logo
bios

Neven Anđelić: Pandemija i lažne vijesti jačaju političku desnicu

Objavljeno prije 3 sedmice . u ned, mar 22nd, 2020

Lažne vesti koje su pojavljuju u medijima na Zapadnom Balkanu a povodom pandemije korona virusa, neizbežno će uticati na izborne procese u Srbiji i Severnoj Makedoniji, ocenjuje Neven Anđelić, profesorom međunarodnih odnosa na Regent's Collegeu u Londonu, u razgovoru za Radio Slobodna Evorpa (RSE).

Na takvu mogućnost su ukazali i istraživači posebnog tela Evropske unije (EUvsDisinfo) koje se bavi dezinformacijama, u izveštaju u koji je RSE imao uvid. Eksperti ovog tima, formiranog pre tri godine sa fokusom na delovanje lažnih vesti u Rusiji i Zapadnom Balkanu, posebno govore o očekivanjima od pojačanog prisustvo teorija zavere u medijima te njihovom uticaju na politički život Balkana.

„Čak i u slučaju Sjeverne Makedonije, gdje uz malu većinu imamo koalicionu vlast koja je nazovimo prozapadno orijentisana – nisam siguran da će oni opstati na vlasti, jer treba samo malio uz neki domet lažnih vijesti pa da se odnos snaga promijmeni“, nadovezuje se Anđelić.

Vanredni parlamentarni izbori u Severnoj Makedoniji bili su raspisani za 12. april, ali su odloženi zbog pandemije korona virusa. Redovni parlamentarni izbori u Srbiji su raspisani za 26. april, a odluka o promeni datuma njihovog održavanja još nije doneta. Za sada je zvanično zaustavljen izborni proces.

Neven Anđelić sugeriše da političko-društvena klima koja je uspostavljena u nekim državama Evrope, a oslikavaju je koncepti jake nacionalne države, sa koronom dobija na dodatnoj snazi.

Anđelić: Imamo globalni trend, taj povratak nacionalne države. Čak i one države koje su se integrirale kroz oblike poput Evropske unije su zatvorile granice, ponovo uvele kontrole, država je puno jača nego što je bila barem od 1993. godine, a možemo ići i dalje u istoriju.

Znači ako je to moguće u Zapadnoj Evropi, na Balkanu je još jače jer tu imamo tendencije moćnika, uzurpacije vlasti, nefunkcionisanja demokratskih institucija.

Možemo čak izvesti i argument da je populizam i krenuo u post-Jugoslaviji, da je bio kratak period oko 2000. godine kada je izgledalo da je prevagnuo izgledni razvoj liberalne demokratije, da će se krenuti ka evropskim integracijama i razvoju liberalne demokratske države.

Međutim, brzo, možda sa globalnom finansijskom krizom sve se preokrenulo. Znači, ako je globalna finansijska kriza bila dovoljan podstrekač za povratak nacionalista i populista na vlast širom Zapadnog Balkana, ja mislim da će ih korona virus samo učvrstiti.

Ljudi su, čini mi se, prilično sebični u situacijama opasnosti. Države se sebično ponašaju, a i individualno se isto tako ponašaju.

Nacionalizam i korona virus

RSE: Kako funkcioniše taj mehanizam spoja nacionalizma i pandemije korona virusa? Zašto bi lažne vesti o pandemiji jačale nacionalističke strukture, odnosno zašto bi jačale proruski narativ na Zapadnom Balkanu?

Anđelić: Nepovjerenje prema ostalima. Neki psiholog bi bio odličan sagovornik da objasni da ljudi automatski preferiraju autsajdere, slabije. Ako gledamo sport obično se opredijelimo da navijamo za slabijeg. SAD, odnosno Zapad, dominira svjetskom scenom pola milenija. Sada simpatije idu kontra od toga.

Osim toga, imamo slučaj koji je u Srbiji posebno razvijen, ali nije ekskluzivno u Srbiji. Govorim o antiamerikanizmu, koji je izuzetno naglašen od 1999. godine, mada je postojao i prije. Stoga se vrlo lako primaju vijesti koje će podržati pritajeni ili otvoreni antizapadni ili antiamerički stav.

