Branko Perić: OŽIVLJAVANJE MRTVACA
Spirali kriza ne nazire se kraj!
Bosna i Hercegovina ulazi u fazu potpunog raspada! Tom činu prethodila je kriza u funkcionisanju državnih institucija, nastala prije gotovo godinu dana povlačenjem predstavnika Republike Srpske (RS) iz državnih institucija i najavom vraćanja prenesenih nadležnosti, a nakon toga i nesposobnošću da se nađe izlaz iz krize oko reforme izbornog zakona. Umjesto njihovog raspleta, ušlo se u krizu vezanu za finansiranje i održavanje redovnih arlamentarnih izbora u oktobru mjesecu. Spirali kriza ne nazire se kraj!
Nesposobnost političkih lidera da zaustave krizne tokove i potpuno odsustvo sluha za zajedničke državne ciljeve i interese građana rezultiralo je eutanazijom države kao subjekta funkcionalne vlasti. Kolaps političkog uma i odsustvo elementarnog političkog razuma proizveli su logičnu posljedicu – suspendovanje vladavine prava i potpunu paralizu vlasti.
U ovakvom stanju političke i opšte entropije društva međunarodni zvaničnici su ćutali, ili sramežljivo izražavali zabrinutost. Kada su shvatili da je kriza eskalirala do te mjere da se izgubio svaki smisao politike i političkog dijaloga, krenuli su u kampanju pritiska da se izbori moraju održati i da domaće institucije moraju osigurati novac za njihovo provođenje i pored toga što nisu osigurale ni sredstva za finansiranje državnih institucija i usvojile budžet za sledeću godinu.
Danas imamo na sceni vrhunac političke šizofrenije. S jedne strane izbore treba da organizuju političke strukture koje nisu implementirale ni rezultate proteklih izbora i koje su potpuno paralisale rad državnih institucija (bojkot državnih institucija) i na taj način obesmislile ulogu politika i političkog djelovanja. S druge strane, imamo međunarodne zvaničnike i garante Dejtonskog sporazunma koji od takvih politika traže da sprovedu izborni proces i sačuvaju državu koju su svojim (ne)djelovanjem konstantno urušavalio kako bi je konačno rasturili.
Ima u tom obostranom političkom igrokazu nečeg suludog, bolesnog i nemoralnog. Umjesto da domaći politički akteri rješavaju krize i pokazuju da imaju politički kapacitet da prave kompromise u interesu zajedništva i razvojne perspektive, oni se međusobno optuživali za antidejtonsko djelovanje i tražili intervenciju visokog predstavnika i međunarodne zajednice. Visoki predstavnik i zainteresovani međunarodni akteri, koje neki političari neprekidno prizivaju da nameću i sankcionišu, ne znaju na koji način bi se upleli u naše političko zamešateljstvo u kome nema nevinih. I sami nesposobni za intervencionističke politike, izabrali su najgori mogući put: da u izbornom procesu dođu do novih politika koje bi dovele do održive i funkcionalne vlasti. U državi koja odavno ne postoji kao sistem održive i funkcionalne vlasti, takva politika liči na oživljavanje mrtvaca.
Četvrt vijeka političke prakse pokazuje da u BiH nema novih politika i, po svemu sudeći, još dugo ih neće biti. Insistiranje na izbornom procesu biće još jedno neuspješno simuliranje demokratske volje građana. Izbori u BiH ne vodi nikuda i ne služi ničemu. To su činjenice koje ne treba dokazivati.
Demokratska vlast u BiH odfavno ne postoji. Povlačenjem predstavnika iz RS u državnim institucijama, stvoren je provizorijum vlasti koji se svodi na simulakrum i ucjenjivanje. U Federaciji BiH vlast se pune četiri godine održava na nekoj vrsti tehničkog konsensusa koji je, takođe, privid vlasti. RS funkcioniše kao odmetnuta partijska struktura vlasti koja više liči na plemenski savez nego na demokratsku vlast. U ovakvom stanju političkog odmetništva održavanje izbora bi samo privremeno prikrilo destruktivni potencijal krize i usmjerilo fokus na izbore, a rezultat bi bio potpuno isti politički raspored snaga i još dublja kriza.
A šta je izlaz, ako nisu izbori, upitaće svako razuman!? Izlaz jesu izbori, ali ne u krizi koja liči na predvečerje novog etičkog sukoba. Za izbore treba osigurati uslove koji će garantovati slobodu izbora, a ne strah od izbora. Izbori su proces koji treba dovesti na vlast političare mira i razuma, a ne političare rata i mržnje. Dozvoliti političkim liderima koji su srušili sistem državne vlasti da organizuju izbore je isto kao dozvoliti kriminalnim gangovima da organizuju svoju državu. Dakle, prethodni uslov za održavanje izbora jeste rješavanje eskalirane krize vlasti, odnosno povratak u državne institucije i reformu izbornog zakona.
Političari koji iznađu rješenje za izlazak iz ove krize imaju moralno pravo da organizuju izbore i učestvuju u izbornom procesu. Nema smisla ići na izbore sa političarima koji su osmislili krizu da bi osvojili vlast.
BiH je bolesnik kome je potrebna hitna pomoć. Nikakva intervencionistička infuzija neće riješiti ni jedan otvoreni problem. Potrebna je nova politička strategija. Nje neće biti bez novog napora onih koji su kreirali Dejtonski sporazum. Otvaranje tog procesa mogao bi za građane biti tračak svjetlosti na kraju našeg političkog tunela. Sve ostalo je gubljenje vremena i trošenje novca građana poreskih obveznika..
Buka
