Salmedin Mesihović: Peta kolona

Svako onaj koji interese svojih vjerskih, religijskih, etničkih, ideoloških, političkih zajednica ili  nekih lobija zasnovanih na seksualnom, interesnom, profesionalnom izboru ili stranih država i njihovih vlada i korporacija stavlja iznad interesa Bosne i Hercegovine i kome su oni važniji od sopstvene zemlje i bosanskohercegovačkog državotvornog, nacionalnog i kulturnog identiteta se slobodno može smatrati običnom petom kolonom.

Piše: Salmedin Mesihović

tacno.net

Kada je u ljeto 1936. god. započeo vojni udar protiv Španske Republike, antirepublikanski general Emilio Mola je u radio-proglasu građanima Madrida objavio kako na španski glavni grad, tada pod kontrolom republikanaca, marširaju četiri vojne kolone, ali da u gradu postoji i peta, koja će republikancima udariti u leđa.

Nažalost, prostori današnje Bosne i Hercegovine kao da imaju to prokletstvo da ih uvijek prati ta neka naša peta kolona, ta unutarnja, prostituirajuća razgrađajuća sila koja se za vrlo malo pogodnosti zna prodati svakome na putu. Još u osvitu naše historije, općeilirski narodnooslobodilački pokret koji se suprotstavio najvećoj Imperiji u ljudskoj povijesti, je propao samo zbog noža u leđa i to sa strane od koje se najmanje nadalo. Izdajnik je bio niko drugi do Baton Breučki, koji je sa Baton Desitijatskim dijelio vrhovno vojno i političko zapovjedništvo i vodstvo nad ustaničkim Savezom. Bez obzira što je Baton Desitijatski kaznio izdajnika, dubina izdaje je bila toliko jaka da se Savez nije više mogao obnoviti i uskoro su imperijalne snage ugušile narodnooslobodilačku borbu i zapečatile sudbinu naših predaka. I onda se to petokolonaško prokletstvo nastavljalo i dalje….Ali takvo iznimno traumatično iskustvo koje se iz epohe u epohu ponavljalo i to često sa tragičnim posljedicama, ne bi smjelo da Bosnu i Hercegovinu odvede na tračnice autarkičnosti, skoro šizofrene, frustrirane uskogrudnosti, isključivosti i mržnje ili provođenja nekih ekstremističkih agendi (bez obzira sa koje strane dolazile) jer to samo potpiruje unutarnje podjele i jača centrifugalne silnice raspada. Što veća otvorenost i uvažavanje to su i veće šanse za uspjeh….

Bosna i Hercegovina ne može niti uostalom smije biti tijesna niti skučena zemlja ni za koga ko je prihvata uz sve njeno zajedništvo, ali i sve njene posebnosti i raznolikosti. Svako ko Bosnu i Hercegovinu uvažava kao svoju domovinu, kao zemlju i državu republikanskog tipa slobodnih, progresivnih, odgovornih i časnih građana koji poštuju tuđe, ali ne daju svoje je dobrodošao. Svaki Bosanac i Hercegovac je slobodan u onolikoj mjeri koliko njegova sloboda ne ugrožava slobodu i prava drugih sugrađana i ljudi, niti ugrožava opće interese domovine. Radi toga Bosna i Hercegovina mora garantirati svojim građanima pravo na slobodu savjesti, spoznaje i kreacije, izražavanja, govora, interesnog ili bilo kakvog drugog udruživanja, vjersku ili religioznu pripadnost ili ne pripadnost, pravo na izbor etničkog ili rasnog porijekla, političkog, idejnog ili ideološkog uvjerenja pa i seksualnog i svakog drugog opredjeljenja.

Međutim sa druge strane, uvažavanje čitavog spektra privatnih i javnih prava građanina ne smije ni pod koju cijenu dovesti u pitanje opće interese Bosne i Hercegovine. Svako onaj koji interese svojih vjerskih, religijskih, etničkih, ideoloških, političkih zajednica ili  nekih lobija zasnovanih na seksualnom, interesnom, profesionalnom izboru ili stranih država i njihovih vlada i korporacija stavlja iznad interesa Bosne i Hercegovine i kome su oni važniji od sopstvene zemlje i bosanskohercegovačkog državotvornog, nacionalnog i kulturnog identiteta se slobodno može smatrati običnom petom kolonom. Nažalost, zbog vrlo slabe državotvorne BH samosvijesti, nikakvog osjećaja o sopstvenom općem identitetu i općim interesu, i slabog samopoštovanja prema sopstvenoj historiji i kulturi i njihovim vrijednostima, skoro na kompletnom prostoru Bosne i Hercegovine se može naići na unutarnju destrukciju, odnosno na petokolonaško ponašanje. To je nekada rezultat ne samo unutarnjih destruktivnih činilaca i gluposti naših ljudi, nego i  namjernog postupanja i favoriziranja od strane vanjskih, nedobronamjernih faktora. Uslijed toga i pojedine strane države, vođene svojim poglavito ekonomskim, ali i političkim i ideološkim ciljevima na tlu Bosne i Hercegovine vrlo lako provode svoje zamisli.