To možemo vidjeti po broju kritičkih naslova ili stavova protiv reprezentanata nekog liberalnog pogleda. To bi bio Soroš (George Soros, biznismen i filantropm, prim. red), to bi bile parade ponosa.

To su sve trivijalne manifestacije koje ujedinjuju poglede onih po kojima država treba biti jaka, zdrava, treba se reproducirati, po kojima su strani interesi uvijek na štetu na štetu nas. I tako se u Srbiji i dijelu Makedonije, ali i u ostalim državama Zapadnog Balkana, smatra da je Rusija veliki prijatelj, ali kada se pogledaju ekonomski detalji o ulaganjima i saradnji, oni su postavljeni vrlo nisko.

RSE: Ali gomila trivijalnih sadržaja je prisutna u zapadnim medijima a po pitanju pandemije, takođe. Verujem i u Velikoj Britaniji. Kako to tamo menja dominantnu političku sliku? Pitam zato što se i na Zapadu događa talas populizma.

Anđelić: Mislim da su na vlasti u skoro svim zemljama Zapadnei Evrope odgovorni političari. Oni se odgovorno ponašaju i vrlo su pažljivi u svojim izjavama. A narod može reagovati na vrlo sličan način na koji reaguje i na Zapadnom Balkanu.

Džonson i Vučić, sličnosti i razlike

RSE: Možemo li to pokazati na primeru? Vi ste u Londonu. Na primer da li mislite da je Boris Džonson (Boris Johnson), britanski premijer, u svojim medijskim nastupima po pitanju pandemije, pažljiviji u izjavama od, na primer, predsednika Srbije Aleksandra Vučića?

Anđelić: Boris Džonson je možda političar u Velikoj Britaniji koji je najneprimjereniji za takvo poređenje. On je čovjek koji je dva puta uhvaćen u laži, izgubio posao kojim se bavio dok je bio novinar. Zapravo, ne bih rekao laži, u neistinitoj informaciji, kako je on to naveo.

Ali ja mislim da je pažljiviji, a sada ću vam reći zašto. Ja nisam epidemiolog da bih znao šta je dobro a šta loše, ali Džonson dovede naučne saradnike Vlade, da podrže i obrazlože njegovu političku odluku.

Boris Džonson, premijer Velike Britanije, i sam je pred izbijanje krize umanjivao opasnost od korona virusa
Boris Džonson, premijer Velike Britanije, i sam je pred izbijanje krize umanjivao opasnost od korona virusa

Istovremeno sam gledao video snimak Vučića, koji je doveo nekog naučnika koji relativizira cijelu koncepciju i govori da je smrtnost niskoprocentna, ali za onog ko umre za njega je stopostotna. Naravno, svi se tome smijemo, ali da li mi možemo takvu vlast uzeti za ozbiljno.

Boris Džonson, koliko god komičan bio u nekim svojim nastupima, učinio je radikalne promjene po pitanju korona virusa, a one su refleksija toga da nije bio u pravu.

Ko profitira od lažnih vesti?

RSE: U izveštaju Evropske unije se navodi da je cilj lažnih vijesti o koronai virusu stvaranje konfuzije u javnosti, njeno zbunjivanje, dovođenje građanae u poziciju da ne znaju kojoj opciji da veruju. Iz takve konfuzije, ko najviše politički profitira?

Anđelić: Mislim da dugoročno Rusija ne može profitirati jer Rusija ne može, recimo, omogućiti ljek .iIzlazak iz ovog problema. Takođe, ne može omogućiti ni ekonomski prosperitet. Onaj ko dođe sa sigurnim konceptom i lijekom za završetak pandemije, to je snaga koja će profitirati.

Nedavno sam čitao jednu studiju koja se odnosila na ekonomske krize u dvadeset najrazvijenijih zemalja Evrope tokom posljenjih sto godina. Uvijek se mjenjala vlada osim u slučaju Angele Merkel (nemačka kancelarka prim. red.), nakon finansijske krize 2008. i uvijek se politički spektar kretao ka desno.

