Roditelji nesvjesno guraju djecu u ovisnost o ekranu
Djeca: Gledanje u ekran je zamjena za fizičku utjehu.
ALARMANTNO
Struka za “Avaz” upozorava na tihu opasnost novih generacija: Roditelji nesvjesno guraju djecu u ovisnost o ekranu
Dok odrasli imaju formiranu ličnost koja može pružiti otpor manipulaciji sadržajem, djeca nemaju taj odbrambeni mehanizam, upozorava Begović
Ekran je odavno prestao biti samo izvor zabave, on je, upozoravaju stručnjaci, postao tihi treći roditelj u sve većem broju domova. Dok roditelji jure kroz obaveze, a djeca sve više vremena provode zureći u telefone i tablete, sociolog Emir Begović upozorava da se pred nama možda krije jedna od najvećih civilizacijskih promjena u načinu na koji se formira ljudska ličnost.
– Najveći izazov leži u tome što djeca uče oponašajući svoje roditelje. Od osnovnog ponašanja i društvenih normi, pa sve do načina na koji konzumiraju tehnologiju – ističe Begović, dodajući da tehnologija sa sobom nosi i ozbiljne negativne strane, naročito kada se koristi nepromišljeno u odgoju djece.
Umjesto zagrljaja
Prema riječima sociologa, sve veći broj roditelja nesvjesno gura svoju djecu u zagrljaj ekrana umjesto u vlastito naručje.
– Gledanje u ekran postalo je savremena zamjena za ljuljanje i fizičku utjehu. Nekada su se djeca smirivala u naručju i uz igračke, a danas se dvogodišnjacima puštaju crtani filmovi. Time se od najranije dobi stvara zavisnost o digitalnim sadržajima – upozorava Begović.
Begović dodaje da roditelj koji je i sam okupiran telefonom nerijetko ignoriše dijete ili mu jednostavno pruži ekran kako bi ga “umirio”. A to je obrazac koji se, kako kaže, ponavlja iz generacije u generaciju i produbljuje problem.
Begović: Djeca žele zagrljaj roditelja, ne ekrana. ustupljena fotografija
Najalarmantnija izjava sociologa odnosi se na moć algoritama nad najmlađima.
– Dok odrasli imaju izgrađen sistem vrijednosti i formiranu ličnost koja može pružiti otpor manipulaciji sadržajem, djeca nemaju taj odbrambeni mehanizam – upozorava Begović, ističući da algoritmi direktno utječu na formiranje dječijeg identiteta, ponašanja, pa čak i budućih političkih i društvenih stavova.
Njegova ocjena posljedica ovakvog stanja zvuči poput upozorenja iz distopijskog scenarija.
– Prepustimo li odgoj algoritmima, rizikujemo da za deset do petnaest godina dobijemo generacije koje nisu autentično formirane ličnosti, već konstrukti algoritama, robotizovani i oblikovani po tuđim šablonima – naglašava Begović.
Bez smjernica
Begović upozorava da problem nije samo u pojedinačnim porodicama, već u cjelokupnom sistemu koji ne prati brzinu tehnoloških promjena.
– Naše bosanskohercegovačko društvo suočava se s izraženom medijskom, digitalnom i tehnološkom nepismenošću. Sistem i institucije ne razvijaju adekvatne kompetencije, strategije niti zakone koji bi omogućili i promovisali odgovorno korištenje društvenih mreža – kaže sociolog, ostavljajući jasnu poruku da roditelji trenutno ostaju prepušteni sami sebi, bez sistemske podrške.
Uprkos alarmantnom tonu, Begović ne ostavlja roditelje bez smjernica. Poredi digitalnu zavisnost djece s navikom koja se ne može naglo prekinuti.
– Baš kao što se ne može preko noći prestati s ispijanjem gaziranih pića na koja je organizam navikao, tako se ni dječija zavisnost o ekranu ne rješava naglim rezovima – kaže Begović.
Poziv na buđenje
– Iako je teško ostati optimističan pred brzim promjenama koje donosi tehnologija, prvi korak ka rješenju jeste osvješćivanje problema i preuzimanje odgovornosti za prostor koji prepuštamo ekranima u životima naše djece – zaključio je sociolog Emir Begović. Njegove riječi ostavljaju jasnu i uznemirujuću poruku. Ako roditelji i društvo nastave šutjeti, ekran će nastaviti odgajati generacije, tiho, nevidljivo i nepovratno.
Piše: Benjamin Sprečo
avaz