Nema ništa loše u širokoj, svestranoj i stalnoj saradnji sa vanjskim zemljama, narodima, kulturama, državama, zajednicama. Te vrste zajedničke kooperacije treba podržavati i produbljivati na obostranu korist i zadovoljstvo. Međutim, problem nastupa kada su odnosi jednostrani, odnosno kada se naša, bosanskohercegovačka strana promatra i koristi samo kao objekt tih odnosa, odnosno obični konzument tuđih interesa ili manipulativna marioneta. Uslijed niza povijesnih i općekulturnih okolnosti, među našim ljudima dominiraju osjećaji bezizlazne apatije, inferiornosti i sluganski mentalitet, te traženja nekog vanjskog gospodara. Zato dobar dio naših ljudi na jednoj strani postaje previše orijentiran samo na lične, prozaične materijalne, svakodnevne probitke, a na drugoj strani postajemo previše propusni i prihvatljivi za sve i svašta i to bez ikakve kritičnosti vjerujemo svemu i svačemu.

To je onda plodno tlo da se stranci u Bosni i Hercegovini uopće ne pridržavaju drevne misli: „Kada si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin“. Da bi se mogli ponašati u skladu sa navedenom misli, oni nas moraju poštovati….što izgleda sada nije baš slučaj. Zato su neki od njih i prilično nedobronamjerni prema nama i našoj zemlji, planirajući je za ostvarivanje svojih dosta prozaičnih interesa. Kao što mi trebamo poštovati kulturu, zakone i interese zemlje i naroda koji su nam domaćini, tako isto treba sa druge strane očekivati da i oni koji dođu i borave u BiH isto poštuju našu kulturu, našu bosanskohercegovačku nacionalnu samobitnost i državnost i način života, kao i interese ove zemlje. A ne da budu misionari koji će širiti neke svoje ideje i interese preko leđa Bosanaca i Hercegovaca ili voditi svoje političke kampanje i biti eksponenti ekonomskog izrabljivanja, ne osvrćući se kakvu to potencijalnu štetu može imati na našu malu i vrlo nezaštićenu zemlju. U Bosni i Hercegovini će biti dobro kada se o njenoj sudbini i o njenim građanima bude odlučivalo u bosanskohercegovačkim gradovima i selima, a ne u kabinetima i salonima Beograda, Zagreba, Ankare, Istanbula, Brisela, Moskve, Vašingtona. Jednostavno rečeno, trebamo poštivati i uvažavati tuđe, ali ne i dati ono što je naše.

Da bi jedno takvo društvo ili nacija slobodnih građana mogli postojati i biti funkcionalni i kontinuirano razvojni,  konkurentni i sposobni opstati u europskim i svjetskim procesima i okvirima, potrebna je snažna i stroga bosanskohercegovačka republikanska država, čije institucije imaju neupitni autoritet i volju da obavljaju povjereni posao efikasno, djelotvorno i odlučno. Postojanje stroge i snažne države nije uopće nespojivo sa postojanjem liberalnijeg društva i potpuno (do same krajnosti) demokratiziranim političkim partijama i udruženjima građana, naprotiv može biti dobitna kombinacija. Ono što imamo danas je ustvari gorki i negativni antipod jedne koncepcije o moćnoj bosanskohercegovačkoj Republici, jer društvo je konzervativno, političke stranke su najobičnija tiranija, a država je liberalizirana i anarhizirana skoro do toga da faktički i ne postoji.

Bosanskohercegovačku državu je potrebno ojačati jer su se Europa i svijet našli u novim tektonskim preoblikovanjima geopolitike. Čitava Europa od Irskog mora pa do Urala se mijenja velikom brzinom, dok se u potpunosti urušava neuspjeli eksperiment nazvan „novi svjetski poredak“. Da bi se mogli učinkovito suočiti sa posljedicama takve historijske tektonike moramo imati jake i sposobne državne institucije. A u okviru toga je potrebno na jednoj strani jačati bosanskohercegovačku nacionalnu i državotvornu svijest i naš kulturni identitet, a na drugoj voditi politiku reindustrijalizacije, zapošljavanja, poljoprivredne i energetske samodostatnosti te zaštite vodenih i šumskih resursa. Uz to, nikako ne treba zaboraviti da se najbolji rezultati postižu kada pojedinac radi učinkovito i za svoje interese i za sebe, ali i za zajedniči/kolektiv i njihove interese.

 

Aurelius Scriptor

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close