Mirsad Purivatra: I pored manjka novca SFF ide dalje

Ovog petka započinje i trajaće sve do one tamo subote, 19-ti po redu Sarajevo Film Festival. Najveća regionalna smotra filmske industrije, kao i svaki put, nudi više od 200 ostvarenja iz 50-ak svjetskih zemalja, ali i brojne druge programe i goste. Premda je osjetan nedostatak sredstava za organizaciju festivala, čini se kako njegovi sadržaji nisu ugroženi. O svemu pomalo, razgovaram sa gostom, osnivačem i direktorom SFF-a Mirsadom Purivatrom.

I vi iz festivalskog vrha ste ove godine, po prvi put, naglašavali velike probleme sa budžetom. Šta se to dešava?

– Recesija, koja je već od 2008. godine prisutna širom svijeta, a ponajviše u Evropi, svojim trećim valom je došla i do BiH. Na žalost ne samo recesija, nego i politička kriza, koja potresa BiH, se odrazila i na pripreme samog festivala, time što je dio budžeta, a pogotovo institucionalnih budžeta, u velikoj krizi, pa je došlo do velikih rezanja. Na žalost i dvije -tri kompanije koje su do sada mnogo bolje radile, su se našle u problemima. No, festival ide dalje.

Nadao sam se da planirani festivalski program nije uzdrman, ili barem nije temeljito uzdrman, a po najavama se može suditi čak i o novim iskoracima, zar ne?

– Mislim da smo sa naših sedam selektora napravili fantastičan program, pregled najboljih filmova iz čitavog svijeta, uključujući i naš region. Da je interes profesionalaca veliki, pokazuje i to da je veliki broj tih profesionalaca prihvatio činjenicu da ove godine trebaju da podrže festival, samim tim što će doći i što će platiti svoje troškove. To da su praktično svi hotelski kapaciteti u najboljim hotelima popunjeni i da se traži soba više, govore o interesu za festival. Mislim da je to najveće priznanje za SFF.

Što se tiče programa, mislim da će svi gledaoci, od dječjeg programa, do najpopularnijeg open aira, kao i u takmičarskom, uživati u filmovima. Iskorak koji ste spomenuli se tiče našeg daljnjeg angažmana na jačanju filmske kulture, na što većem broju ljudi u kinima i na što uspješnijoj

saradnji između prikazivača – kina, televizije, distributeri i world sails-i. Susreti prikazivača će biti i ove godine u hotelu Evropa.

Mislim da smo napravili još jedan koraka ka potvrdi SFF-a i grada Sarajeva, kao centralnog mjesta filmske industrije u regiji.

Koliko će filmova publika vidjeti? Odakle nam dolaze? Šta će privući najviše pažnje i šta već privlači posebnu pažnju jer su karte odavno u prodaji?

– Mi se držimo otprilike našeg standarda da imamo oko 200 filmova. To može biti par filmova manje ili par filmova više, otprilike iz pedesetak zemalja, što znači da je zaista zastupljena produkcija iz čitavog svijeta.

Najpopularniji, open air program, će ove godine ponuditi devet fantastičnih filmova, dijelom iz regije. Tu ćemo imati Danisa Tanovića i Srđana Golubovića. Imat ćemo tri američka filma i nekoliko filmova iz ostatka svijeta, uključujući nekoliko fantastičnih filmova koji su oduševili u Kanu, kao što je Omar, palestinski film, izuzetan triler. Imat ćemo Lunch-box, fantastični indijski film sa najvećom bolivudskom zvijezdom Irfan Kanom…

Svakako specijalno mjesto zauzima regionalni program. Ako sam dobro zapamtio, ove godine je bila strašna ponuda i neobično naglašena želja da se dođe u Sarajevo. Više od 700 aplikacija je pristiglo.

– Jeste. Ovo je rekordna godina, što ponovo potvrđuje status SFF-a. Imali smo preko 700 aplikacija i 700 pregledanih filmova, što igranih i kratkih, što dokumentarnih filmova. Mi smo se opredijelili za vrlo ograničen program, što pokazuje da želimo da insistiramo na kvalitetu. Imat ćemo čak 17 svjetskih premijera i to je nešto sa čime se bilo koji svjetski festival može pohvaliti. Raduje nas da su producenti i režiseri izabrali baš Sarajevo.

Takmičarska konkurencija u dugom metru je više nego zanimljiva. Nema Slovenaca, nema Mađara, mi smo sa dvije koprodukcije. Rumuni već godinama dominiraju, ove godine sa tri filma. Austrija sa dva. Region proširen, zar ne?

