Nazif Mujić završio putovanje do zvijezda i natrag

Konačno odredište putovanja do zvijezda i natrag, koje je iza sebe ostavio Nazif Mujić, dobitnik nagrade Srebrni medvjed na ovogodišnjem Međunarodnom fimskom festivalu u Berlinu, završava u Svatovcu, nedaleko od Lukavca.

Ulaz u dio naselja Svatovac, neseljenog romskim stanovništvom, nikada nije imao putokaz. Kako su novinaru agencije Anadolija kazali mještani, film bh. oskarovca Danisa Tanovića „Epizoda u životu berača željeza“, snimljen prema istinitoj priči porodice Mujić, učinio je njihovo inače zaboravljeno naselje, planetarno popularnim mjestom.

Putokaz koji je oduvijek nedostajao ovom naselju sačinjenom od skromnih kuća i neizostavnih ostataka sekundarnih sirovina, koji donose životne priče ovdašnjih ljudi, sada je uspjeh Nazifa Mujića, preslikan na plakatu sa natpisom „ovdje živi najbolji glumac u BiH“.

Dok slike glamura crvenog tepiha i zvuci aplauza sa berlinske ceremonije dodjele nagrada za najbolja filmska ostvarenja polako blijede i poprimaju oblik dragih uspomena, Mujić dočekuje i ispraća novinarske ekipe ispred trošne kuće, u kojoj, kako je rekao, osim njegove, žive i porodice njegove braće.

Uvijek je bio pošten i realan i, kako je rekao u intervjuu za agenciju Anadolija, svjestan je da će medijsko interesovane za „medu“, kako odmilja zove svoju nagradu, kroz nekoliko narednih dana izblijediti.

„Ne tražim ja ništa osim posla, zaposlenja. Sve što želim je osigurati egzistenciju svoje peteročlane porodice, ali ukoliko mi nadležne institucije u tome ne pomognu, ukoliko ne pronađem stalni posao ili dok se to ne desi, ja ostajem pri sakupljanju željeza“, rekao Mujić pokazujući na kolica i ostatke sekundarnih sirovina ispred svoje kuće.

Mujić ne traži dodatne titule i pohvale od nadležnih institucija, ali, kako je rekao, traži podršku za uspjeh kojim je promovisao i državu.

Naglašavajući kako se ranije nije bavio glumom, Mujić je izrazio spremnost da nastavi baviti se tim poslom.

„Najteži posao je igrati samoga sebe“

Repriza tragedije, koju je porodica Mujić oživjela pred kamerama ekipe bh. oskarovca Danisa Tanovića, donijela je prestižne nagrade filmu i glavnom glumcu, koji je radio ono najteže, kako je rekao, glumio samoga sebe.

„Ovaj film se odvijao po našoj istinitoj priči. Mi nismo glumci. Odigrali smo samo reprizu onoga što smo proživjeli. Nije nam bilo jednostavno to raditi, jer smo se vraćali u prošlost. Dok smo snimali film, vraćalo se sve šta sam doživio. U toku snimanja sam 30 ili 40 puta plakao. Vraćao se u prošlost. Ponovo proživio isto“, pojasnio je Mujić.

„Nagradu sam dočekao u nevjerici, dočekao sam trenutak da iz ničega postanem neko. To je ispunjenje sna, koji je ispunio Danis Tanović i ovu priliku koristim da mu se zahvalim“, dodao je on.

Nagrada predstavlja uspjeh, nastavio je Mujić, ali istovremeno i podsjeća na vrlo težak period kroz koji je prošao sa svojom porodicom.

„Teško živim ali medu ne prodajem“

Podsjećajući na navode kako nagrada sama po sebi nosi i određenu materijalnu vrijednost, Mujić je rekao kako „medu“ neće prodavati.

„Teško živim, to je tačno, ali ‘medu’ neću sjeći niti prodavati. Tu su moja kolica, moje željezo, radno odijelo… Svakog trenutka mogu krenuti da sakupljam željezo“, naglasio je.

Nazifov mlađi brat Suljo Mujić se također našao u filmu, i kako je rekao ekipi agencije Anadolija, film je bio najbolji način da preslika jedna tragedija i prenese u Evropu i svijet.

„Mi smo zaostali za svijetom. Nas je ovdje svako zaboravio. Ali nije samo ovdje, romska populacija je diskriminirana svugdje. Ne postojimo na karti. Na ulazu u naše naselje nije bilo putokaza. Narod nije znao za nas. Sa Nazifovim uspjehom sve se to promijenilo. Drago mi je što sada svijet može da vidi u kakvim uslovima ljudi ovdje žive“, rekao je on.

Sinu dali ime po Danisu Tanioviću

Srebrni glumac iz Berlina najmlađem članu porodice, šestomjesečnom sinu, dao je ime Danis, kako je rekao, u čast Danisa Tanovića, kojemu je obećao da će dijete nazvati po njemu, budući da je Senadova supruga za vrijeme snimanja filma bila u drugom stanju.

Stvarnost je surova

Buđenje u stvarnosti nakon svog glamura u Berlinu nije lako, rekao je Mujić, oblačeći svoje radno odijelo i dodao kako ga od sakupljanja željeza dijeli samo pet minuta pripreme.

„Titule i nagrade su svakako lijepe, ali i stvarnost je surova“, rekao je Mujić prije nego što je odvezao svoja kolica niz kaljavi put svog naselja, pokazujući tako jednu scenu iz svoje svakodnevnice, kako kaže, siromašnog ali poštenog berača željeza.

(AA)