TANJA – Hajdi Tamara Bunke
KUBANSKA HEROINA
Romanse u vrijeme revolucije
„Pravi revolucionar je vođen velikim osjećanjem ljubavi“, govorio je Če Gevara. Ovaj legendarni buntovnik je bio romantik koji nije znao „tajming“, kako reče jedna od njegovih ljubavi. U ruksaku je nosio sa sobom omiljenu zbirku pjesama čileanskog Nobelovca Pabla Nerude, a i sam je pisao romantične pjesme sa puno emocija. Književnik P. Neruda je u svojoj knjizi sjećanja „Priznajem da sam živio“ sa ponosom pisao da veliki Če Gevara voli njegovu poeziju. Če je rođen u Argentini kao dijete bogatih roditelja. Nakon školovanja se preselio u Meksiko gdje je radio kao ljekar. Tamo je uspostavio kontakt sa Fidelovim bratom Raulom i priključio se kubanskim revolucionarima. Bio je sklon literaturi, a često je isticao da je prvi prioritet revolucionara svestrano obrazovanje. U svom poslednjem pismu, koje se smatra njegovim testamentom, jer je slutio dolazeću smrt, savjetuje da dobri revolucionari treba mnogo da uče kako bi mogli da „vladaju tehnikom i dominiraju prirodom“. Najveća odlika revolucionara je da u svakoj prilici prepozna nepravdu koja se čini bilo kome na svijetu. Ta njegova poruka kod mladih nije ostala bez odjeka. Njegova je kćerka doktorirala i direktor je Istraživačkog centra „Če Gevara“. Puno putuje i drži predavanja širom svijeta. U Iran je putovala 2007. god. i tamo se samo od sebe nametnulo pitanje ko bi mogao biti Če Gevara Azije? Nakon nedavnih dramatičnih događanja u tom dijelu svijeta, poznati sarajevski novinar S. Avdić je pravio paralelu između generala Sulejmanija i Če Gevare. Da li će to biti general Sulejmani ostaje da se vidi. Mislim da će teško neko uspjeti da dostigne slavu i planetarnu popularnost koju je imao Če Gevara. Povodom njegove prerane smrti francuski filozof Žan Pol Sartr je izjavio da smo izgubili najsavršenijeg čovjeka našeg vremena koji smrću postaje legenda i odlazi u besmrtnost vječnosti. Da bi se napravilo potpuno svjedočanstvo o jednom životu potebno je prodrijeti i u njegovu intimu, proviriti malo kroz prozor u buntovno srce ovog revolucionara. Njegova harizmatična pojava plijeni i osvaja. Čak su i sami novinari magazina „TIME“ nakon intervjua sa 31- godišnjim revolucionarom (1960) zaključili da Che Guevara posjeduje „ osmijeh slatke melankolije koji na mnoge žene djeluje razarajuće“. Njegov pomalo neuredan stil, ekscentričnost i stav oduzimali su ženama dah, on je bez sumnje bio originalna verzija boemskog izgleda Džoni Depa (Johnny Deep).
Ljubavne romanse i revolucija, je ono što mnoge zanima, jer to su bila vremena kada se mnogo pucalo, strasno voljelo i puno patilo. Če je bio zaljubljive prirode, kao nekadašnji njemački kancelar Gerhard Šreder. Za Ernestom Če Gevarom su uzdisale mnoge žene, ali su njegov ljubavni život obilježile samo tri. Dvije su mu bile supruge, a treća, koja je bila istovremeno i njegov suborac, ali i njegov dobri anđeo čuvar, pratila ga je kao sjena sve do njihovog tragičnog kraja. Posljednja žena koju je voleo slavni revolucionar Če Gevara zvala se Tanja. Ipak, ova ljubav ostala je u sjenci njihove borbe, ali je činjenica da je njeno ime “upisano” kao poslednje na malobrojnom spisku žena za koje je emotivno bio vezan Če Gevara.
