Nestali milioni za državni zatvor

Šest godina od polaganja kamena temeljca: Nestali milioni za državni zatvor

(nezavisne)

Za izgradnju državnog zatvora u Istočnom Sarajevu, šest godina od polaganja kamena temeljca, čija je vrijednost procijenjena na čak 80 miliona KM, za petnaestak dana konačno bi trebalo da bude raspisan tender za izvođača radova u okviru projekta koji je proteklih godina na nejasan i netransparentan način “progutao” milione maraka.

Sama činjenica da je ovaj projekat, u koji su do sada uložena ogromna sredstva kreditora i donatora, ušao u šestu godinu od dana kada je trijumfalno najavljena gradnja državnog zatvora ide u prilog sve glasnijim tvrdnjama o mnogim nepravilnostima, međunarodnim pritiscima i finansijskim malverzacijama, u što je, kako tvrde dobro upućeni, direktno umiješan i strani faktor.

Da se izvuče ovakav zaključak dovoljno je, naime, iščitati dopise koji su u posjedu “Nezavisnih”, a koje je bivši direktor Jedinice za implementaciju projekta (JIP) Jugoslav Jovičić uputio Ministarstvu pravde i tadašnjem ministru Bariši Čolaku.  Jovičić, koji je iz ovih razloga ostavku dao sredinom avgusta, domaće institucije vlasti na vrijeme je upozorio na mahinacije, mnoge nejasnoće, netransparentnost i pritiske predstavnika Evropske razvojne banke (CEB).

Inače, CEB kao glavni kreditor preko svog menadžera za BiH Vitomira Milesa Raguža vodi glavnu riječ, ali i određuje sva pravila od kojih su mnoga, kako tvrdi Jovičić, potpuni apsurd i uvode državu u dodatne troškove koje će, s obzirom na to da su krediti bazirani na garancijima njihove sigurnosti, morati platiti iz ionako poroznog budžeta.

“Sve što sam imao, napisao sam u tri dokumenta Ministarstvu pravde”, kratko je rekao “Nezavisnim” u telefonskom razgovoru i dalje vidno rezignirani Jovičić.

Naime, u pozadini gradnje državnog zatvora godinama se odigrava pravi triler u kojem kreditori iz CEB-a vrše strahovite pritiske na našu državu, pri čemu su se s početnih 30 miliona KM troškovi gradnje u međuvremenu pod sumnjivim okolnostima “napumpali” za dodatnih pedesetak miliona. O kakvim je nepravilnostima riječ, potvrđuje i to što je Jovičićev nasljednik Josip Brkić na poziciji direktora JIP-a izdržao nepuni mjesec i po, nakon čega je došao i treći – Zoran Bašić.

U svojim dramatičnim dopisima Jovičić je ministra Čolaka sredinom godine u dva navrata pozvao na reakciju, podsjetivši da je cijeli projekt isključivi rizik BiH, a ne kreditora.

On upozorava na niz nejasnoća i malverzacija te činjenicu da predstavnik CEB-a i dalje uporno angažira projektanta koji je već napravio ogromne propuste. Da bi sve bilo apsurdnije – tog i takvog projektanta neće isplatiti međunarodni kreditori ili donatori, već država BiH iz svog budžeta.

“Odgovorno tvrdim da će stavovi i prijedlozi predstavnika CEB-a znatno povećati troškove i onemogućiti konkurentnost domaćih i stranih firmi. Zašto tenderska dokumentacija, pored obaveznog engleskog jezika koji traži CEB, nije urađena i na lokalnom jeziku”, navodi Jovičić u svojim dopisima, te upozorava na niz nelogičnosti:

“Nikada nije objašnjeno ko je kriv za neuspjeh prvog projekta i ovdje se očigledno primjenjuje netransparentnost. Nikada nije data struktura tehničke pomoći u vrijednosti 1,7 miliona eura koja se pripisuje BiH. Da li će predstavnici BiH biti izuzeti od nečijih mogućih mahinacija s novcem iz tehničke pomoći”, pita Jovičić Čolaka, te nastavlja:

“Nikada nije napravljen projektni zadatak, operativni plan nikada niko nije usvojio, procjena troškova nije precizno definisana. Konsultant WYG se i dalje angažuje i pored krupnih propusta. Predstavnik CEB-a formirao je fond u kojem se nalaze i sredstva kredita i donacije; novac koji će BiH vraćati nalazi se u banci, a još će plaćati i kamatu”, navodi dalje Jovičić.

Svi putevi, dakle, vode prema Vitomiru Milesu Ragužu, bivšem bh. diplomati u Briselu, a sada glavnom menadžeru CEB-a za BiH. Iz Jovičićevih dopisa, ali i iz tvrdnji još nekolicine učesnika ovog velikog projekta, Raguž je označen kao glavni kočničar transparentne gradnje zatvora. Mogu se čak čuti i mišljenja da Raguž kroz cijeli projekat zastupa isključivo svoje ili finansijske interese “nekoga iz međunarodne zajednice”.

“Nezavisne” su naišle na brojne prepreke, pa i iz samog Ministarstva pravde, u pokušaju da stupe u kontakt s njim i čuju i drugu stranu priče. Raguža smo na kraju uspjeli dobiti na njegov francuski broj.

“Nisam upoznat s time i bilo bi dobro da mi pošaljete pismeno šta se tvrdi, ne mogu komentirati nešto o čemu ništa ne znam”, rekao je Raguž, zahtijevajući da mu pitanja pošaljemo e-mailom kako bi se uopće očitovao o ovom slučaju.

Sekretar Ministarstva pravde BiH Jusuf Halilagić, koji je na čelu Upravnog odbora za realizaciju gradnje zatvora, kaže da ne zna da li je sve ove godine bilo “nekih muljaža i pranja para”.

“O tome nemam nikakvih saznanja, ali UO neće pristati na bilo kakve nezakonitosti”, ustvrdio je Halilagić.

Fakti

–        Kamen temeljac položen 2006. godine

–        Kapacitet – 350 mjesta

–        Prvi rok završetka radova  – 2008. godina

–        Prve procjene troškova – oko 30 miliona KM

–        Posljednja procjena – oko 77,4 miliona KM

–        Kreditna sredstva – oko 19,3 miliona eura

–        Iz budžeta  BiH – oko 6,4 miliona eura

–        Donatori – 12,1 milion eura

–        Tehnička pomoć EU 1,7 miliona eura

–        Dodatni troškovi

Za gradnju zainteresovan i “Štrabag”

Na pitanje da li je istina da se tender za izvođača radova namješta stranim firmama, predsjednik UO i sekretar Ministarstva pravde Jusuf Halilagić kaže da je jedina istina to što svaki tender vrijednosti iznad 4,5 miliona KM mora imati karakter međunarodnog.

“Međutim, moguće je napraviti i konzorcij od stranih i domaćih firmi. Ima mnogo interesanata, od austrijskog ‘Štrabaga’, do ‘Energoinvesta'”, rekao je Halilagić, trijumfalno najavljujući da će tender, nakon šest godina čekanja, “sto posto” biti raspisan za petnaestak dana.

(Nezavisne)