Osveta ili Pravda?

Bože Pravedni, Kada se mi ogriješimo o ljude, podari nam snagu izvinjenja! A kada se ljudi o nama ogriješe, podari nam snagu oprosta! Allahu Sveznajući, nauči nas kako da zaslužimo Tvoju uputu, milost i oprost. Pouči nas, Bože, da mijenjamo kod sebe ono što nije dobro, jer znamo da Ti nećeš promijeniti stanje jednog naroda dok se on sam ne promijeni!

Pojedinačna osveta za nanešeno zlo u islamu nije preporučljiva. Musliman se ne sveti za zlodjela koja su mu drugi nanijeli, već mu se preporučuje: Ti lijepim zlo uzvrati (El-Muminun, 96) Milosrđe se nalazi na razini međuljudskih odnosa.

“Koji čovek nije nikad prekršio Tvoj zavjet, reci?
Život bez grijeha, kakav ukus ima, reci?
Ako zlim kažnjavaš zlo koje počinih,
Kakva je razlika između Tebe i mene, reci?”
(Omar Hajjam)

Molitva za vedrinu (Reinhold Niebuhr)

Bože, daj mi
vedrinu da prihvatim
stvari koje ne mogu promjeniti;
hrabrosti da promjenim
stvari koje mogu promjeniti
i Mudrost da spoznam
razliku između njih.
Da živim dan za danom,
da se radujem svakom trenutku,
da prihvatim teškoće
kao put do mira,
da prihvatim poput njega
ovaj griješni svijet
kakav jest, a ne kakv bih ja
želio da bude;
da vjerujem da će on
sve dovesti u red
ako se predam njegovoj volji;
da umjereno budem
sretan u ovom životu,
a u budućem zauvjek
s njim presretan.

(Autor: Reinhold Niebuhr 1892-1971)
Ovu molitvu sastavio je kršćanski mislilac Reinhold Niebuhr, a prvih dvadeset riječi koriste, kao molitvu izgovaraju ljudi različitih vjera širom svijeta.

Jusuf el-Kardavi, islamski mislilac – „Razumijevanje prioriteta“:
„… u oblasti vjere znanje ima prednost nad djelom, isto to tvrdim i za dunjalučka pitanja.
      Živimo u vremenu u kome se sve zasniva na znanju i u kome se, ni u jednom segmentu života, ne prihvataju neosnovan govor i improvizacija.“

Populističko, kukavičko pouzdanje u Boga, bez upotreba vlastitog uma i truda, žrtve i prijegora, izmislile su lijenčine i političari, sebičnjaci i kukavice. A takav pristup islamu Kuran je strogo osudio.
„… čovjek ima samo ono, što vlastitim trudom stekne“. – Kuran a.š.- „Ne idi po zemlji oholo, jer ne možeš poderati zemlju, a ni nadvisiti brda“.

Baš danas više nego ikada čovjekoljublje ima smisla. Svaki vid spletkarenja i smutnje zaslužuje osudu i prezir. „Smutnja (spletkarenje) je gore od ubistva“ – „… vel fitnetu ešedu minel kal“ – Kuran.

Potkraj devedesetih prošlog vijeka, veliki prijatelj i istaknuti islamski pisac Fehmi Uvejdi, muslimanima svijeta je poručio „Spašavanje Bosne preče je od farz (obaveznog) hadža“. Jusif el-Kardavi , komentarišući taj poziv muslimanima svijeta zapisao je „…, fikhsko pravilo glasi: obaveze čije se ispunjenje traži momentalno su ispred onih koje se mogu odgoditi. Obaveza hadža se može odgoditi… Međutim, spašavanje Bosne …. je za čitav islamski ummet obaveza ovog momenta i farz ovog dana“.

Kud god ide, znanje slijedi dokaz i uvjek se kreče s istinom koja je uvjerljiva. Nesreća je mnogih koji se koriste vjerom površno.

