Dinastije, afere, presude i jedinstvenih 0 medalja: Naša pitanja OKBIH na koja su odbili odgovoriti

A, na Igrama 2024. nas je prestavljalo pet sportista, manje nego na već spomenutim Igrama u Barceloni 1992. godine kada je boje naše države branilo šest sportista. Vjerovatno i ovaj podatak dovoljno govori o tome na kako niskim granama je sport u Bosni i Hercegovini.

A, o problemima u sportu te konkretno o lošim rezultatima bosanskohercegovačkih olimpijaca pokušali smo razgovarati sa čelnicima Olimpijskog komiteta Bosne i Hercegovine.

Zapravo su oni najpozvaniji da govore o tome, no naišli smo na zid šutnje uprkos tome što smo na molbu za intervju sa predsjednikom OKBiH Izetom Rađom dobili potvrdan odgovor.

I kada smo poslali pitanja, naišli smo na zid šutnje, jer dinastije vole samo pohvale. Na konkretna pitanja odgovora nije bilo. Iako u Statutu Olimpijskog komiteta jasno stoji da su transparentnost i javnost rada od ogromnog značaja, komunikacija sjevernokorejskog tipa u vidu saopštenja je zapravo pokazala da čelnici OKBIH nemaju namjeru poštovati osnovne principe definisane Statutom.

Iako smo mišljenja da tema olimpijskog sporta u BiH ipak zaslužujue dublju analizu i istraživanje kroz konkretan dijalog pitanja smo na zahtjev poslali u pisanoj formi. A obzirom da odgovore nismo dobili, objavljujemo sva pitanja koja smo postavili prvom čovjeku OKBiH, Izetu Rađi.

Pitanja koja smo postavili čelnicima Olimpijskog komiteta BiH

Da li nastup bh. olimpijskog tima u Parizu na LJOI 2024 smatrate uspješnim ili neuspješnim?

Obzirom da ste u više navrata isticali da je funkcija predsjednika i članova skupštine OKBiH isključivo volonterska, bez finansijske naknade, da nemate podršku državnih institucija, te da kao predsjednik jedinog evropskog OK (izuzev mikrodržava) bez ijedne medalje nemate rezultatsku satisfakciju, a uz višedecenijsku stagnaciju sporta bez ozbiljnog napada na medalju sigurno ne možete gajiti iluzije da pomažete razvoj bh. sporta, gdje nalazite motivaciju za nastavak rada na čelu OKBiH?

Gdje vidite razloge kontinuiranih neuspjeha (ili kontinuiranog izostanka uspjeha u vidu medalje)?

Obzirom da se u javnosti razvija više teza o razlozima neuspjeha, pitaćemo vas za mišljenje o svakoj pojedinačno.

Sve više ljudi nakon decenija u kojima i zabačena pacifička ostrva uspijevaju doći barem do bronze u bilo kojem sportu, a BiH ostaje među rijetkima u Evropi bez medalje, smatra da je problem biološki. Tačnije da stanovnici Bosne i Hercegovine jednostavno nemaju genetske predispozicije za bilo kakav uspjeh u sportu. Slažete li se sa ovakvom tezom?

Dobar dio javnosti smatra da se sport u Bosni i Hercegovini sistemski uništava kako bi se stvorio duh defetizma, bezizlaznosti, uništili simboli državnosti Bosne i Hercegovine, te stanovnici uskratili za bilo kakvu sreću zbog svoje pripadnosti BiH. Kao jedan od vodećih ljudi u bh. sportu kroz više decenija značajan ste dio svega dobrog i svega lošeg što se uradi u sportu u BiH. Osjetite li vi sistemsko uništavanje bh. sporta i osjećate li ikakvu odgovornost zbog činjenice da su sa sportskog gledišta Bosanci i Hercegovci uskraćeni za barem par minuta ponosa na pobjedničkom postolju na OI?

Jedan od razloga za neuspjehe u javnosti se navodi i nestručnost kadrova. Obzirom da ste uz više decenija u predsjedništvu OK BiH i više godina bili na funkciji dekana FASTO Univerziteta u Sarajevu, akademik, profesor i doktor nauka u sportu, vjerovatno ste najpozvaniji da odgovorite na ovo pitanje. Da li su trenerski kadrovi u Bosni i Hercegovini dovoljno educirani da naše sportiste dovedu do olimpijske medalje u bilo kojem sportu?

Smatrate li same sportiste nedovoljno dobrim, spremnim ili željnim za uspjeh na Olimpijadi koji bi se materijalizovao jednom od medalja?

U pokušaju da saznamo više o sastavu skupštine OK BiH koristili smo online pretraživače, ali kad se ukucaju imena najviše je članaka iz rubrike crna hronika, a vrlo rijetko sport. Tu su ljudi presuđeni za kriminal, zloupotrebu položaja, ljudi sa zabranom rada u sportu, presude za diskriminaciju, afere, korupcija…

Konkretno, kako je moguće da član skupštine bude Alija Fatić, čovjek sa presudom od tri mjeseca zatvora zbog počinjenog krivičnog djela krivotvorenja službene isprave? (https://www.klix.ba/vijesti/bih/predsjednik-odbojkaskog-saveza-bih-alija-fatic-osudjen-na-tri-mjeseca-zatvora/190412046) Kako je moguće da skupština OK BiH takvu osobu izabere u Nadzorni odbor?

