Zvanično, političko Sarajevo godinama je bilo u teškom stanju autizma. Sada je jako, jako teško otvoriti briselska, berlinska, londonska, vašingtonska… vrata. Dragocjeno vrijeme je propušteno, preventivno se djelovalo da se bilo kakva potencinalna akcija onemogući. Ali…
Piše: Sead Numanović
Warren Zimmernamm, nekadašnji ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Jugoslaviji, u periodu od 1989. do 1992. godine, u knjizi “Origins of a catastrophe”, napisao je i da žali što nije preložio da SAD iskoriste vojnu silu i zaustave Srbiju u agresorskom pohodu na Hrvatsku 1991. godine.
Katastrofa, koju je stavio i u naziv knjige, po njemu je ne samo bila jasno vidljiva, već se mogla i spriječiti.
Predvidiva i zaustavljiva “katastrofa” rezultirala je genocidom u Srebrenici, Vukovarom do temelja sravnjenim, stotinama hiljada mrtvih i ranjenih, milionima raseljenim, neizbrojivom i nenadoknadivom štetom.
A sve se “moglo vidjeti i spriječiti”!
Stvaranje “srpskog sveta”, čemu svjedočimo već duže vrijeme, počelo je.
Bosna i Hercegovina je najnoviji poligon za taj beogradski projekat.
Kao i 90-ih, mi već dugo znamo šta je cilj establišmenta u Srbiji i njegovih satrapa na Kosovu, u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini.
Historija se ponavlja i prijeti da će biti gora neko prije tri decenije.
I niko nije izvukao lekciju.
Crnogorci su uporno bili sami u svojoj borbi protiv “srpskog sveta”. Žilavi otpor koji i dalje pružaju, tek je uspio probuditi dijasporu.
Čelnici i istaknuti pojednci kosovske, bosanskohercegovačke i crnogorske dijaspore u Sjedinjenim Američkim Državama jučer su “dobacili” i do američkog Senata.
Pred Odborom za vanjske poslove gornjeg doma američkog parlamenta, oni su govorili o posvemašnjoj agresiji Srbije na svoja tri susjeda.
Svjedočenje je bilo zatvoreno za javnosti, ali su senatori čuli puno uznemirujućih činjenica.
U zapadnim medijima je sve više alarmirajućih izvještaja o stanju na zapadnom Balkanu.
Grupa utjecajnih poslanika Evropskog parlamenta danas je uputila Josepu Borrellu, prvom potpredsjedniku Evropske komisije i šefu diplomatske službe EU (EEAS), te Christianu Schmidtu, visokom predstavniku u BiH, alarmantno pismo u kojem ističu da Srbija i njeni satrapi idu na to da zapale balkansko bure baruta.
Doživjeli smo i da su lideri SDA i SDP, na poziv socijaldemokrata, sjeli da dogovaraju zajedničko djelovanje.
Stvari, dakle, idu u smjeru buđenja i tjeranja Zapada na odlučnu akciju.
Rusija, koja stoji iza djelovanja srpskih nacista, nastoji sa svoje strane uraditi sve što može kako bi se bure baruta zapalilo i izazvala nova, teška kriza u stomaku Evrope. Za Moskvu je ovo prilika koja se ne propušta. Jer, ovog puta bi se krvarilo unutar Evropske unije. Sve do sada, krv je tekla na granicama ovog bloka.
Turska, očekivano, šuti! Ako i progovori, ne treba se previše uzdati…
U Briselu su “zbunjeni”. Poneko je i “zabrinut”. I to je to.
U SAD su više nego zabrinuti.
“Odavno se o zapadnom Balkanu u Vašingtonu nije govorilo kao u proteklih nekoliko dana. Sve je na nogama”, prenosi nam sagovornik.
Ipak, nedostaju djela!
“Srpski svet” se ne obazire na izjave, deklarativne prijetnje… Čak ga neće zaustaviti ni sankcije SAD. Sanckije EU bi mu mogle (ozbiljno) naštetiti. Kažu da EU sankcije prema Rusiji zbog Krima dnevno koštaju 300 miliona eura! No, Unija ne odustaje, proširuje se lista sankcioniranih…
A strateški ukrajinski poluotok koji Rusiji omogućava i da bukvalno “sjedi na leđima Turskoj”, sve je više u sastavu Rusije.
Milorad Dodik vodi entitet RS u to da bude “ruski nosač aviona” u stomaku Evrope.
I on to ne krije!
Postoji priča o vuku i djetetu. Zapadnjaci je vrlo rado plasiraju svakome ko ih pokušava dozvati pameti.
Dijete je, kaže priča, da bi privuklo pažnju svojih skrbnika, svako malo vikalo “eto vuka!”. Kada je vuk, konačno došao i dijete povikalo, više ga niko nije slušao. I onda ih je vuk sve poklao.
Dodik jeste taj vuk. A Zapad, koji je preuzeo odgovornost skrbljena nad Balkanom, nikako nije htio vidjeti uporna “vukova” šuljanja prema kući u kojoj hoće pokolj! On ih i dalje uspješno vuče za nos. Zapad je – da primjenimo drugu digresiju – kao žaba koja se polako kuha. Dok skonta da će biti skuhan, već je kasno.
EU nije u stanju uvesti sankcije koje će do kosti pogoditi “srpski svet”. Vučić, Dačić, Dodik… potrudili su se da maksimalno otupe oštricu.
Za sankcije neće glasati Mađarska, Slovenija, a najvjerovatnije ni Francuska, bijesna zbog propalog posla isporuke oružja Australiji. Ne bi glasala ni Hrvatska, ali mora sačekati šta će joj Berlin reći.
Ništa se, dakle, u Evropi u zadnjih 30 godina nije promijenilo nabolje i sav teret je na plećima Joea Bidena i SAD. Nakon debakla u Afganistanu, Vašington uopće ne želi ni misliti na novi konflikt i mogući negativan ishod istog. Osim ako mu se jednostavno, jasno i precizno ne nacrta da je afganistanski scenario u Evropi nemoguć.
A ko će to uraditi?
Kako se probiti do Bidena, uz cijeli niz Vučićevih i Dodikovih lobista koji, za šaku dolara, čekaju da podmetnu nogu?
Zvanično, političko Sarajevo godinama je bilo u teškom stanju autizma. Sada je jako, jako teško otvoriti briselska, berlinska, londonska, vašingtonska… vrata. Dragocjeno vrijeme je propušteno, preventivno se djelovalo da se bilo kakva potencinalna akcija onemogući, urađeno sve što se moglo da se Bošnjaci što više pokolju među sobom…
No, nije svaka prilika uništena, nisu sva vrata zatvorena. Dapače! Počinju se otvarati.
Ipak, Bošnjaci nemaju pravo na novu i novu šansu. Ona se nikada i nikome nije dala. Ona se mora zaslužiti ili steći.
Ipak, na kraju, samo strah čuva mir!
Politički.ba
