Emir Đikić: Ja sam promjena koju već odavno čekaju članovi i simpatizeri SDP-a!

Emir Đikić, dugogodišnji predsjedavajući Odobra direktora Transparency Internationala BiH, koji je nakon objave kandidature za predsjednika SDP-a BiH dao ostavku na to mjesto jer nije želio ‘sjediti na dvije stolice’, u intervjuu za DEPO Portal otkriva na koji način namjerava promijeniti koncepciju vođenja partije, koga doživljava kao najozbiljnijeg rivala, ali i šta najviše zamjera svojim prethodnicima

 

Razgovarao: Danijal HADŽOVIĆ

 

Gospodine Đikiću, Vašu kandidaturu za predsjednika SDP-a većina je doživjela prilično iznenađujućom. Iako ste godinama član ove stranke, ipak niste obnašali najviše unutarstranačke funkcije i javnosti ste puno poznatiji po Vašim aktivnostima u nevladinom sektoru, nego po stranačkom djelovanju. Kako ste se odlučili na kandidaturu?

 

Odlučio sam da se kandidujem za novog predsjednika SDP-a upravo zato što nisam obnašao najviše unutarpartijske funkcije. Dosadašnje rukovodstvo SDP-a je bilo motor svih negativnih pojava u partiji. Zbog njegovog djelovanja postali smo privatno vlasništvo klike okupljene oko predsjednika, potpuno zatvorene za glasove kritike, savjete i sugestije. Ja sam, u potrazi za izlaskom iz ove situacije, odmah krenuo drugim putem. Obišao sam Bosnu i Hercegovinu uzduž i poprijeko, razgovarao sa našim članovima i simpatizerima, konsultovao se sa širokim krugom naših ljudi. Vidio sam da na terenu ima energije i nade da će se situacija promijeniti – treba samo naći nekog ko će se prihvatiti ovog posla.
Uostalom, nakon kraha partije na prošlogodišnjim izborima članstvo je tražilo novo lice. To novo lice nismo dobili na vanrednom kongresu, ali smo tada otvorili vrata promjeni. Prvi korak je uvođenje sistema glasanja „jedan član-jedan glas“. Na izborima za novog predsjednika imamo priliku da nastavimo s promjenama i zato sam se kandidovao.
Na kandidaturu sam se odlučio zbog nas, SDP-ovaca, ali i zbog naše djece. Jake BiH neće biti bez jakog SDP-a. A SDP je značajno oslabljena, čak i na osnovnom, operativnom nivou. Dovoljan je samo jedan podatak. SDP je u periodu 2010-2014. ostvarivao godišnje prihode od preko četiri miliona maraka. Kako je onda moguće da naši zaposlenici mjesecima ne primaju plate, a nedavno je u centrali čak i internet isključen zbog neplaćenih računa! Kako ćemo urediti državu ako ne možemo urediti svoju kuću?

 

Kandidovao sam se dakle iz odgovornosti ne samo prema našoj partiji, već i prema našoj zemlji.

 

Izjavili ste da u SDP-u planirate promijeniti čitavu koncepciju vođenja partije. SDP je nakon velike pobjede 2010. godine, na zadnjim izborima pak doživio potpuni debakl. Šta je to što najviše zamjerate svojim prethodnicima i na koji način Vi namjeravate organizovati partiju?

 

Krenuli smo pravim putem. Proces demokratizacije partije je počeo uvođenjem novog sistema izbora i ništa ga neće zaustaviti. No, sada moramo otići korak dalje. Moramo zauvijek završiti period jednoumlja. Svaki član, od predstavnika umjerenog lijevog centra do komuniste, ima pravo izraziti svoje mišljenje i tražiti podršku među ostalim članovima. Moramo vratiti dijalog u partiju.

 

Tog dijaloga neće biti bez povratka rukovodstva na teren. Moramo konačno izaći iz Sarajeva, spustiti se u opštinske i osnovne organizacije, obilaziti naše ljude, slušati sugestije i probleme običnog svijeta. Ne smijemo biti odvojeni od naroda, kao što su rukovodstva do sada bila. Povratak ljudima znači i uključivanje puno većeg broja članova ili ljudi bliskih partiji u njen rad, proces savjetovanja, proces donošenja odluka. Rukovodstvo ne smije više misliti da je svemoguće i sveznajuće!

 

„Izlazak iz Sarajeva” uključuje i jačanje partije tamo gdje su SDP-ovci dosad bili zaboravljeni. Mostar smo gotovo u potpunosti prepustili u ruke nacionalista. U RS-u smo zabilježili katastrofalan pad. Zapadna Hercegovina za dosadašnje rukovodstvo kao da ne postoji. Ovo se mora promijeniti. SDP ne smije biti „federalna” i „bošnjačka” partija. SDP je partija svih građana Bosne i Hercegovine!

 

Koji su to kvaliteti koji Vas čine u cjelini boljim od ostalih kandidata i zbog kojih Vi trebate postati novi predsjednik SDP-a?  

 

Mene su za kandidata predodredile prije svega godine rada na suzbijanju korupcije i evropskim integracijama, ali i partijsko iskustvo. Nisam ovdje slučajno – bio sam aktivan u partiji, u njenim najsvjetlijim trenucima, razumijem njeno funkcionisanje, poznajem ljude na terenu.

