Ostavi ti nama Filipe Mursele Begoviću “našeg” Jergovića

Balkanskim narodima, a da ih sada ne nabrajamo, dozlogrdila je retroaktivna pamet intelektualaca s viškom patriotizma, a ponajviše politikantsko preseravanje javnih djelatnika koji sijući defetizam prikrivaju vlastitu ljenost, kako mentalnu još više radnu.

Osim takvih, još opasniji su komercijalizirani intelektualci, oni što se vješto kamufliraju u ideološke – partijske projekte, pa tobože štite “svoje” od svih onih “drugih”, kompenzacionom logikom ili huškačkom retorikom.
Moderno bi se takvi nazvali “spin majstori”, a kolokvijano – narodski, dobro plaćeni šupci.

I treća vrsta takve “pogani” su oni koji misle vlastitom glavom za političke, i vjerske, i nacionalne potrebe vlastitog naroda.

Nebogobojazno srce mrtvo je i nepismeno srce

 

Formalno se možete zakititi najpoštovanijim ovosvjetskim društvenim statusom: naučnim titulama, političkim uniformama ili medijskom nezavisnošću – biti emancipiran od svake financijske nužde – ako vam razum drijema ili funkcioniše po direktivama bilo čijih tuđih potreba i interesa, tek ste uvjetno čovjek.

Ogavni su današnji interpretatori društvenih prilika, analitičari svega i svačega, i čuvari “naših” kulturno-historijskih vrijednosti.

Suvremeno korporativističko društvo davno je odustalo od ciljanja stvarnih potreba čovjeka, koje su ograničene, i počelo je ciljati na emocionalne potrebe, koje su iluzorne i nezasitne. A jedna od dviju najjačih emocija koje pokreću ljude jest strah.

Skoro smo pisali o Miroslavu Lazanskom, koji najavljuje vojnu akciju protiv Republike Srpske, ni manje ni više nego Emira Suljagića, a u ime centralističke Bošnjačke politike.

Povod ovog rukopisa je “STAV – Doboši frustracije: Po čemu zaudara Jergovićevo Sarajevo” – Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ

Autor javno polemizira novi rukopis Meljenka Jergovića:

“Ovih dana hrvatski Jutarnji list blockbusterski najavljuje novu prozu Miljenka Jergovića pod nazivom Doboši noći, u kojoj, kako kažu, najprevođeniji živući hrvatski pisac tematizira sudbine Predraga Fincija, Irfana Mensura, Veljka Bulajića i Fadila Hadžića te način na koji su one isprepletene sa Sarajevom i s atentatom što ga je počinio Gavrilo Princip. Kaže Jergović, a nije mu prvi put, da „na mjestu na kojem je Sarajevo nekad bilo danas je istoimeni grad, često istih, premda oronulih građevina, ali to nije isti grad, niti u njega ima povratka onima kojima nikada u njemu takvom nisu bili“. Nastavlja zatim da u gradu podno Trebevića više nema „bilo što zajedničko“, a od Sarajeva danas „nema udaljenija inostranstva, ni tuđijeg mjesta, ni dubljeg nerazumijevanja“….”

Sada već SLUŽBENI tumač Bošnjačkih interesa, maksuz doveden i plaćen u Sarajevu, iz Zagreba, još maloljetni Musliman i Bošnjak, po prvi puta ušao u džamiju i obavio namaz u 27-oj ili 28-oj godini života, a skoro rutomud osunećen – rekli bi “došao TOBE”, a sve to slučajno korespondira s činjenicom profesionalizacije identiteta (Časopis za kulturu i društvena pitanja BEHAR – Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske PREPOROD) uz naglasak da je projekt podržan novcima poreskih obveznika Hrvatske (resornog ministarstva za kulturu i Savjeta za nacionalne manjine u HR) – taj i takav, od oca Bošnjaka i majke Hrvatice, najbolji je analitičar za dnevno-političke potrebe.

Filip Mursel Begović po šablonu tunjevske logike i fatmirovske retorike drži lekciju Jergoviću, a drka po svijesti izbezumljenih Bošnjaka i patoloških anonimusa po društvenim mrežama.

“Ako tradicionalno zašutimo na netačnosti ovih izjava i na činjenicu da dugogodišnji glasnogovornik raznovrsnih identiteta u egzilu i medijski pravobranitelj potlačenih manjina preispituje ko može a ko ne može biti Sarajlija, to može postati novi proglas – i to ne samo ovog respektabilnog i kontroverznog pisca. Jergović se iz percepcije veličine odjednom otkriva u svoj svojoj malenkosti, kao isfrustrirani malograđanin, kvartovski lokal patriota, kao domaćica s Bistrika kojoj je biti Sarajkom jedino životno zanimanje, onaj koji će nekome odricati ili davati pravo da budne Sarajlijom, preispitujući mu i babu i stričeve, pa, ako zatreba, zavirit će i u „tajne“ arhive. Dakle, emigrantsku nostalgiju zamijenit će isfrustriranom mrzovoljom i prebijati je preko leđa današnjih Sarajlija, a to je najmanje u duhu onog imaginarnog grada u kojeg se kune Jergović. Pod etiketom najprevođenijeg hrvatskog pisca predočavati izopačenu sliku Sarajeva i prodavati je kao vjerodostojnu u oblandi vrhunske literature – naprosto nije fer.”