TANJA I ČE GEVARA – život piše romane
Ko je stvarno bila ta hrabra i inteligentna djevojka, koja je u nekadašnjoj Istočnoj Njemačkoj nakon smrti postala Svetinja i Heroina nacije? Njezinim imenom su nazvana 242 udruženja žena, brojne škole, ulice i dječiji vrtići nosili su njezino ime. Rođena je 19. novembra 1937. godine kao Hajdi Tamara Bunke Bider i bila je kćerka njemačkog komuniste Eriha Bunkea i ruske Jevrejke Nađe Bider. Rodila se u Buenos Airesu, gde su njeni roditelji bili u izgnanstvu i došli 1930. godine, sedam godina pre njenog rođenja. Tokom pedesetih Tanja je uspješno okončala političke nauke na Univerzitetu Humboldt u istočnom Berlinu. Diplomirati na Humbolt Univerzitetu , kako to lijepo zvuči. U trenu kada je primala fakultetsku diplomu pred njom je bila još decenija života. Veliki Aleksandar Humbolt bi, siguran sam, bio ponosan na životnu priču ove divne dame, jer je i on stekao slavu putujući latinskom Amerikom. Desetak godina nije puno, ali je i to ponekad dovoljno za slavu i vječnost. Ovako je sve počelo: Tanja je upoznala Ernesta Če Gevaru, tadašnjeg guvernera Narodne banke Kube i predvodnika kubanske delegacije koja je 1960. godine došla u posjetu u njemačkom gradu Lajpcigu. Kada je ugledala pred sobom svog heroja čijim se djelima i stavovima divila, uspjela je da se nametne i postane njegov vodič i prevodilac tokom boravka u Njemačkoj. Ne postoje dokazi da je među njima već tada bilo „nešto više“ od simpatija, ali se to lako može zaključiti s obzirom na to da je ona već sljedeće godine otišla na Kubu i pridružila se kubanskim „barbudosima” (bradonjama).Kao volonter oduševljeno je učestvovala u radničkim akcijama širom zemlje, u kampanji opismenjavanja stanovništva, izgradnji škola, poslovima u miliciji. Radila je i u Ministarstvu prosvjete, bila član Kubanskog instituta prijateljstva s narodima i Saveza žena…
U vrijeme kada je odabrana da učestvuje u gerilskoj ekspediciji u Boliviji, dobila je nadimak “Tanja” po kome je ostala zapamćena. Koliko je Če Gevari bilo stalo do nje, govori i podatak da je za tu opasnu misiju naložio da je priprema Danijel Alarkon Ramirez, poznatiji kao Beninjo, koji je trebalo da je obuči vještinama samoodbrane, uključujući korišćenje pištolja, kao i presretanje i kodiranje radijskih poruka. Kubanci su ovu revolucionarku zapamtili po inteligenciji i hrabrosti, a Beninjo je posle tog perioda provedenog sa njom, govorio da je “milostiva, lijepa, ljubazna, ali veoma teška.”
U novembru 1964. godine Tanja, koju su njeni saborci zvali i “La Geriljera”, otišla je u Boliviju u svojstvu tajnog agenta, čiji je zadatak priprema terena za novu borbu.Tamo je boravila pod imenom Laura Gutjeres Bauer, radeći kao učiteljica i kolekcionar bolivijske narodne muzike. Vrijedno je prikupljala informacije o pripadnicima bolivijskog visokog društva i slala ih Čeu na Kubu. Nestrpljiva i nemirnog duha, Tanja se 1966. godine priključila gerilskoj grupi Huana Vitalija Akunje, čemu se Če usprotivio. On nije htio Tanju za saborca, jer je znao da je misija za koju se spremao suviše opasna.
Bolivijski vojnici, potpomognuti agentima američke CIA, postavili su Čeu 31. avgusta1967. godine zasjedu u mjestu Vado del Jeso. Tanju su ubili dok je prelazila Rio Grande, a sa njom i još osam njenih drugova. Mario Vargas Salinas, oficir koji je komandovao vojnicima je pucao u Tanju. Za taj „podvig“ je kasnije unaprijeđen u generala. Tako to rade kavaliri iz Bolivije. Generalisimus je kasnije ovako opisao ovu scenu: pred našim očima se pojavila plavuša prodornog pogleda, lijepa kao što ponekad mogu biti lijepa svitanja u Patagoniji. Prelazili su rijeku sa podignutim rukama iznad površine vode, noseći ruksak i oružje. Bio je u dilemi. Pružiti ruku ovoj divnoj dami i pomoći joj da izađe na obalu spasa za kojom je čeznula ili da puca u nju i obavi svoj vojnički zadatak. Odjeknuo je prasak puške. Nobelovac Mario Vargas LLosa bi joj pružio ruku, što i dolikuje pravom kavaliru, da je bio na njegovom mjestu. Neka od televizija je snimila njezino tijelo kako pluta na rijeci Rio Grande. Te potresne slike su izazvale šok u Istočnoj Njemačkoj, Kubi, Argentini i širom Svijeta. Mnogo je suza proliveno. Te slike su i mene u srce dirnule nakon toliko godina i bile su motiv da pokušam napisati ovaj tekst. Beživotno tijelo revolucionarke je plutalo rijekom sve do 6. septembra, kada su ga ti isti vojnici sahranili zajedno sa ostalim pobijenim revolucionarima.Tanju su izdali bolivijski seljaci za „šaku dolara”, a mesec i po dana kasnije, poginuo je i Če Gevara. Zasjeda koja je napravljena Tanji je klasična „Sačekuša“, a nama je poznata iz rata u Bosni, jer je na sličan način likvidiran general Blaž Kraljević koji je, kakve li slučajnosti, također imao osam pratilaca i svi su stradali skupa sa njim.
Na Kubi se Tanja ubraja u Ikone Revolucije. Tanjini posmrtni ostaci su 13. oktobra 1998. godine prebačeni na Kubu, gde je upriličena sahrana sa državnim počastima dostojna prave heroine. Sahranjena je u MAUZOLEJU-ČE GEVARA u Santa Klari pored svojih suboraca.
Autor: Marko Raguž
Sarajevo, 07. 02. 2020. god.