Da citiram sa stranice OKBiH, Nadzorni odbor između ostalog provjerava zakonitosti u radu i materijalno-finansijskom poslovanju u OK BiH, a u njega ste izabrali osobu koja je optužena i osuđena da je sačinila i ispostavila lažne fakture. Osjećate li ironiju i ličnu odgovornost?

Na žalost, tu nije kraj, drugi član nadzornog odbora je Goran Raca, rukometni anonimus za kojeg pretragom na Google uz 1 gol u karijeri na internacionalnim takmičenjima, dobijamo samo informacije o zloupotrebi pečata zbog čega je Ministarstva porodice, omladine i sporta RS Gorana Racu smijenilo zbog zloupotrebe službenog položaja. (https://mondo.ba/Info/Politika/a173753/Suspendovan-pomocnik-za-sport-Goran-Raca.html)

I posljednji član Nadzornog odbora je Tomislav Cvitanušić. Influencer, rekreativac za kojeg nije moguće naći nikakve takmičarske rezultate u bilo kojem sportu (https://www.klix.ba/vijesti/bih/zasto-je-tomislav-cvitanusic-stao-u-odbranu-jasmine-izetbegovic/240618136). Koji olimpijski sport i sportski savez predstavlja gospodin Cvitanušić?

To je samo nadzorni odbor koji smo zbog ironije morali spomenuti detaljno, vratimo se Skupštini: nju čine 44 predstavnika sportskih saveza u BiH, ali izuzmemo li činjenicu da ima članova koji ne predstavljaju nijedan sport, zanimljivo je da su neki sportovi ravnopravniji od drugih, pa za recimo džudo imamo bar 4 predstavnika iako je Džudo savez BiH drugostepeno presuđen za diskriminaciju sportista, a čelnici tog presuđenog saveza su na ključnim pozicijama u OKBiH. Na koji način i zbog čega se nekim sportovima daje više mjesta nego drugim i zašto se baca ljaga na olimpijski pokret u BiH dajući prostor osobama za koje se vežu ovakve afere?

Jedan od razloga za neuspjehe je i očigledno pogrešna strategija razvoja sporta u Bosni i Hercegovini. Slažete li se da imamo pogrešnu strategiju?

U Strategiji za period 2010. do 2022. prvo potpisani je prof. dr. akademik Rađo. U tom periodu nismo ostvarili nikakav uspjeh na međunarodnim sportskim takmičenjima, a sport u BiH na kraju ciklusa je bio u silaznoj putanji. To mi daje za pravo da kažem da smo imali pogrešnu strategiju, osjećate li odgovornost za promašaj?

Strategija sporta za slijedeći ciklus još nije usvojena, ali je napisana. Možete li nam reći ko je nju pisao, tj. da li su autori isti ili smo se pojačali novim idejama?

Šta nam daje za pravo da očekujemo da nova strategija bude bolja od stare?

Zbog čega nije usvojena?

Možete li se složiti sa nama kada kažemo da Bosna i Hercegovina nikada neće osvojiti medalju na Olimpijskim igrama dok se stanje u bh. sportu korjenito ne promijeni, a da se bez promjene ljudi koji se sistemski bave sportom u BiH ništa nije moguće promijeniti?

Ako nije do menadžmenta, nije do strategije, nije do struke, nije do sportista, nije do genetike, do čega je? Možete li konkretno, u jednoj rečenici reći ko ili šta je razlog da Bosna i Hercegovina u trideset godina ne osvoji nijednu olimpijsku medalju, pa čak ne uđe ni u jednu direktnu borbu za medalju?

Predsjedništvo Olimpijskog komiteta BiH radi u istom sastavu više decenija. g. Rađo i g. Kvesić su tu još od prije nego što se Lana Pudar rodila, još iz vremena kad je Bill Clinton bio predsjednik Amerike, a računari radili na Windows XP. I g. Kisić, treći član troglavog predsjedništva bi vjerovatno i dalje bio tu da nije u međuvremenu preminuo. U cijelom tom periodu nismo se ni približili medalji, najbolji rezultat je peto mjesto čime sigurno ne možete biti zadovoljni. Ako decenijama niste zadovoljni učinkom, je li vrijeme da iz moralnih pobuda ponudite ostavke i date priliku nekom drugom da pokuša stvoriti atmosferu za iskorak olimpijskog sporta?

Ukoliko ste zadovoljni učinkom je li vrijeme da ponudite ostavke i date priliku nekom drugom ko se ne bi zadovoljio petim, sedmim i dvanaestim mjestima?

I pored toga što su u prvom pismenom odgovoru rekli da će na sva pitanja vrlo rado odgovoriti, u drugom su naglasili da ipak sve odgovore možemo pronaći u zvaničnom saopštenju OKBiH koje u biti ne sadrži niti jedan odgovor na postavljena pitanja.