No, neću nikad reći da sam „bolji“. Prije ću reći da sam drugačiji. Ja sam promjena koju već odavno čekaju članovi i simpatizeri SDP-a. Promjena bez koje nam prijeti potpuna marginalizacija, a to je moguće već slijedeće godine na lokalnim izborima. 2012. godine smo dobili prvo upozorenje. Izgubili smo brojna načelnička mjesta. Izgubili smo čak i tradicionalnu „crvenu Tuzlu“, gdje nemamo više većinu u Opštinskom vijeću, već zavisimo od populista poput Mirnesa Ajanovića. Moramo spriječiti nastavak propadanja SDP-a na izborima 2016. U tome ćemo uspjeti samo ako na nadolazećim unutarpartijskim izborima glasamo za promjenu.
Koga od ostalih kandidata doživljavate kao najozbiljnijeg rivala u borbi za predsjednika?

 

Ja ostale kandidate uopšte ne doživljavam kao rivale. To su moji drugovi koji imaju drugačiju viziju razvoja partije. S obzirom da se, osim Igora Vrete, radi o ljudima koji su godinama bili u rukovodstvu SDP-a, oni su za razliku od mene već imali priliku da implementiraju svoje vizije. Zašto su tu priliku propustili – ne znam. Ali znam da ja svoje prilike neću propustiti.

 

Uvjereni ste kako možete ujediniti ljevicu u BiH i SDP ponovo učinit najjačom partijom; na čemu temeljite ta uvjerenja….?

 

Ujedinjenje ljevice je jedan ozbiljan projekat koji nije bitan samo za SDP, već za čitavu državu. Uloga SDP-a je ovdje ključna, zato trebamo krenuti putem unutrašnjih promjena da ojačamo partiju pa da kasnije oko sebe okupimo ljevicu. I to ne samo stranke lijeve orijentacije! Ljevica treba da privlači radnike, intelektualce, stručnjake. Ljevica treba biti okrenuta programima, treba tražiti rješenja za probleme naših ljudi. Ljevici trebaju ideje, ako neko misli da se trebamo ujediniti zbog fotelja, onda nam takvo ujedinjenje ne treba! Sljedeće godine, prije lokalnih izbora, imat ćemo prvu priliku da razgovaramo. Upravo na lokalnom nivou SDP treba početi dijalog s drugim strankama lijeve orijentacije. Na terenu, blizu naših ljudi, treba da nastanu prvi zajednički programi. Kasnije će oni biti ponuđeni glasačima. Trebamo dakle djelovati polako. Prioritet je jačanje SDP-a. Nećemo biti nečiji privjesak. Bez jakog SDP-a nema jake ljevice. A bez jake ljevice nema jake BiH.
U svojim izjavama često ističete kako samo socijaldemokratija može donijeti napredak Bosni i Hercegovini i kako se SDP u snažnijoj mjeri mora okrenuti istinskim vrijednostima socijaldemokratije i antifašizma. Možete li  konkretnije objasniti šta tačno podrazumijevate pod tim?

 

Bjesomučno ponavljam – rukovodstvo SDP-a je napustilo principe. Socijalna pravda, jednakost, antifašizam – sve je to postalo samo mrtvo slovo na papiru. Uklopili smo se po mnogo čemu u obrazac jedne obične stranke. Arogancija, bahatost i borba za fotelje uništavaju našu zemlju već 20 godina. Mi ne smijemo dopustiti da ovo budu i naše odlike. Socijaldemokratija treba da bude naše trajno opredjeljenje. Treba da gradimo društvo na principima rada, pravde i jednakosti. Treba da se borimo protiv nacionalizma. Samo istinska ljevica može riješiti probleme Bosne i Hercegovine koji su, da podsjetimo, počeli s dolaskom na vlast desnih nacionalističkih stranaka.

Kada bi sutra, hipotetički rečeno, SDP s Vama kao predsjednikom imao natpolovičnu podršku glasača na svim nivoima vlasti u BiH, koje biste političke promjene pokrenuli? U kakvoj bismo zemlji živjeli nakon njih – od državnog uređenja, preko ekonomskog sistema do socijalne politike?

 

Reforme se u BiH smatraju nekakvim „baukom“, otvaranjem „Pandorine kutije“. Niko i ne pokušava da se uhvati u koštac s problemima građana. Zato živimo u državi gdje je preko milion stanovnika siromašno, njih 550.000 nezaposleno i gdje postoji teritorijalna i statusna diskriminacija. Živimo u državi koja štedi na najsiromašnijima, a istovremeno održava glomaznu administraciju. U toj državi živi grupa privilegovanih političkih elita koje se svaki dan sve više bogate, a za naše probleme ih nije briga. Pogledajte samo ovaj apsurd – isplata penzija je vijest u svim medjima, kao da se ne radi o najnormalnijoj obavezi države!

 

Nije potrebno mnogo da se ta situacija promijeni. Građani ne traže nemoguće. Oni od nas traže samo osnovne stvari: zdravlje, posao, obrazovanje i osnovnu sigurnost. I ne može me niko ubijediti da mi to ne možemo postići. BiH nije nikakva „država slučaj“. BiH je država koja može vrlo jednostavno postati normalna i uređena.

 

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN)

 

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close