U slučaju pandemije nije ekonomska kriza ali će se odraziti i u ekonomiji, to jest već se značajno odražava. Mislim, dakle, da će se politički spektar više pomjeriti na desno. Imamo uz to rast autoritarnih država, rast nacionalista. Recimo u Italiji kada dođe do izbora, nesumnjivo da će na vlast doći Liga (partija bivšeg premijera Matea Salvinija prim. red.) možda u koaliciji sa Braćom Italije (desna stranka, predvođena praunukom Benita Musolinija prim. red.).

Širom drugih zemalja mislim da će to biti budućnost. Kako će se to odraziti na Evropsku uniju? Nisam siguran.

RSE: S tim u vezi ću vas pitati da li je Evropska unija odgovorna za pogled koji države izvan nje imaju? Na primer, na Zapadnom Balkanu je vrlo negativno odjeknula odluka, koja je doduše do ovog trenutka donekle i preispitana, da se zabrani izvoz medicinske opreme iz Evropske unije u vreme pandemije.

Anđelić: Naravno, to je ta jedna sebičnost, usko gledanje, na neki način je panika zavladala. Osjećaju se ugroženo, cijeli koncept je ugrožen, ali isto tako i pojedinačne karijere. Tim ljudima zavisi lična karijera u slučaju negativnih posljedica njihove politike i onda im je lakše reagovati negativno prema onima koji su van Unije.

Druga stvar je, ako potraje, a izvjesno je da će ova kriza potrajati duže nego što se očekivalo, onda će se i cijeli sistem lažnih vijesti širiti značajno i podrivaće se politički modeli i koncepti.

Ja volim analogiju iz doba sirijskog rata 2014.-2015. godine. Ruski parlament je glasao o tome da li da odobri intervenciju u Sirji, i jednoglasno je odobrio. Britanski parlament je u sličnom dobu glasao i prvobitno nije podržao prijedlog britanskog premijera Dejvida Kameruona (David Cameron), godinu dana kasnije su podržali modificiranu verziju. Znači, imamo to da su liberalne demokratije vrlo spore u svojim reakcijama.

Mora se proći kroz sve „check and balances“ da bi se nešto odobrilo. U autoritarnim sistemima to ide po komandi i onda možemo vidjeti rezultat u Sirji – da su ruski interesi tamo zaštićeni i zadovoljeni, a zapadni interesi nisu.

Da li je to pobjeda jednog političkog oblika koji se prakticira u nedemokratskim zemljama, može se ukratko tako zaključiti, to je na dugom štapu, nisam siguran, jer mislim da će se nezadovoljstvo okrenuti u nekom momentu i da će se onda opet okrenuti ka iskazu volje naroda, nacije, koji neće biti usko sebičan već će se gledati i u budućnost.

Ali, za jedan kraći period mislim da smo pred ozbiljnom krizom i u demokratskim demokratskim i manje demokratskim društvima.

Korona, Nostradamus i ’Besnilo’

RSE: Šta pandemija korona virusa menja u narativu lažnih vesti, šire od Evrope, globalno?

Anđelić: To je jedna velika mogućnost. Pošto sam sada imao višak vremena, provjeravao sam, pa tako možemo vidjeti vijesti koje pokazuju da je u Africi više lažnih vijesti nego slučajeva korona virusa koji su do sada detektovani.

Također, to je sada velika mogućnost unutar nacionalnih država za različite ideologije, za ljude sa različitim interesima. Neko ne mora imati ideološki interes nego zarad samopromocije, čisto da se zabavi u vremenima kada se pojavljuje taj dodatni prostor za, nazovimo to, razbibribrigu.

Ali isto tako ideološki ljudi mogu imati razlog da pokušavaju nešto dokazati: nesposobnost vlade ili nesposobnost određenog političkog sistema, političkog modela.

Na međunarodnim političkim odnosima to isto reflektuje sukob koji nije ni latentan već je poprilično otvoren, između modela liberalne demokratije, modela otvorenih vijesti, promjene i balansa vlasti, sa hibridnim modelom koji ima oblik demokratije u smislu periodičnih izbora, ali također i vrlo čvrstu vlast, obično koncentrisanu u jednoj ili samo nekoliko ličnosti.