“Naprosto nije fer” Begoviću da se iz konteksta bilo čijeg autorskog uredka isčitava bilo što za dnevno-političke potrebe. Ti koji si, više nego evidentno pametan i uz to izrazito rječit, nema potrebe da ovdašnjim Bošnjacima pojašnjavaš šta je Jergović htio da kaže.
Tvoju logiku stvari mogu razumjeti samo oni građani kojima je “rat bio brat – prilika da ostvare ono što u miru nisu mogli”.

U kontekstu tvoje dileme i polemike, da li si Jergovića mogao shvatiti i kao nekog ko ukazuje na politički razvijan cilj da se silna bulumenta Bošnjačke gamadi šljegne u “glavni grad”, a da halali imovinu u Republici Srpskoj, u pasnivnim krajevima BiH – da tamo vrate penzionisane očeve i majke, te za njima pošalju humaniratne televizije da kukulemaću nad njihovom sudbinom dok im djeca po Sarajevu i širom Bijelog svijeta uživaju, kao koleteralna šteta dnevno-političkih interesa, trošeći “povratničke donacije” i kupljeni društveni statusa.

Filipe Mursele Begoviću, pun je kurac Bošnjacima takvih pametnajkovića i dušebrižnika. To što je Jergović ratnih godina put Zagreba se skrasio, priupitaj svog političkog mecenu – Izetbegovića nije li ona bio u Sloveniji, i sa humanitarnim donacijama, skupa sa sestrom si svojom, malo po Italiji izabirao modnu konfekciju.

Pun je kurac Bošnjacima intelektualaca koji u svakom i svačemu isčitavaju urotu, zavjeru i prevaru, dok ti i tebi slični “S‘ guza na guz”, od takvih Bošnjaka jedete hljeb i lagodno sijete smutnju i strah.

Pun je kurac Bošnjacima medijskih sveznadara i medijskih tvorevina koje svakodnevno nastaju za potrebe političkih oligarhija.
Da su tvoji poslodavci Bošnjaci što Sarajevo vole, i koji Sarajevu dobro žele, našli bi načina i metoda da Jergoviću i svim drugim ponude povratak u rodni grad, a ne da i danas ispotiha odlaze sarajevski i Srbi i Hrvati.
Da li tebi znači nešto ime Gertrude Munitić, Drage Stojanova i da ne nabrajam.

Nisu iz Sarajeva otišli Srbi i Hrvati dobrovoljno. Strateški i ciljano ih tjerala njihova navionalna partija. Nisu ni Bošnjaci hrlili u Glavni grad – u neizvjesnot, dobrovoljno. SDA je Srebreničanima obečavala kuče “na točkovima”, koje će moći “šlepati” od Vogošće do Srebrenice.
SDA je prethodnim Bošnjačkim liderima Srebrenice osigurala prebivalište na potezu od Visokog do Sarajeva, a sredstvima povratničkim, dok su obavljali dužnosti načlenika i donačelnika u Srebrenici.

Zar ti Filipe Mursele Begoviću, a i tvoji poslodavci mislite da je glup Bošnjak, a naročito domicilni, da ne konta kako se povratničke donacije i milijarde skrkaše na “humano preseljavanje naroda”.
Da je dans, recimo SDA vladajuća u Republici Srpskoj ili HZ HB,  i tamo bilo bi upitno da li bi mogli održati vlast jer građana radno sposobnih nema. A kako to da su povratci izbjeglih, realizirani u 100% iznosu, u mjestima koja su bila u zoni ratnih dejstava. Tamo gdje je bilo kojoj od nacionalnih partija odgovaralo – ampasovalo.

 

Da li Dodik ili Čović u Sarajevu drže silne intelektualce i privrednike Bošnjake iz Istočne Bosne, Hercegovine itd.
Da li u Trebinju Srbima ili Islamskoj zajednici BiH smeta efendija koji sa Srbima obnavlja đamije i crkve.
Da li bi današnji načelnik Viteza, po službenoj liniji Bošnjak, bio sažalijevan po društvenim mrežama koliko Pero Gudelj.

Da skratim!
Razočarao si me i kao čovjek, i kao intelektualac.

Bošnjacima danas su najopasniji dušebrižnici tog kova, intelektualci koji od izbora do izbora mjenjaju lične karte i boravišna mjesta.
Pamtimo mi u političkom cirkusu Sidrane, Isoviće, Filipoviće, Alispahiće i sl.

Bošnjaci imaju intelektualne gromade u personama kao što su Rusmir Mahmutčehajić, Midhat Riđanović, Enes Karić, Adnan Silajdžić, Esad Bajtal, Anis Bajraktarević, itd, itd.
O Bošnjačkim interesima, prioritetima i strateškim orjentacijama sve je napisano ali nije afirmisano jer se ne uklapa u dnevo-političke potrebe Tih u čije ime Ti pišeš.

Ostavi ti nama Filipe Mursele Begoviću “našeg” Jergoviće, Andrića, Mešu i ine o kojima se plaćenička škrabala u Bošnjaka sjebaše da nam ih ocrne.
Kakvi su takvi su – naši su!

Sijača straha i smutnje, pričama o zavjerama, urotama i sl. – pun nam je kurac.
Svo zlo ovoga svijeta ukorijenjeno je i proizlazi iz straha, ne obrnuto. Iz straha se borimo za slobodu i mir, dok je sam “strah” nasilje i ropstvo, iz tog razloga je i sam Platon rekao: “Od slobodnog čovjeka (dakle slobodnog od straha-iluzija) ne može se napraviti rob, jer je slobodan čovjek i u zatvoru je slobodan”.

M.H. – magazinplus.eu