Formule življenja: Uradi kako osjećaš

Nije tako rijetko da neko svoja osjećanja povezuje sa svojim „pravim Ja”. Kada je takva osoba u dilemi, u unutrašnjem konfliktu, tako da treba da nešto odluči, ona daje prednost onom dijelu sebe koji nešto osjeća.

Autor: Zoran Milivojević

Dobronamjerno savjetuje druge: „Učini kako osjećaš i nikada nećeš pogrešiti!” Istu takvu poruku možemo da pročitamo i u nekim knjigama koje se bave duhovnošću i ljudskim rastom i razvojem. Da li je takav savjet uvijek dobar – da li su osjećanja zaista uvijek izraz nekakvog našeg pravog Ja?

 

Jedan od razloga za takvo uvjerenje je to što smo svi mi, u najranijem djetinjstvu naučili da vjerujemo onome što u tijelu osjećamo. Kada u tijelu osjetimo neprijatnost to razumijemo kao znak da nam nešto nedostaje. Na primjer, kada smo žedni znamo da nam nedostaje tečnosti, a kada smo gladni da nam nedostaje hrane. Da možemo da vjerujemo tome što osjećamo potvrđuje to što kada se napojimo ili nahranimo, ne samo da nestaje neprijatnost, već nastupa prijatnost.

 

U tijelu ne osjećamo samo senzacije ili osjete, već i emocije, osjećanja. Za razliku od osjeta koji nastaju nadražajem nekog našeg čula, osjećanja nisu tjelesne već su psihičke pojave. Osjećanja su rezultat naše procjene da je neka situacija veoma važna, a njihova funkcija je da nas pripreme za datu situaciju. Kako proces obrade informacija koji prethodi emociji može da bude tačan ili pogrešan, tako i rezultirajuća emocija nije uvijek ispravna. Svi znamo da strah, na primjer, može da bude opravdan i racionalan ili može da bude neopravdan i zbog toga iracionalan.

 

Brojni su filozofi koji su suprotstavljali razum i emocije, smatrajući da uvjek treba postupati razumno. Emocionalno je bilo izjednačeno sa iracionalnim. Smatralo se da su emocije nešto što je iracionalno i tražen je način na koji bi razum mogao da zauzda i ukroti iracionalna osjećanja.

 

Zastupnici ideje „Uradi kako osjećaš” takođe suprotstavljaju razum i osjećanja, ali, tako što daju prednost osjećanjima. Kada razum govori jedno, a osjećanja drugo, smatraju da uvijek treba poslušati svoje emocije, naročito ako su one rezultat rada intuicije.

 

Emocionalno pismeni ljudi ne suprotstavljaju razum i osjećanja jer znaju da je svako osjećanje rezultat procjene situacije i da ta procjena može da bude razumna ili nerazumna. Zato preispituju svoja osjećanja, provjeravajući logiku procene na kojoj su zasnovana, a kako bi razlučili racionalna osjećanja od neracionalnih.

 

Nije potrebno nabrajati primjere iz kojih je jasno da će osoba koja uvek postupa u skladu sa tim kako se osjeća sebe dovoditi u velike nevolje. Mi ljudi smo kompleksna bića i najbolje je kada se naše psihičke funkcije dogovaraju i sarađuju. Racionalna osjećanja su ta koja treba slušati, a iracionalna treba ignorisati.

Politika.rs