Prošla je godina dana od smrti Josipa Pejakovića: Velikan koji je posvetio život BiH
Prošlo je godinu dana otkako nas je napustio veliki Josip Pejaković, a njegova smrt predstavlja nenadoknadiv gubitak za kulturu, ali i Bosnu i Hercegovinu.
U mladosti se bavio muzikom. U rodnom Travniku bio je član rock grupe Veziri. Svoj životni poziv ipak je pronašao u pozorištu. Karijeru je započeo u Narodnom pozorištu u Zenici, nakon čega se zaposlio u Narodnom pozorištu u Sarajevu.
Pamtit ćemo ga po monodramama “On meni nema Bosne”, “Oj, živote”, “Država i papci”, “Ooo, izbjeglice” i drugim. Monodrama “On meni nema Bosne” postala je simbol ljubavi prema domovini.
“Kako, bolan, nema Bosne a Miljacka teče? Kako, bolan, nema Bosne a Sana ide? Ti misliš da ona ne ide, al’ sagni se hajvanu, pogledaj, ide. Ide Sana, ide Sava, ide Drina, ide Ukrina, ide Vrbas, ide Bosna, ide Lašva, ide Željeznica. Svi oni i one idu, a ti đe ćeš?”, dio je monodrame “On meni nema Bosne”.
Pored pozorišta, ostvario je zapažene uloge u brojnim serijama i filmovima koji su obilježili jugoslovensku kinematografiju, među kojima se izdvajaju filmovi “Gluhi barut”, “Savršeni krug” te serije “Tale” i “Porobdžije”.
Ostavio je trag i u književnosti napisavši knjige “Bosnom hodim”, “Grivo”, “Zajednička molitva”, “Dejtonski nesporazum”, “Majke Srebrenice” i druge. On je 2024. godine u intervjuu za Klix.ba, između ostalog, govorio o tome da se Pred Vječnom vatrom okupljaju ljudi koji su najveći negatori 25. novembra i koji su prešutno pristali na to da nema ulice Vojislava Đede Kecmanovića u Sarajevu, a daju ulice fašistima.
“Isti ti koji tu polažu cvijeće i okupljaju se u Vijećnici ne pozivaju mene, koji sam dobitnik Nagrade ZAVNOBiH-a za životno djelo. Ja njima s ovakvim stavovima ne trebam. Njima treba povod da bi izazvali drugu stranu koja će reći: ‘Mi to ne priznajemo.’ Ko je tu upravu? Niko. Niti ovi koji to priznaju niti ovi koji to ne priznaju. To je trenutna politika koja vlada ovim prostorima. Ne bih posrnuo da srušim nijedan spomenik pa čak ni Hitleru. Ostavio bih ga, ali bih napisao na ploči ko je bio Hitler, ko je bio Staljin, ko je bio Tito, ko su bili svi oni. Misle srušili su spomenik pa mogu sve raditi poslije toga. Nama se politika uglavnom svela na to gdje će se i kada srušiti spomenik da bi se podigao spomenik nekome drugome. Zato nemamo apsolutno nikakav kontinuitet”, objasnio je.
klix