Sada je taj sukob prilično otvoren, koristi se virus ili pandemija da bi se raširile lažne vijesti, ili da bi se potencirale vijesti koje nisu odgovarajuće određenom političkom modelu.

Te lažne vijesti se razvijaju, najpre, u smislu kako je sve počelo. To je bio neki prvi oblik. Pominjalo se da virus nije organskog porjiekla, ili da ga je još Nostradamus predvidio. Pa se pominju neke knjige. Ja lično čitam Borislava Pekića i njegov veliki roman „Besnilo“.

RSE: Baš ste odabrali literaturu za ovo vreme.

Anđelić: Moram vam reći da je zanimljivo sa nekoliko nivoa. Dešava se radnja na Hirtou (Heatrow, centralni aerodrom u Londonu prim. red.), koji je bio bitno drugačiji u doba kada je Pekić pisao roman. U fokusu je epidemija koja se tu događa. Ali isto tu imamo i to širenje lažnih vijesti, ponašanje mase, reakcija režima, vlasti, kako da suzbiju zarazu. Sve je to vrlo zanimljiva metafora na cjelokupni sistem.

Zašto Dačić govori o koroni?

RSE: Ono na šta ukazuje telo Evrpske unije koje se bavi lažnim vestima, je da ruska medijska propaganda preuzima sadržaje koji dolaze iz teme pandemije. Da li će, po vama, to da obojiobojiti pravac propagnade koja dolazi sa te strane u predostojećem periodu?

Anđelić: Koliko god taj virus bude dominirao svjetskim medijima, sve više će se koristiti metodama lažnih vijesti koje će se plasirati, sada pominjemo centar u Moskvi, ali gdje god da je. Koristiće se u svim mogućim slučajevima.

Neki će političari svjesno nastojati da se priključe tom talasu koji postoji, i koji ideološki ili, rekao bih, geopolitički svrstavaju uz ovaj centar koji nije bio dominantan od devedesetih godina. A neki će to raditi slučajno.

Sada bi trebalo tumačiti da li srpski ministar valjskih poslova (Ivica Dačić prim. red.) namjerno ili slučajno daje po povratku iz Kine izjave kako je sve to počelo. Čak ni kineski zvaničnici se ne igraju sa takvim vijestima, vijestima takvog nivoa, takve snage. Doduše njegova riječ je manje bitna i manje važna od kineskih političara.

RSE: Šta mislite, zašto je Dačić, bez da je i video neki ekspertski rad, procene o tome kako je počela bolest koju uzrokuje korona virus? Da li on gleda usko efekat u Srbiji ili pokušava da pošalje međunarodne poruke, u ovom slučaju da se približi kineskim partnerima?

Anđelić: U pitanju je više slojeva. Jedan je da je oblik demokratije na Zapadnom Balkanu doveo na vlast ljude koji se pokušavaju snaći u toj poziciji, a da nisu spremni za takve poslove i nisu spremni za odgovornost.

Potom njegova lična vizija ili vizija uskog kruga vlasti u toj konkretnoj državi. Mislim da oni pokušavaju da vode vanjsku politiku po uzoru na Tita, ma koliko bili deklarativno bili antititoisti. To je nesvrstavanje, pokušaj da se uzme što je više moguće koristi sa Zapada, iz Evropske unije, a da istovremeno ne aliniraju alijeniraju Rusiju, te da uzmu što više koristi od tamo. Pri tome smo vidjeli da se Rusija ekonomski ne može nositi sa Zapadom, može politički ili vojno.

Međutim, Kina se može ekonomski nositi. Pa se stoga stvara neka preorjentacija, stavljanje u nekakav isti kinesko-ruski front, odnosno konfrontacija Zapadu, što ide sa Hantigtonovim (Samuel Huntington, istoričar, prim. red.) teorijama sukoba civilizacija – da ako jedna civilizacija nije dovoljno jaka sama, onda će se udružiti sa nekom drugom, kako bi se zajedno konfrontirale protiv one najjače. U ovom slučaju to bi još uvijek bio još uvjek Zapad.

