Ako ste ikad posjećivali muzeje ili galerije, vjerovatno ste zapazili skulpturu muškarca sa savršenim torzoom, rukama, nogama, i figurom u cjelini.
I najvjerovatnije je imala mali penis.
Sigurno ste se ponekad zapitali zašto skoro svaku drevnu statuu krasi prilično mali penis? Sve ostalo je na ovim muškarcima idealno.
Razlog je zanimljiviji nego što mislite.
Knjiga Kako govoriti o historiji umjetnosti ukazuje da u drevnim vremenima, veliko nije uvijek označavalo – bolje, piše Femina.
Historičarka umjetnosti Elen Oredson objašnjava:
“Za većinu ljudi, u to vrijeme, veliki penis bio je povezan s glupim, pohotnim i ružnim čovjekom. Idealan Grk je mudar i autoritativan, i prije svega racionalan. On može često imati seks, ali to nije povezano s veličinom penisa. Ne tako veliki penisi su im omogućavali da ostanu hladni, i vođeni zdravom logikom“.
U to vrijeme se smatralo da, što je manji penis, njegov vlasnik je racionalniji i intelektualniji. Takav muškarac ima više šanse da koristi svoj mozak, nego spolni organ.
Mali muški spolni organi su uglavnom prikazani na statuama koje predstavljaju heroje, bogove i sportiste, dok su veliki penisi u erekciji krasili statue demona, poput satira (poluljudi – poluživotinje velike požude i strasti sa sklonošću prema alkoholizmu).
Zato su statue, kao sto je statua Davida, izgledale ovako:
A statue budala izgledale su ovako:
Dodat ćemo da su vajari više pažnje pridavali vajanju određenih mišića, kostiju i crta lica, a ne genitalija. Ovo potvrđuje da se veliki spolni organ nije smatrao prioritetom u drevnoj Grčkoj i Rimu.
Dakle, od doba antičke Grčke do danas, tokom proteklih vijekova, civilizacija se transformirala. Ali, kada je u pitanju idealna veličina penisa – društvo je, jednostavno, zamijenilo jednu neosnovanu teoriju drugom.
A šta vi mislite ovome?
