-TopSLIDEKultura

Tunel spasa

Sarajevski TUNEL SPASA / The Sarajevo Tunnel of Hope je, pored “Čuda bosanskog otpora”, najveći fenomen tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine. Tunel je povezao dva dijela slobodne teritorije, pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine, Dobrinju i Butmir (The tunnel was to link Dobrinja and Butmir), otud je dobio ime “Tunel D-B”.

IZ ENCIKLOPEDIJE BOŠNJAKA autora dr. Nazifa Veledara:

ZORLAK, Rašid (Zorlaci kod Goražda, 1948), general-major Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH), diplomirani inžinjer hemije, predavač na Vojnoj akademiji u Sarajevu prije agresije na RBiH 1992 – 1995, predavač na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

Rođen je u selu Zorlaci kod Goražda. Osnovnu i srednju školu završio je u Goraždu, a potom Vojnu akademiju u Beogradu i Kruševcu i stekao znanje iz atomsko-biološko-hemijske odbrane. Kao dobar student mogao je izabrati garnozon, pa je izabrao Kiseljak. Uskoro pohađa i završava Visoku tehničku akademiju u Zagrebu i stječe zvanje diplomiranog inžinjera hemije. Po završetku Visoke tehničke akademije nastavnik je na Vojnoj akademiji u Sarajevu (17 godina). Proglašavan je najboljim nastavnikom svih vojnih akademija. Nakon toga završio je studije na visokoj vojnoj školi za starješinski kadar JNA (Komandno-štabna akademija) u Beogradu. Prije i poslije agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. bio je profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu za predmet Hemija bojnih otrova.

Proglašenjem nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine i međunarodnim priznanjem 6. aprila 1992. godine počela je agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu od strane Srbije, Hrvatske i Crne Gore. Kao školovani starješina Jugoslavenske narodne armije (JNA) Rašid Zorlak se aktivno uključio, od prvog dana agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, u odbranu svoje domovine Republike Bosne i Hercegovine kao iskusno, stručno i elokventno vojno lice, što je umnogome doprinijelo uspješnijoj odbrani (svakako uz ostale patriote) države Republike Bosne i Hercegovine i biološki ugroženih Bošnjaka i svih drugih bosnocentričnih (bh. centričnih) građana Republike Bosne i Hercegovine. Stavio je u funkciju odbrane svoje domovine sve svoje umne i fizičke sposobnosti.

U tom vremenu Sarajevo je bilo potpuno blokirano. Najtanji prsten opsade bio je u zoni aerodromske piste. Između linija odbrane snaga Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) na Dobrinji i Butmiru bio je samo prostor aerodromske piste koji su posjedale i kontrolirale snage Ujedinjenih nacija (Sarajevski aerodrom su zaposjele JNA /Jugoslavenska narodna armija/ i VRS /Vojska „rs“/ na samom početku ratnih dejstava, predan je snagama Ujedinjenih nacija 29. juna 1992. godine, na osnovu Rezolucije broj 761). Bokove aerodromske piste posjedale su snage Vojske „rs“. Rašid Zorlak je trebao, po naređenju, ući u okruženo Sarajevo preko piste.

„Te noći 5. na 6. 11. 1992. godine pretrčavali smo pistu kada je zapucalo. Sakrili smo se iza neke kuće koja je imala male podrumske prozore. Nismo mogli ući u podrum, pa smo kroz prozore provukli samo glavu, dok je tijelo ostalo napolju. Ležali smo tako nepomični skoro cijelu noć, a oko nas su padale granate i fijukali meci. Bilo je strašno.

(…) Dok smo te noći 1992. godine ležali sa glavama ugurani u prozore kuće i čekali priliku da se vratimo na sigurnu teritoriju, nikad se nisam osjećao bjednije. Proklinjao sam četnike, razmišljao o Bosni, narodu, o mogućnostima borbe, o upornosti i neuništivosti našeg naroda”, kaže penzionirani general-major, tvorac sarajevskog Tunela spasa Rašid Zorlak. Ideja o prokopavanju tunela pojavila se kod Zorlaka, baš tada, 5. na 6. novembar 1992. godine. U tom vremenu opkoljeno Sarajevo vezu sa ostatkom svijeta plaćalo je ljudskim životima na aerodromskoj pisti.

Sagledavši trenutno stanje u gradu i dešavanja na pisti u Zorlakovoj glavi se rodila ideja o prokopavanju tunela, kako bi u grad Sarajevo, koje je već danima bio pod opsadom, vratio, koliko- toliko, život i nadu. Valjalo je ideju pretvoriti u praksu, što je učinio Zorlak i bio je prvi pokretač realizacije izgradnje tunela.

