BiHPrivreda

Nihad Fejzić, dekan Veterinarskog fakulteta u Sarajevu: EU standardi i tri krave

– Nemoguće je primijeniti standard koji je pravljen za farme koje imaju u prosjeku sto i više krava na naše gazdinstvo koje ima dvije, tri ili pet krava, kazao je Fejzić

S obzirom na to da FVO inspekcija boravi u BiH, šta mislite jesmo li ih spremni dočekali? Šta mislite, ustvari, o sistemu kontrole mlijeka u BiH, je li on efikasan?
– Sigurno je, čuli smo to iz ranijih izjava, da postoji zabrinutost i proizvođača i nadležnih vlasti oko svega ovoga. Mislim da smo protekli period mogli puno efikasnije da iskoristimo i da radimo. Nije to samo pitanje zakonodavstva koje se spominje, čuo sam čak i izjave da BiH nema zakone – ima BiH važeće zakone i o veterinarstvu, i o hrani, i o poljoprivredi koji treba da dožive izmjene. Problem je što kod nas izmjena zakonodavstva uvijek uđe u neku političku fazu. Zaista cijenim napore koje ministar Mirko Šarović radi po svim ovim pitanjima, ali u ovom momentu imamo dva događaja koji nam se u isto vrijeme dešavaju. Dešavaju se pregovori o tradicionalnoj trgovini u Bruxellesu, što prvenstveno znači ako mi tu popustimo, da će se privilegije koje je imala Hrvatska po osnovu CEFTA ugovora prenijeti na sve članice EU. To znači totalnu liberalizaciju prostora proizvodnje hrane u BiH. Istovremeno, imamo i posjetu FVO inspekcije, koja treba da ustanovi kakvo je stanje. Mislim da trenutno u BiH nema niko ko može da prognozira ishod posjete inspekcije. Ja se nadam, pokušaću da budem optimista, da će EU uvažiti slabosti našeg sistema koji je takav kakav je i da ćemo sačuvati dozvolu za izvoz mlijeka. Ako imate liberalizaciju koja nam se nameće kao obaveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a istovremeno ne možete da konzumirate tu liberalizaciju, onda ne trebate biti previše pametni da kažete da smo u problemu.

Pogrešan kolosijek

Je li dobro uspostavljen komandni lanac, koliko se on poštuje?
– Nije to ni jednostavno pitanje kad je riječ o BiH. Komandni lanac u BiH je više političko pitanje. Dakle, ovdje se stalno provlači nešto što se zove nadležnost nad nečim. EU nas ne pita kako ćemo to uspostaviti. Na kraju krajeva, svi se nekako trpamo da kroz zakonodavstvo budemo nadležni za kravlje mlijeko. Mislim da smo otišli na pogrešan kolosijek kad je u pitanju uopšte pitanje komandnog lanca i pitanje nadležnosti, da se više bavimo formom, a ne suštinom. Mislim da je veterinarska struka, generalno, vrlo malo bila uključena u cjelokupnu ovu pripremu. Kad kažem veterinarska struka, ne mislim samo na ljude koji rade u inspekcijama i u ministarstvima. Veterinarska struka su fakulteti, instituti i veterinarske organizacije, pa čak i službe koje se bave kontrolom ispravnosti hrane. Sve skupa je to jedna daleko šira platforma, trebalo bi biti tako da bi došli do jednog konsenzusa kako da postignemo taj komandni lanac na ovaj način kako EU traži od nas. Šta EU želi da se postigne komandnim lancem? Želi da postigne da se, ako dođe do problema na bilo kojoj našoj farmi, proizvod koji nije odgovarajući isključi iz lanca. Na tome se testira funkcionisanje komandnog lanca.

Tražili su od nas i usklađivanje tri zakona, nismo to uradili…
– Nismo uspjeli i to je ponovo političko pitanje. Mislim da je nacrt novog zakona o veterinarstvu, koji sam pročitao, korak nazad. Mislim da se to moglo uraditi daleko kvalitetnije. Ministarstvo vanjske trgovine jeste bilo pod velikim pritiskom da ono što su stavili u akcioni plan i provedu, ali ima tu još puno stvari koje nisu urađene. Govorim o identifikaciji i kontroli kretanja životinja, načinu registracije objekata, funkcionisanju veterinarskih mjera, transparentnosti i tako dalje. Nije zakon jedini uslov da bismo mi sačuvali izvoz ili ga izgubili.

Govoreći uopšteno, kakav je sistem kontrola namirnica animalnog porijekla u BiH?
– On je u tranziciji, kao i sve u ovoj državi. Imamo neko postojeće zakonodavstvo, na osnovu kojeg se radi sistem kontrole. Mi želimo da primijenimo ono što jeste neki standard EU, ali često pravimo grešku u primjeni tih standarda. Evropski standardi su pravljeni za velike proizvođače, za velike farme. Nema u sistemu EU farmera koji imaju tri krave. Kod nas se 90 posto proizvodnje odvija na farmama koje imaju tri krave. Nemoguće je primijeniti standard koji je pravljen za farme koje imaju u prosjeku sto i više krava, na naše gazdinstvo koje ima dvije, tri ili pet krava. To jeste u dobroj mjeri izazov za našu poljoprivrednu proizvodnju i moramo voditi računa o tome da primjenom evropskih standarda ne ugasimo našu stočarsku proizvodnju.

Kontrole hrane

Kakva je hrana koju jedemo, možemo li reći da je sigurna?
– Mi u svojim laboratorijama radimo dosta kontrola te hrane. Ono što prođe kroz naše laboratorije, bili to inspekcijski uzorci ili samo kontrola, ono ne odstupa daleko od onoga što je očekivani prosjek, ali uvijek može bolje. U sistemu potpune liberalizacije trgovine, gdje se meso uzgaja u Južnoj Americi, kolje u Argentini, brodom se transportuje do luke u Hanoveru, tamo se petovara na kamion, kamionske pošiljke dolaze kod nas da konzumiramo to meso, tu nije jednostavno ni pružiti kompletnu sigurnost. Rizici u tom lancu mogu biti veliki i upravo veterinarske službe su te koje treba da ih identifikuju i zaustave pojavu takve hrane u konzumaciji.

Koliko deklaracija pokazuje stvarni sastav proizvoda?
– BiH je još zemlja koja uvozi većinu hrane. Mi, kao Veterinarski fakultet, snažno podržavamo domaću proizvodnju. Nekoliko puta sam rekao da je sramota da BiH uvozi toliku količinu hrane po svim kategorijama i ono što mi proizvodimo u BiH je jednostavnije i lakše iskontrolisati nego ono što uvezemo. Smatram da moramo pooštriti granične kontrole i vršiti više analiza. Znate da je nedavno studija jedne zdravstvene institucije ukazala na mogućnost povezanosti procesiranog mesa sa karcinomom debelog crijeva. To je studija koju su radili svjetski stručnjaci, oni su ukazali na povećane rizike. Valjda nam je to pomalo i neka opomena da moramo više raditi na zaštiti našeg zdravlja.

Kako da se zaštite potrošači od nekvalitetne i nesigurne hrane?
– Neka vjeruju u domaće sisteme. Mi želimo da spojimo domaću nauku sa domaćim proizvođačima. Imamo snage i volje da domaću pamet upregnemo u to da nam svima bude bolje. Čini se da u svijetu u kojem živimo ni od čega više nismo sigurni, od terorizma, bioterorizma i svih vrsta ataka za koje moramo naći način kako da se borimo.

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close