Šta slijedi nakon izbacivanja Rusije iz G8?

Ministarstvo vanjskih poslova Rusije zaista ima pravo. Na Samitu G8 je posljednjih godina doneseno malo konkretnih odluka. To je tačno. Često su komentatori već zvonili posmrtnim zvonima “ovom formatu” jer je Samit G20, sa zemljama u ubrzanom industrijskom razvoju Kinom, Brazilom, Indijom, u međuvremenu postao važniji. Kada međutim Sergej Lavrov tvrdi da nije tako loše što Rusija više ne smije biti prisutna kada se sastaje sedam vodećih industrijskih zemalja, onda se ne može vjerovati u njegov hladni stav. Gospodina iz Kremlja će strašno nervirati jer više neće smjeti sjediti za stolom velikih. Pri tome nije bilo važno to o čemu se odlučuje na sastanku G8, već je bilo važno biti prisutan na sastancima. Upravo zbog toga jer je klub tako ekskluzivan.

Gorbačov, Jeljcin, Putin, svi su voljeli biti prisutni i dugo su radili na tome da mogu ravnopravno sjediti za istim stolom sa super bogatima. Na ravnopravnom nivou, kako se to lijepo kaže. To je sada gotovo. A to boli moćnika Putina. Diplomatski gledano Rusija je katapultirana na stanje iz 1991. godine. Tada je generalni tajnik Komunističke partije Sovjetskog saveza mogao barem posjetiti Samit G7 u Londonu. I na to je bio ponosan.

Ponos je na ljeto želio pokazati i Vladimir Putin u njegovom ušminkanom Sočiju. Od toga sada neće biti ništa. Ipak da li će ga to primorati na razmišljanje? Svoj ekspanzionistički kurs on zbog toga neće radikalno promijeniti, ali možda će napraviti pauzu. Divljenja vrijedna odlučnost sedam preostalih članica Kluba pri donošenju dodatnih sankcija i odbijanju aneksije Krima ne bi trebala proći bez dojma na rusko rukovodstvo. Američki predsjednik Barack Obama se bez “ako i ali” izjasnio za Ukrajinu, za Europu i za NATO. A preostalih šest članica smatraju to dobrim. Riječ je o pobjedi na poene za Zapad i porazu, odnosno šamaru za Putina.

Kako će on sada vladati? Tek sada će istinski bijesan uzvratiti i ispružiti ruku prema istoku Ukrajine? Ili će pokušati organizirati protusamit? Samit voljnih ili tako nešto. Ali brojni voljni se nisu spremni uključiti. Rusija trenutno nema stvarne saveznike. I Kina pokazuje rezerviranost. Može li Putin ovu izolaciju na međunarodnom parketu dugo izdržati? Diplomatski šahovski potez iz Haga neće opozvati odluku o otcjepljenju Krima, ali možda signal G7 može u najmanju ruku pomoći u sprječavanju širenja krize i usporiti novu podjelu Europe, put natrag u Hladni rat. To sada ovisi od Putina i reakcije ruske vladajuće elite. Ukoliko ruska vojska krene naprijed u Ukrajini, onda bi se kao novi stepen eskalacije moglo pokušati izbaciti Rusiju iz Grupe 20. Da li bi onda Sergej Lavrov još uvijek bio tako cool?

Ekonomija već reagira. Investitori povlače novac iz Rusije. Od njemačkih preduzeća se može čuti da se povjerenje, koje je građeno desetljećima, raspada. Tako da uopće nisu potrebne formalne ekonomske sankcije. Proces erozije je već počeo. To bi zaista trebalo pokrenuti Putina na razmišljanje. Sada G7 i europske države moraju držati otvorene kanale komunikacije i Rusiju na bilo koji način dovesti za pregovarački stol sa Ukrajinom. Otkazivanje samita G8 u Sočiju i prebacivanje samita G7 u den Haag, ne smije ni u kom slučaju značiti kraj diplomatskih aktivnosti.

Usput pobjednik je već poznat iako je to vjerojatno bila slučajnost: Prvi put domaćin sastanka G7 neće biti jedna zemlja članica, već Europska unija. Europa na ravnopravnom nivou.

Autor: Bernd Riegert

Odg. urednica: Zorica Ilić / Jasmina Rose