Brojni autori se bave pozicijom osvete u današnjem društvu  i saglasni su da svijet počiva na njenim principima. I naravno, djeluje potpuno pošten koncept prema kojem bismo na poniženje uzvratili poniženjem.
Iako se koncept osvete službeno odbacuje kao “primitivan” i izuzetno društveno opasan, ipak na njemu funkcionira čak i međunarodna politika, ali se takve akcije simbolički nazivaju odmazdom. Žudnja za osvetom predstavlja jednu od najuniverzalnijih i najiskonskijih ljudskih osjećaja. Nama Balkancima, koji vrlo sporo pravimo korake od “iskonskog prema civilizacijskom”, dobro je poznata ta “oko za oko…”. Nekim balkanskim narodima osveta je postala dijelom identiteta.
Neminovnost kazne za svako učinjeno zlo je temelj svake religije, i ne samo religije, društva su sagrađena na tim zidinama. Pravne institucije garantiraju odmazdu proporcionalnu učinjenoj šteti ili zločinu. Žena s prekrivenim očima, te mač i vaga, koje drži u ruci, simboli su pravde. Pravda će, dakle, biti neizbježna i (približno) jednaka učinjenom zlu. U osnovi svake pravne akcije sakrivena je, dakle, ta “revanš poluga” (revenge, engl. osveta).

Nakon svega rečenog – pokušaja da relativiziramo pojmove OSVETE i PRAVDE, postavlja se pitanje da li Trg žrtava Srebrenice u Visokom treba, a i da li zaslužuje da nosi poruku dvosmislenog – prije će biti besmislenog karaktera.

Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović se u Potočarima, prošle godine poslužio ritmičkom igrom riječi, a da je zanemarena smislenost i poruka istih. S pravom bi se moglo ustvrditi da u istoj molitvi kontradiktorne su misaone i smislene cjeline;

Braćo i sestre.

Potrebna nam je snaga; potrebna nam je vjera u Pravednost Jedinog Boga i Njegovu Milost da će nas osloboditi tiranije zla i spustiti pravdu i mir na ove naše prelijepe krajeve.

Poslušajmo riječi Uzvišenog i Milostivog Gospodara:

U ovim danima sjećanja, okrenimo svoja lica Onome Koji tajne zna, Koji dove uslišava, Koji rane liječi, Koji bol i tugu ublažava i Koji obećava „da poslije tegobe dolazi last, da zaista poslije tegobe dolazi olakšanje.“
Drage majke.
Vaša je bol velika, ali vjerujemo da je vaša ljubav veća. Vaš blagoslov neophodan nam je kako bismo mogli naći vlastiti put. Danas smo svi vaši sinovi i kćeri i zajedno s vama u dovi molimo:
Bože Milostivi,
Ako pogriješimo, podari nam snagu Ademovog (a.s.) pokajanja;
Ako nas zamrači krivovjerje, osvjetli nam put Ibrahimovim (a.s.) pravovjerjem;
Ako nas zadesi nesreća, pouči nas Nuhovoj (a.s.) lađi spasa;
Ako nas uhvati strah od silnika, osposobi nas Musaovom (a.s.) pravdom;
Ako nam se ponudi mržnja, spasi nas Isaovom (a.s.) ljubavlju;
Ako budemo protjerani iz domova, osnaži nas Muhamedovom (a.s.) željom za povratkom.
Bože Pravedni!
Molimo Te da nasilnicima oduzmeš mač, a slabima da podariš moć vjere u istinu i pravdu.
Molimo Te, Bože,
da tuga bude nada,
da osveta bude pravda,
da majčina suza bude molitva
da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica.
Amin!

Po svim vjerskim i društvenim znanostima, a tome dodajmo i logiku zdravog razuma;
TUGA nikada i nigdje nije NADA,
OSVETA nikada i nigdje nije PRAVDA,
a majčina suza nikada i nigdje nije bila produk empatije da bi dobila univerzalni smisao molitve.
Srebrenička tragedija je, između ostalog, produkt i Bošnjačke politike. Svako traženje mitoloških ili vjerskih anragonizama kao jedinog razloga u toj nesreći, a da prije toga nisu iskorišteni svi pravni i društveni resursi, jeste jedino i samo bijeg od odgovornosti svih aktera u ovoj priči.

M.H. – magazinplus.eu