Napori da se ograniči govor mogu postati sredstvo za ušutkivanje kritičara ili ugnjetavanje manjina. Najjače oružje protiv govora mržnje nije represija, već više govora. (Barack Obama, 2012)
Ako želimo da živimo u slobodnom društvu, potreban nam je robustan i slobodan govor koji mora uključivati slobodu da se ne slažemo i da se suprotstavimo općeprihvaćenoj razboritosti.
Ljudi često pitaju, ali da li je sloboda govora zaista ugrožena? Mogao bih nabrojati nebrojene primjere, kao što je Germaine Greer i njeni navodni transfobični pogledi, ili primjer aktiviste za prava homoseksualaca Petera Tatchella čije razlone ne mogu baš da shvatim, spisak pozivnica govornika širom zemlje koji su otkazani zbog prijetnji protestima od strane cenzorskih studentskih unija ili ljevičarskih akademika je dug i nastavlja da raste.
Problem je, međutim, mnogo dublji od toga da li neki govornici mogu doći i raspravljati o idejama sa studentima. Veći problem je hladna atmosfera stvorena ideološkim zbližavanjem. Problem je grupno razmišljanje.
Akademik (svjetski poznati komentator) Jordan Peterson je posljednji u nizu govornika koji se smatraju nepodobnim za studente – studente koji studiraju na nekim od naših najistaknutijih institucija, cijenjenih na globalnom nivou i koje se nalaze na vrhu ljestvice iz godine u godinu.
Postoji snažna želja da se ušutkaju glasovi zbog kojih se neki ljudi osjećaju neprijatno. Svijet je zvanično okrenuo glavu – tiho izgovoreni, visoko obrazovani, liberalno orijentisani ljudi (ili bolje rečeno, ljudi koji sebe smatraju liberalno orijentisanim) postali su nespremni da prihvate ili tolerišu izdvojeno mišljenje i ono što neki mogu da dožive kao neprijatno uvjerenje.
Kembridž univerzitet odlučio je da poništi ponudu gostujućeg istraživača Jordanu Petersonu nakon studentskog online aktivizma koji je tvrdio da: “Njegov rad i stavovi nisu reprezentativni za studentsko tijelo i kao takvi ne vidimo njegovu posjetu vrijednim doprinosom Univerzitetu”.
Kao što je na twitteru napisao Kembridžov diplomac, James Mathieson, to znači da univerziteti Darvin, Erasmus i Turing, isključuju određene glasove, odlučujući da su neki od najtalentovanijih studenata u svijetu suviše slabi da bi bili izloženi novim idejama; “osjećaj ugroženosti” sada se smatra legitimnim razlogom za zabranu propitivanja intelektualnog koncenzusa i statusa quo.
Rastuća reakcionarna mržnja prema novim idejama u akademskim institucijama napad je na slobodu govora. Ali ako smo slobodni samo pod uslovom da budemo bezopasni, onda uopće nismo slobodni. Ovi studentski aktivisti, kao i oni u višim ešalonima Kembridž univerziteta koji se njima bave, nalaze se na pogrešnoj strani politike kada je u pitanju poštivanje slobodnog društva.
Piše: Darren Grimes (IEA)
S engleskog preveo: Resul Mehmedović
Dialogo.ba