„Tačno 22. 12. 1992. godine izdao sam naredbu o izradi projekta komunikacije „D-B“, piše Rašid Zorlak u svojoj knjizi “Tunel i još ponešto…“, Udruženje za zaštitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 2014, str. 51. Komandan 1. Korpusa ARBiH (The First Corps Army of Bosnia-Herzegovina) Mustafa Hajrulahović Talijan je ovjerio naredbu, na kojoj se vidi oznaka RZ, jer Rašid Zorlak nije imao pravo potpisivati naredbe. Projektant i nadzornik radova na ovom objektu bio je inžinjer Nedžad Branković (Nedžad Branković, a Bosnian civil engineer created the plans for tunnel's construction).

Sarajevski Tunel spasa (The Sarajevo Tunnel, also known as Tunel spasa /English: Tunnel of Hope/, was a tunnel constructed 1993) je bio žila kucavica za cijeli grad Sarajevo. Tunel spasa je, ako se tako može reći, praktično spasio Sarajevo, a posredno i Bosnu i Hercegovinu. Prokopavanje je bilo najstrožije čuvana državna tajna, u tom periodu. Tunel je prokopan ispod piste državnog aerodroma 30. jula 1993. godine u 20 sati i pedeset minuta, u jeku najžeščih napada agresora na Sarajevo i državu Republiku Bosni i Hercegovinu.

„Dana 1. avgusta sam naredio da se u logističkoj bazi organizira mala svečanost povodom probijanja tunela i deblokade Sarajeva. Pozvao sam (…) komandanta Rasima Delića, načelnika Štaba Sefera Halilovića, komandanta 1. korpusa Mustafu Hajrulahovića … (…) Imam pravo da kažem da sam ja prvi čovjek koji je kazao ‘vi ste svjedoci historijskog trenutka kada vam želim saopštiti da je dana 30. 7. 1993. godine u 20:50 sati Sarajevo deblokirano putem tunela koji je povezao Dobrinju i Butmir ispod aerodromske piste u dužini od 760 metara. (…) Neka ovaj objekat posluži našoj pobjedi uz želju da što prije postane muzejska i historijska vrijednost.“, rekao je Rašđid Zorlak. (Vidi: Rašid Zorlak, „Tunel spasa i još ponešto …“, Sarajevo, 2014, str. 86)

Sarajevski Tunel spasa (The Sarajevo Tunnel of Hope) je, pored „Čuda bosanskog otpora“, najveći fenomen tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995.godine, od strane Srbije, Hrvatske i Crne Gore. Povezivao je dva dijela slobodne teritorije pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH), Dobrinju i Butmir (The tunnel was to link Dobrinja and Butmir). Otud je dobio ime „Tunel D-B“. „Tunel D-B“ je izgrađen bez upotrebe mašina, što govori da je tunel ručni rad.

Interesantno je, napomenuti i neke veoma zanimljive događaje iz vremena opkoljenog Sarajeva, neke navodi i general Zorlak u svojoj knjizi, a mi, u skromnom obimu, donosimo događaj: “Pozove me Rusmir (Mahmutćehajić op. a.), odem do njega, a on mi kaže da više nema aluminijuma za odlijevanje tuljaka za upaljače granata koje smo pravili u fabrici žice. Onda ja pozovem Izeta Jukića – Džina, pomoćnika komandanta za logistiku u 10. motorizovanoj brigadi. Ne znam šta je učinio, ali me ujutro nazvao i kazao kako je od građana prikupio pet tona aliminijskog suđa, koje možemo pretopiti. Eto, neka građani znaju da su njihovi aluminijski lavori bili upaljači na projektilima”, kaže general Zorlak.

“Rahmetli Šukrija Omeragić je prvi uradio dokumentarni film o tunelu u vrijeme kada je sve bilo relativno svježe. Sačinio je i sinopsis za film. Iz čega se može vidjeti sve. Taj film vjerno prikazuje sve historijske činjenice.” (Vidi: Rašid Zorlak, “Tunel spasa i još ponešto …”, Sarajevo, 2014, str. 76)

Danas general Rašid Zorlak živi kao penzioner u Malešićima kod Ilijaša. Bavi se pčelarstvom i voćarstvom. Vrhunski je pčelar, inovator mnogih pčelarskih noviteta, razvija eliksire protiv pčelinjih oboljenja. Na području Općine Ilijaš i Udruženja pčelara “Maja” Ilijaš odškolovao je prvu klasu pčelara – početnika (16 polaznika). Objavio je knjige “Tehnologija praktičnog pčelarstva” i “Biserje praktičnog pčelarstva”. Pored toga, objavio je više stručnih radova u listu “BH pčela”.

FB: Nazif Veledar

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close