Potraga za zlatom u Bakovićima “Sizifov je posao”

Potraga za zlatom u Bakovićima “Sizifov je posao”, smatra to Vinko Vidović koji je kao 10-godišnjak svakodnevno boravio u rudniku zlata u Bakovićima.

Vinko Vidović, danas 89-godišnjak koji već godinama živi u Kiseljaku živa je enciklopedija. Vidović je rodom iz Fojnice, a odrastao je u Bakovićima, uz nekadašnji rudnik zlata zatvoren 1938. godine. Među rijetkima je kojima je bio dozvoljen ulaz u rudnik i njegove popratne objekte, a da nije bio među 1500 zaposlenih u rudniku zlata.

“Moj je otac Tadija Vidović imao kavanu uz sami ulaz u rudnik. Iskoristio je tadašnje zakone Kraljevine Jugoslavije po kojima se objekt s krovom podignutim preko noći, nije mogao rušiti. U samo jednoj noći podigao je četiri stuba i stavio krov, a već ujutro u objektu se kuhala kava. Ostali radovi su završeni naknadno, a iznad kavane smo živjeli otac, mater, ja i mlađi brat”, počeo je svoju priču Vidović kojega, iako narušena zdravlja, nedavno je imao moždani udar, sjećanje služi iznenađujuće dobro.

Kava iz kavane njegova oca i cigarete bile su tada 10-godišnjem Vidoviću ulaznica u rudnik zlata. Ostalim je, izuzev zaposlenika, ulaz bio strogo zabranjen.

“Gledao sam kako se zlato ispire. Uzela bi se tepsija, zagrabila voda s pijeskom koja se okretala i naginjala prema sebi. Kako je zlato teže od većine ostalim metala, ono bi padalo na dno, a ostatak taloga bi se bacao. To su za današnje prilike bile primitivne metode, ali se njima dolazilo do zlata”, ispričao nam je Vidović pokazujući u malim bočicama sačuvane uzorke, odnosno koncentrat zlatonosnog pijeska iz Bakovića.

Opskrbljujući kavom i cigaretama ponajprije rukovodeći kadar u rudniku, Miju Božića, zaduženog za iskope, Boška Buću, nadzornika te engleske koncesionare koji su imali koncesiju za zlato u Bakovićima na 50 godina, a zajedno su činili tvrtku koja se zvala “Trošnik Mines Limited”, Vidović je imao priliku gledati kompletan proces kopanja i izdvajanja zlata od ostalih metala. On je vjerojatno jedini nezaposleni koji je mogao ulaziti u laboratorije i ostale objekte iz kompleksa rudnika zlata.

“Sjećam se velikih drvenih posuda zvanih kace u koje se sipala voda s rudačom iz potoka koji se protezao od Lužina do Gojevića, a na čijem dnu bi se taložilo zlato. Jednom sam imao priliku vidjeti i kako inženjer u laboratoriju zagrijava grumen bijele prašine koji bi se potom rastalio na desetak različitih metala. Zlato bi ostajalo posljednje. Sjećam se i radnika u laboratoriju koji su na nogama imali drvene cipele. One bi teže planule od gumenih prilikom zagrijavanja rudače iz koje se dobivalo zlato”, ispričao nam je Vidović podsjećajući i da se rudača iz Bakovića vozila konjima do Visokog gdje bi topila, a potom bi zlato odvozili u Mađarsku i druge europske zemlje.

Vidović se vrlo dobro sjeća i zatvaranja rudnika.

“Glavni koncesionar imenom Lebrić u jesen 1937. godine odnio je za Englesku 75 kilograma zlata. Nakon toga otpušteno je 500 radnika. Otpuštanja je bilo i ranije, ali nikad nije toliko ljudi ostalo bez posla. Radnici nisu bili samo iz ovog kraja, bilo ih je iz zemalja regije i drugih europskih zemalja. Novine su tada pisale o Hitleru i pripremama za Drugi svjetski rat te su mnogi otpušteni radnici otišli za Njemačku u potragu za poslom”, prisjeća se Vidović okolnosti pod kojima je zatvoren rudnik zlata u Bakovićima.

Nakon 75 godina, rudnik zlata u Bakovića mogao bi u idućih nekoliko godina ponovno proraditi. Nedavno je u Travniku potpisan Ugovor o koncesiji za istraživačke radove. Potpisali su ga Sedžad Milanović, ministar gospodarstva Srednjobosanske Županije i Sead Operta, direktor tvrtke BBM iz Sarajeva koja se obvezala u iduće tri godine u istraživačke radove uložiti 10 milijuna maraka. O rezultatima istraživanja ovisi hoće li u Bakovićima biti ponovno otvoren rudnik zlata.

“Potraga za zlatom ‘Sizofov je posao'”, smatra Vinko Vidović.

“Otvarati ponovno zatvorene jame se ne isplati. Trebalo bi pronaći zlatnu žilu, a gdje je ona teško je znati. Ona se čak vremenom mogla i pomjeriti uslijed raznih procesa u prirodi. Ja nisam stručnjak, ali smatram da je pred istraživačima težak posao”, kaže Vidović te podsjeća da su i engleski koncesionari svojevremeno odustali od istraživanja takozvane “jalovine” koja je ostajala nakon ispiranja zlata.

Vidovićeva saznanja i fotografsko sjećanje bez sumnje su zanimljivi koliko i on sam. Ispričao nam je i kako je upravo on prvi s ovih prostora koji se iz ramskog pridružio visočko-fojničkom partizanskom odredu, lovac je već 65 godina, odlično poznaje prirodu, a u njegovoj vili u Kiseljaku koju je sagradio njegov pokojni sin Vito, za vrijeme proteklog rata odsjedali su svi važniji generali međunarodnih vojnih snaga, od Philipa Morillona do generala NATO snaga. Vidović je tako prikupio zavidnu kolekciju odličja, od partizanskih do priznanja NATO-a i UN-a. Živa je to enciklopedija čije su stranice ispisala i sjećanja na rudnik zlata u Bakovićima zatvoren 1938. godine.

Vinko Vidović koji je kao desetogodišnjak imao priliku svakodnevno ulaziti u rudnik zlata u Bakovićima sjeća se što je rudnik značio za ovaj kraj.

“Bakovići su u to vrijeme, 30-ih godina prošlog stoljeća, imali nekoliko trgovina i kavana što je značilo veliki napredak. Struje nije bilo, jedino je rudnik imao električnu energiju koju je dobivao iz vlastite centrale na drveni pogon. U Bakovićima i Fojnici radili su ljudi današnje iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, ali i iz europskih zemalja. Kad bi radnici prvog dobili akontaciju i 15-tog u mjesecu plaću, dolazili bi Dalmatinci s košarama punim raznih sitnica poput šivaćih igala i prodavali ih radnicima i njihovim obiteljima”, sjeća se Vidović.

Pored neupitnog napretka i novih radnih mjesta, ovaj 89-godišnjak pamti i “drugu stranu medalje”. U okolici peći u kojoj se iz rudače izdvajalo zlato, zbog teških metala koji su završavali u okolišu, voće nije uspijevalo.

Dobre i loše strane rudnika pamte i žitelji fojničkog kraja koji će u konačnici odlučiti hoće li se ići s iskorištavanjem zlata u Bakovićima. No, najprije je potrebno obaviti istraživanja o čijim rezultatima će ovisiti hoće li se krenuti u postupak ponovnog otvaranja rudnika zlata u Bakovićima…

(artinfo.ba/ap)