Dakle, ne vjerujem da postoji neka ozbiljna strategija, već da je riječ o nekakvoj kombinaciji. Čovjek (ministar inostranih poslova Srbije prim.red.) je u toj poziciji i bez ikakve odgovornosti, on će ponovo biti izabran i opstajati na vlasti bez obzira na izjave koje je davao.

Strategije teorije zavere

RSE: Ukoliko govorimo o strategiji, u nekim ruskim mejnstrim medijima, a Evropska unija u svom izveštaju pominje Russia Today (RT), su u opticiaju teorije zavere. Pomenuli ste proročanstva Nostradamusa, pominju se proročanstva Baba Vangea, govori se i sa pozicije tumačenja horoskopskih znakova. Da li se, pošto te informacije dolaze i od mejnstrim medija, to može tumačiti kao političko-medijska strategija?

Anđelić: Mislim da ona sasvim sigurno postoji. Meni je dugo trebalo da sam sebe ubijedim da takva strategija postoji, da je neko na visokom nivou odlučio da se to upotrebljava. I to je vrlo rašireno.

Moram reći da je u ovakvoj situaciji lako privući ljude takvim idejama. Sada sam počeo prelistavati knjigu koja je izašla prije puno godina. Tadašnji urednik Dejli telegrafa je bio koautor knjieg „Suverena individua“ (The Sovereign Individual).

Navodno, sada je ponovo čitaju najbogatiji ljudi svijeta, koji masovno kupuju zemlju na Novom Zelandu.

Znači ja sada izvodim tu jednu teoriju zavjere. Još nisam naišao na neku teoriju koja će tu dodati i korona virus. Dakle, oni vide da cijeli ovaj sistem ne valja i da vodi ka propasti. Pa su oni spremni u svakom momentu da se hitno presele na Novi Zeland, jer je to jedino područje koje će zbog rijetke naseljenosti i izolovanosti od ostatka svijeti moći biti pošteđeno.

Koliko tu ima istine? Naravno, svaka teorija zavjere mora da počiva na nekom manjem elementu istine, na koji će se nadograditi nešto gdje će se plasirati interes onoga koji gradi tu teoriju zavjere.

Na primjer, na Zapadnom Balkanu, sa iskustvima iz devedesetih, post-jugoslovenskih ratova, imamo sela ili manjih gradova gdje je povećan nivo kancerogenih oboljenja. Odmah se tu pojavljivala teorija zavjere. Na neki način smo za to plodno tlo tome.

Međutim, isto tako ja ovdje u Londonu svjedočim tome da su samoposluge prazne. Prvi produktizvod koji je nestao je bio toaletni papir. Znači, svaka nacija, svako društvo je podložno širenju raznih glasina, na osnovu teorija koje plasiraju, za sada, nepoznati krugovi.

Međutim, Evropska unija se već tri godine uspješno bori, konfrontira tim centrima koji nastoje plasirati lažne vijesti.

Kako se EU bori protiv lažnih vesti?

RSE: Gde vidite taj uspeh? Dosta se raspravlja o tome da li je Evropska unija uspešna ili ne suprotstvljanju talasu lažnih vesti.

Anđelić: Recimo ja RT televiziju ne mogu da gledam na svojoj kablovskoj televiziji. To nije uspjeh u smislu propagande, već je to uspjeh u uticaju na kablovske operatere. Naravno na interenetu je moguće i to pronaći.

Ja mislim da su uspjeli da formiraju centre. Imamo i na Zapadnom Balkanu neke medije za proavjere lažnih vijesti, za provjere činjenica, koje profesionalni mediji onda mogu koristiti kako ne bi nasjeli na lažne vijesti.

Međutim, problem je što je tržišna utakmica u medijskoj sferi protumačena na način da je sve dozvoljeno ako će privući dovoljan broj klikova, prodati dovoljan broj novina, pa time opstati na tržištu. Znači imamo spregu tržišne utakmice, uz režimsko dodvoravanje.

RSE


Miloš Teodorović
Izvršni urednik Balkanskog servisa Radija Slobodna Evropa. 
teodorovicm@rferl.org

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh