IZ BOSNE I HERCEGOVINE JASNO I GLASNO: „Ne bojimo se korumpirane bitange Sergeja Lavrova!“
Najmoćniji diplomata svijeta Sergej Lavrov za koruptivnu aferu “Ikona” optužio je bosanskohercegovačke “beskrupulozne novinare”. Mnogi bi se uplašili takvog targetiranja, no mi smo preko “Pravde za Davida” dokazali potencijal za globalno prepoznatljive bitke. U mnogo gorim uslovima nismo ustuknuli pred Dodikovim plaćenicima, poput Lavrova i njegovih “kozaka”!
Piše: BORISLAV RADOVANOVIĆ
Mediji masovno prenose jučerašnje “saopštenje” Ministarstva inostranih poslova Ruske Federacije, očigledno bez hrabrosti da ukažu na elementarnu činjenicu: u pitanju je objava ministra Sergeja Lavrova. Ili ćemo se obmanjivati kako je to urađeno bez naloga, odobrenja ili bar znanja šefa ruske diplomatije? U već prepoznatljivom maniru vajni ministar (uhvaćen u teškoj korupciji!) pokušava sebe poistovjetiti sa državom i narodom, a krivicu svaliti na izmišljene “antiruske medije”.
Da ne bi bilo sporenja oko navoda “saopštenja” jednostavno prezentujem prevod istog: “Unatoč tome što je ruska strana ikonu vratila diplomatskim kanalima kako bi pojasnila njeno porijeklo, bosanski i hercegovački mediji i mediji nekih drugih zemalja i dalje šire nepotpuna nagađanja o sudbini ikone koja bacaju sumnju na Rusiju<
U redu, u redu? Šireći insinuacije temeljene samo na pretpostavkama svojih kreatora, masovni mediji pokrenutom agendom manipuliraju ovom pričom kako bi riješili političke račune unutar BiH i diskreditirali našu zemlju u očima svoje publike.
Nema dokaza da je prijašnji vlasnik ilegalno stekao ikonu. Ipak, ova epizoda je već postala objekt cinične manipulacije i prekršajne igre u medijskoj areni. Umjesto čekanja službenog zaključka nadležnih agencija (slučaj je prebačen u Tužilaštvo BiH), beskrupulozni novinari stvaraju vlastite priče i prenose ih kao pouzdane informacije.
Nažalost, opet napominjemo da su neki mediji, prateći voljeni hobi Zapada u potrazi za miješanjem Kremlja u sve, spremni koristiti bilo kakav, čak i najneprikladniji, izgovor za osmišljavanje antiruske propagande.“. Ovako je ministar Lavrov okarakteriosao danas već globalno poznatu aferu “Ikona”, a koja je, istine radi, izvorišno proizašla iz objava naših medija. Naprosto zbog činjenice da smo najbliže epicentru skandala, pa time i najbolje upućeni u sporna dešavanja.
Lavrov tvrdi da bi svi mi koji se bavimo ovom medijski atraktivnom temom morali sačekati saopštenje Tužilaštva BiH, ali uz zanemarivanje činjenice da je upravo medijski pritisak nagnao tužilaštvo na “formiranje predmeta”. Svi vidimo kako Gordana Tadić i njeni potčinjeni nastoje zataškati ovo po svim pravnim parametrima krivično djelo teške korupcije, pa razumijemo i želje podmićenog Lavrova da se “istraga” razvlači godinama. I totalno obesmisli!
Lavrovljev mnogo veći problem proizilazi iz činjenice da ruski mediji sve više prenose naše informacije o porijeklu ikone svetog Nikole, ali i o njenoj basnoslovnoj vrijednosti. Portal BN TV objavio je naslove ruskih medija koji prenose njihovu informaciju od vrijednosti “poklona” od 12,5 miliona eura (vidi klikom OVDE ). Koliko sad treba ruskim novinarima za apostrofiranje pitanja: je li njihov ministar na ovakav način podmićen za trgovinu uticajem?!
Brojne podatke koje sam ranije plasirao o kriminalnim vezama Sergeja Lavrova našao sam na ruskim portalima, pa tako znam da javn propitkivanje njegovog “poštenja” nije nastalo ovom aferom (vidi: Stvarni razlog balkanske turneje Sergeja Lavrova je kupovina Agrokora?! ). Sa te pozicije razumijem njegove strahove od političkih posljedica (npr. Putin ga odluči smjeniti) do onih krivičnih (Putin naredi istragu), a po osnovu jednostavne političke procjene da mu nisu potrebni problemi zbog Lavrovljeve lakomosti. Ljudi moji, in flagranti je uhvaćen na djelu koje nanosi tešku štetu ruskoj diplomatiji i državi uopšte, tako da medijsko opstajanje afere mora mu se obiti o glavu.
Iz prednje vizure treba tumačiti gore predstavljeno “saopštenje” i loše režirane pokušaje zaklanjanja iza države i naroda od napada samo njemu znanih “beskrupuloznih novinara”. Objavio sam ko zna koliko desetina analiza u kojima sam veličao geopolitičke poteze Vladimira Putina, sa apostrofiranjem kako mu čovječanstvo mora biti vječno zahvalno zbog anuliranja posljedica produkovanih “arapskim proljećem” i kasnijom Islamskom državom. Planiram te materijale urediti i objaviti knjigu naslova “Vladimir Veliki”, a naprosto zarad prezentovanja koliko su moje prognostičke analize pokazale se utemeljenim.