– Da, to je jedan od najvećih uspjeha SFF-a, da smo iz godine u godinu zasuti pitanjima pojedinih zemalja zašto oni nisu u toj regiji jer smatraju da izlazak njihovih filmova u takmičarski program SFF-a može da doprinese puno njihovoj kinematografiji, a time i autorima. Mislim da je to dobro i za zemlje EX YU jer kvalitet filma je taj koji treba da određuje. Ne možemo po nacionalnim ili po državnim principima određivati program festivala. Mislim da je dobro, bez obzira da li to bio film iz BiH, Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije ili Kosova, oni jednostavno moraju da se suoče sa drugim filmovima, sa kvalitetom drugih filmova i da nađu svoje mjesto, tamo gdje im pripada. Naš selekcioni komitet je tu poprilično rigorozan i zaista insistiramo na dobrim filmovima. Regija je ove godine proširena sa Azerbejdžanom, Gruzijom i Armenijom. Mislim da samo podiže kvalitet festivala.

Vi ste uvijek posvećivali dosta pažnje gostima i dovodili ste velika imena. Bilo bi zaista greška reći kako ih među ovogodišnjim gostima nema. Ali nekako nema onih koji će impresionirati publiku, ukoliko naravno ne potegnete nekog asa iz rukava?

– Mislim da mi sami sebi zadajemo prevelike ciljeve i da ne smijemo pretvarati festival u festival jednog gosta. Ovo je veliki i ozbiljan festival. Festival sa velikim uticajem na lokalnu kinematografiju, kinematografiju regije i Evrope. Tako da mislim da ne trebamo kriviti sliku festivala time da li je došla Angelina Joly ili ne. Ona je uvijek dobrodošla i ona je onaj šlag na torti, ali toliko je tu vrijednih i velikih autora.

Festivali koji imaju i po sedam puta veće budžete od nas bi bili presretni da imaju jednog Leosa Caraxa ili Arija Folmana, pa i mnoge druge kao Cristi Puiu, oca modernog rumunskog filma, Danny Glovera, jednog od najvećih zvijezda holivudskog filma i tako dalje.

Biće mnogo ljudi iz svijeta filma jer je SFF odavno prestao biti tek takmičarska manifestacija, to je odavno okupljalište čitave jedne industrije.

– Jeste, filmske industrije, ali i ljudi iz biznisa. Upravo smo prije par dana napravili listu naših gostiju i fascinantno je da od petnaest naših glavnih partnera ili sponzora, petnaest CEO ili petnaest glavnih menadžera dolazi u Sarajevo na festival, što je fantastično priznanje i jedno novo iskustvo. Mislim da je to otvaranje jedne nove priče. To je business to business povezivanje i velika šansa, i za lokalne privrednike i političare, da sa ljudima, koji okreću milijarde, ne samo u njihovim zemljama, nego i regionalno, otvorimo neke nove priče i neke nove uspješne poslove.

Ove godine, čini se da je interesovanje medija veće nego ikad. Osim domaćih i regionalnih, imamo i interesovanje skoro svih specijaliziranih magazina i portala.

– Ove godine je interesovanje prevazišlo sva očekivanja. Sigurno najuticajniji evropski filmski magazin, koji je isključivo filmski magazin, Screen international, po prvi put će raditi šest dnevnih news letera iz Sarajeva, što je fantastično priznanje, ali i dokaz da smo napravili veliki posao.

Raduje nas da nam je kao partner ušla i Al Jazeera koja je specijalno zainteresovana za dokumentarni film. Oni hoće da i dalje promovišu dokumentarni film, da uđu u produkciju. Upravo je jedan od filmova, koji su oni producirali, u takmičarskom programu. To je film Pjera Žalice, što govori o razvoju čitave industrije.

Kada čovjek sve ovo čuje i kada se vratimo na početak ovog razgovora, ja se pitam da li Sarajevo zaslužuje jednu ovakvu manifestaciju?

– Sarajevo zaslužuje. Sarajevo je veliki i lijepi grad, koji ima svoje uspone i padove. Naravno, ukoliko bi bilo više interesa i razumijevanja na nivou politike, pa i privrede, mislim da bi od ovoga mogli napraviti još veći brend. Samo zadnja istraživanja, koja su radili San Sebastijan i Berlin, koliko ti festivali utiču na lokalnu sredinu, pokazuju da svaki uloženi euro vraća 17 eura tokom festivala u tim gradovima.

Nadam se da zajedno radimo na istom cilju, a to je da i ovaj grad i ova država žive ljepše i zadovoljnije.

RSE – Radio Slobodna Evropa