno iste priče i srpske i bošnjačke i hrvatske.

3 SUDIJA ORIE: [simultani prevod] Hvala Vam na odgovorima.

“Tako mislim i sada, sve radim da se zlo ne ponovi, pa me neće u istu mašinu uvesti oni koji pričaju o pomirenju u evropskim filc rukavicama, a pri tome gledaju kako da me zadave ili sklone trajno. Nacrtali  su mi metu na leđima, pa sad čekaju rezultate. Za vlast u RS sam izdajnik i loša Srpkinja, za njihove partnere u FBiH valjda četnik ili šta znam šta sve ne, pri tome, kako rekoh, zaboravljaju da je sve ovo dostupno godinama na zvaničnim stranicama, a da u mojoj biografiji, ma gde bila, nikada nije sakrivena činjenica o tome gde sam bila u ratu, niti sam se, kao mnogi, posipala pepelom ili uzimala ulogu velike Srpkinje, u zavisnosti šta je kurentno na političkom tršištu. I zaboravljaju koliko ljudi, koji su obnašali mnogo odgovornije i kontroverzne funkcije u ratu, sede sada u institucijama BiH i raduju se da mene čereče. Kad je potrebno svojoj stražnjici obezbediti mesto, onda može i sa onima koje su do juče proglašavali ustašama ili četnicima. Može i drugačije. Nije problem.  Ovi sa Pala sebi, Hrvati sebi, Bošnjaci sebi. Država?! Kao da za nju iko i mari!

 

Je li strah od toga što su se ojađeni radnici Tuzlanskog kantona mene setili? Pa uigranim i oprobanim metodama pucaju sa RS strane, dodajući loptu na FBiH partnere? Čak su i poslanici u NSRS jedva dočekali ponovo da mi ime pominju. Čega se bojite, poslanici i funkcioneri, te ostali mali karijeristi? Je li mrva vlasti vredna toga  da lažete, podmećete i angažujete kojekoga po portalima da ucenjuju ljude da me skidaju sa društvenih mreža? Jadnici, malo li ste opljačkali vlastiti narod? Malo li ste ih ojadili od rata na ovamo? Malo li ste ih ukopali sve braneći ih od ovakvih kao ja?! I dok puzite pred Vučićem, pevate sa Dačićem, sklapate sve moguće koalicije, divite se Dodiku i imate kompleks od njega, setite se toga, setite se koliko su vam dvostruki aršini. Za mene će Vučić i Dačić biti dobri sve dok budu radili ono što sad govore,  ne petljaju se u moj život onako kako su to radili svi oni koji su mi predstavljali da me ceo svet mrzi samo zato što sam Svetlana, a ne Svjetlana ili Selveta, a Dodiku i Lagumdžiji, te njihovim partijama – satelitima, podrepašima i karijeristima ne verujem ni kad dobro jutro nazovu, Jer, vidim na šta su spremni, jer vidim koliko su obeščastili ime socijaldemokratije, do čega doveli partije i koliko im i krajnje desno nije mučno, samo kad njima zatreba.

Zato ostajem pri onome što sam, ko sam,  zašto sam, a uništenim radnicima u Tuzli imam nameru da pomognem bar sugestijom za šta da pitaju, šta da traže i šta bi moglo da se uradi.

Pa sad gustirajte taj tako sporni deo, a ja na kraju dodajem da hoću, naravno, terati do sudnjeg dana i zadnjeg suda sve one koji su iskaz zloupotrebili, a zatim i one kojima je to za hajku taman dobro došlo. I da! Kada budu sudili za neviđenu pljačku  i otimačinu, zalagaću se da se obavezno jave i svedoci odbrane. Neću apelovati da se presudi bez suđenja, neću se zalagati da se uskrati odbrana bilo kome. Verujem da će biti puna sudnica odbrane. Svih onih koji bi sada mene kao žrvtu voljenom vođi da prinesu. Sa srećom!

G. STEWART: [simultani prevod] Gospoño Čenić, jučer sam Vas pitao, ali smo kasnije napustili tu temu, pitao sam Vas za susret sa kanadskim novinarom u Trnopolju. Tokom posjete Trnopolju, da li ste bilo šta vidjeli što bi Vam ukazalo na to da je tamo bio, odnosno da je tamo došlo do neprimjerenog odnosa prema zatočenicima?

16 O: Za mene je bilo čudno da vidim uopšte ljudi toliko na jednom mestu. I sa dosta stvari okolo naokolo, tako ne baš, ne, ne baš nego neuslovno, i bili su mi čudni ti bicikli koji su stajali, odnosno koji su bili tom uličicom, kako se prilazilo, ne baš i nimalo prijatna atmosfera uopšte. Ako treba da opišem ili…

20 P: Dozvolite da Vam ja postavljam pitanja, gospoño Čenić. Prvo nam recite da li Vam je bilo jasno da su tamo ljudi bili zatvoreni protivno njihovoj volji, u vrijeme kad ste Vi bili tamo.

23 O: Nije, zato što smo pitali tog čoveka u toj rasparanoj uniformi šta se dešava i on je opisao da je to kao kolektivni, kao sabiralište, centar. Nešto tako. A ljudi su ulazili i izlazili, u civilno obučene žene, muškarci. Onda sam

videla da, to što mi je bilo čudno, ti bicikli, da dolaze biciklima tako da nisam stekla utisak da su zatvorenici ali nije mi baš bilo ni normalno da su tu.

3 SUDIJA ORIE: [simultani prevod] Gospodine Stewart, isto pitanje kao i prošli put. Vi ste pokrenuli, kad ste pokrenuli to pitanje, da li Vi osporavate presuñene činjenice, što Vi naravno imate pravo da učinite ili – ali to bi tražilo onda mnogo više od iskaza jednog svedoka koji bi na to potrošio par sati ili jedan dan. Kako da shvatim ovaj pravac ispitivanja?

8 G. STEWART: [simultani prevod] Pa, činjenica na koju ste Vi ukazali je da, ako bi ja želio da osporavam presuñene činjenice bilo bi potrebno da uradim mnogo više od izvoñenja ovog iskaza. Ja sam shvatio šta želite da kažete.

11 SUDIJA ORIE: [simultani prevod] Da.

12 G. STEWART: [simultani prevod]

13 P: Da li ste Vi mogli da procijenite ko je glavni u tom logoru, ko je zadužen za taj logor?

15 O: /?Ne./ Zato što, kao što sam rekla, niti je to bila neka uniforma s oznakama, niti mi je bilo jasno uopšte ko drži kontrolu, ko kontroliše.

Očigledno neka kontrola jeste postojala, ali ne znam ko zvanično je to kontrolisao. Zaista.

19 P: Da li ste vidjeli ili čuli bilo šta tokom te posjete što ste smatrali nužnim da izvijestite bilo koga o tome kada ste se vratili na Pale?

21 O: Kad sam se vratila na Pale, ja sam pominjala to, ali ne u vidu  izveštaja, nikakvog jer, kao što sam rekla, nije od mene ni traženo da podnesem  ikakav izveštaj, ali sam u ovome kao i u ostalim dijelovima čitavog tog putovanja pričala svojim kolegama.

3 P: A kojim kolegama ste to ispričali?

4 O: Razgovarala sam i sa gospoñom Milijanom, i sa gospoñom Milenom i sa ljudima koji su tamo radili.

6 P: Da li je bilo šta od toga o čemu ste razgovarali sa svojim kolegama, predstavljalo nešto zbog čega biste bili zabrinuti pa ste smatrali da treba nekoga na višoj vlasti da o tome obavijestite?

9 O: /nečujno/ …nikakav izvještaj podnela, niti, sem kažem, takvih vrsta razgovora, jer sam se tokom tog putovanja zaista nagledala mnogo čega. Možda mi je tad doprlo do svesti da je situacija ozbiljnija nego što sam ja pretpostavljala inače.

13 P: Šta je konkretno bilo ozbiljnije nego što ste očekivali?

14 O: /nečujno/ …tog putovanja videla je bilo mnogo ozbiljnije nego što sam ja mogla da pretpostavim. Ako hoćete, mogu da redam nekoliko samo stvari.

16 P: Molim Vas, učinite to.

17 O: Prvo; i taj Obodni Kanal. Tad su voñene borbe, mrtvih na sve strane i ono što me tad šokiralo, ti NATO paketi koje sam videla kod pripadnika hrvatske vojske. Jel to su bili dobro ukopani bunkeri, očigledno kako bi to vojska rekla, dobro utvrñeni, i iza njih su ostali paketi zaista hrane koja je izgledala tad  za nas sve misaona imenica. Tad sam prvi put i videla zaista uniformu vojske države Hrvatske. Dalje Bosanski Brod, jel mi smo zajedno sa vojskom srpskom ušli u Bosanski Brod i te kolone ljudi. Trnopolje jer smo pitali za objašnjenje, naravno, ko su ljudi tu, šta se dešava i dato nam je objašnjenje da je to kao sabirni centar, da su ljudi mahom Bošnjaci koji će odatle biti transferisani gde ko hoće. Da li van zemlje, da li negde i da to što ulaze i izlaze, idu do svojih kuća da uzmu nešto stvari i vraćaju se. Što mi je bilo najblaže rečeno, čudno i teško.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close