Vjerujte da i svi drugi na koje se Lavrovljeve optužbe odnose mogu jednako predstaviti ranije objave promovisanja Putinove politike ili Rusije uopšte, baš kao i brojne kritike na račun političkih i drugih centara moći Zapada. Svi mi “prozvani” pišemo o pozitivnim i negativnim dešavanjima onako kako ih vidimo, a javnost odlično zna da je Milorad Dodik najveći “medijski pokrovitelj” i ko je sve na njegovom platnom spisku. Upravo ti mediji godinama plasiraju mantre o nama “Soroševcima”, ali nikako da predoče dokaz o jednom jedinom euru dobijenom od tog ili nekog drugog izvora. Eto neka moćne ruske bezbjednosne službe nađu i predoče javnosti kakav dokaz plaćeništva ili političkog angažovanja kakvo nam imputira Lavrov.
Problem je sasvim druge prirode. Brojka kvalitetnih novinara istraživača i autora pisane riječi uopšte u Bosni i Hercegovini sveden je na zabrinjavajući nivo, brojiv tek u par desetina onih dovoljno hrabrih za javno iznošenje mišljenja i trpljenja svima znanih posljedica takvog vida javnog djelovanja. Malo nas je, trpimo identične jade i zato se držimo zajedno, a ponajviše to manifestujemo razmjenom objava i materijala. Tako činimo brojčano malenu, ali vrlo kompaktnu medijsku zajednicu – čija snaga se ispolji od afere do afere. Gro toga ostane “zakopano” u ovim našim balkanskim jezičkim granicama.
Tek ponekad, kao u slučaju ubistva Davida Dragičevića i zajednice “Pravda za Davida”, uspijemo izaći iz lokalnih okvira i iznjedriti globalno prepoznatljivu priču. I tad smo prvotno napadnuti identičnim optužbama i targeriranjima kakva nam sad Lavrov podmeće, a onda je cijeli svijet svjedočio brutalnom nasilju radi gušenja javne riječi. Nije bilo lako, ali nas nisu uspjeli slomiti, a još manje pokoriti. Zna se ko je iz te bitke izašao kao pobjednik, bar onaj moralni – šta nama i jeste od suštinske važnosti. Neki drugi “pobjede” mjere materijalnim vrijednostima.
Zato, nemojmo se zavaravati, ovakvo reagovanje Sergeja Lavrova bilo je za očekivati. Bez obzira koju državnu funkciju vršio on se kod nas pojavljivao tek kao Dodikov plaćenik, neko ko je za novac ili vrijedne poklone prodavao laži i puke mantre. Razlika između njega i nekog režimskog bota samo je u cijeni, a sve se svodi na jedna te ista “kokodakanja”. Svojevremeno kazaše da našim razbijanjem stvaraju pretpostavke za “normalan rad” tužilaštva i policije, a koliko vijekova će istrage ubistava nevine djece trajati možda doznaju naša čukununučad. Takav vid “patriotizma” servira nam Lavrov spornim saopštenjem.
Elem, nisu nas slomili onim skandaloznim optužbama da spremamo atentat na Lavrova za račun američke ambasadorke, nisu nas uplašili plaćenicima prerušenim u kozake-folkloraše, pa čak ni svom silinom policijskih kordona. I tu dolazimo do suštine ovakvih reakcija korumpiranog ministra. Zna Lavrov odlično da nas u onom punom i konačnom smislu neće slomiti, ali od ispraznih mantri ne može odmaći naprosto zbog nedostatka argumenata. Ponavljam: uhvaćen je na djelu teške korupcije i sad mu se valja suočiti sa posljedicama sopstvene gramzivosti. Svaki novi podatak koji objavimo njega teško pogađa, ali valja jedno znati: nismo mu mi kazali da uzme sporni “poklon”, pa čak ni učestvovali u onom polazišnom prezentovanju ukrajinskog pečata na ikoni i reagovanju ukrajinske diplomatije.
Naše je, kao i uvijek, da istražujemo sporne događaje i medijski atraktivne teme, pa i da svoja mišljenja prezentujemo javnosti. Nismo mogućni ljude natjerati da čitaju naše objave, a još manje da nam vjeruju. Sa druge strane imaju Lavrov i Dodik sasvim dovoljno resursa za javno ukrštanje dokaza i argumenata, odnosno da svoju istinu saopšte narodu sa kojim se poistovjećuju. Kakav je problem da naše informacije pobiju egzaktnim dokazima? Umjesto jednih te istih mantri na fonu “mi narod, oni izdajnici”. Kako sami sebi ne dosade ponavljanjem vazda istih nebuloza?!
Znači, mi “beskrupulozni novinari” nemamo namjeru odustati od ove afere, niti postoji način da nas zastraše, a koliko će to trajati i kako će se okončati vjerujte da nas nije briga. Istine radi, još smo u “fazi” provociranja reakcija aktera ove afere, primarno Dodika i Lavrova, gdje će se koplja ukrstiti tek nakon njihovih objašnjenja – kakva isčekuje cijeli svijet. Pravi “lom” na ovoj aferi tek predstoji, a čega je i Lavrov odlično svjestan. I šta pokazuje svojim “saopštenjem”.
Nastaviće se…
(Prenosimo s autorovog bloga)
